Uloga Huseina Đoze u popisu stanovnistva 1971. godine
Piše: prof. dr. Atif Purivatra
U ogromnom opusu životne djelatnosti rahmetli Husein-ef, Doze ne može se zaobići i jedan veoma značajan segment u datoj situaciji. To je nacionalno pitanje Bošnjaka. Konkretno, interesantna i višeznačajna akcija u vezi sa popisom stanovništva u martu 1971. godine. Naime, tada je Husein-ef. pored ostalog, bio i glavni i odgovorni urednik islamskih novina “Preporoda”. Kao teoretičar, teolog i vjerski dostojanstvenik, on je ocijenio da se, tada, osim drugih djelatnosti, treba svesrdno angažirati na nacionalnoj afirmaciji Muslimana, odnosno Bošnjaka, i putem islamskih novina “ Preporod,” kao i kroz Udruženje ilmije Bosne i Hercegovine.
Tako je rahmetli Đozo sa svojim mlađim saradnicima, organizirao objavljivanje tekstova o nacionalnoj problematici Muslimana angažirajući širi krug ličnosti, među kojima, u to vrijeme, i istaknutih državnih i partijskih funkcionera koji su svesrdno radili na uvažavanju nacionalnog subjektiviteta Muslimana i njihovoj afirmaciji. Tako su, na u “Preporodu” u brojevima 12,13 i 14 u martu i aprilu 1971. godine objavljeni afirmativni tekstovi o nacionalnoj problematici Muslimana i to: Hamdije Pozderca, Branka Mikulića, Boška Siljegovića i naročito, u to vrijeme, istaknutog funkcionera Tode Kurtovića. Isto tako, objavljeni su opširniji interesantni i argumentirani izvodi iz publikacije Atifa Purivatre i Kasima Suljevića “Nacionalni aspekt popisa stanovništva u 1971. godini.”
Navedeni tekstovi su upravo zahvaljujući intuitivnosti i organizacionim sposobnostima, osobito komunikativnosti i uređivačkoj politici rahmetli Husein-ef. Đoze postali pristupačni milionskoj muslimanskoj populaciji i bili čvrst oslonac razvijajući i učvršćivajući nacionalne svijesti Bošnjačkog naroda i jasnog i nedvosmislenog iskazivanja nacionalne pripadnosti u popisu stanovništva 1971. god. Pojava pomenutih tekstova u islamskim novinama “Preporodu” je otvorila put za objavljivanje bošnjačke nacionalne problematike, jer je do tada gotovo isključivo bila prisutna vjerska, premda je Islamska zajednica više puta u bošnjačkoj historiji bila jedina institucionalna zaštita opstojnosti i postojanja Bošnjaka.
Osim toga rahm. Husein-ef. Đozo, osjećajući važnost popisa stanovništva za bošnjačku budućnost, posebno angažirao i u Udruženju ilmije za Bosnu i Hercegovinu, čiji je bio predsjednik. U tom pogledu je pripremio i organizirao istupanje i javne rasprave istaknutih naučnika i javnih djelatnika kao i političkih funkcionera o spomenutoj tematici. Sve je to bilo u cilju osposobljavanja članova Udruženja ilmije, prvenstveno imama, za uspješniju aktivnost u svojim sredinama, džematima. Time je istovremeno produbljena intelektualna veza sa narodom i jedinstvo bošnjačkih redova u borbi za ljudska i nacionalna prava, za dostojan opstanak i postojanje. Tako se opetovala i nezamjenjiva uloga Islamske zajednice i u ostvarivanju bošnjačkih nacionalnih interesa.
Navedena osmišljena djelatnost Husein-ef. Đoze u angažmanu imama i službenika Islamske zajednice, pored ostalih društvenih aktivnosti u popisu stanovništva 1971. godine, urodila je plodom jer je masovno izjašnjavanje za muslimansku nacionalnost rezultiralo da su Bošnjaci prvi put u historiji javno i nedvosmisleno iskazali svoju nacionalnu svijest i potvrdili da su treći narod po brojnosti u bivšoj Jugoslaviji, odmah iza Srba i Hrvata, a prije Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca, Albanaca i drugih.
Navedena činjenica je, između ostalog, izazvala zbunjenost u sredinama koje do tada nisu uvažavale ili su pokušavale negirati nacionalnu samobitnost Muslimana kao naroda ne tretirajući ih kao subjekt u društvenopolitičkom životu. S druge strane, Muslimani su se rezultatima popisa stanovništva 1971. god. definitivno iskazali kao društveni faktor koji se više nije mogao ignorisati. Ta okolnost je imala višestruko značenje u životu Bošnjaka, možda jedan od presudnih momenata u nacionalnim, ali isto tako i uopće društvenopolitičkim odnosima.
Zato je djelatnost rahm. Husein-ef. Doze bila veoma značajna u popisu stanovništva 1971. god. osobito s obzirom na njegov visoki ugled i poštovanje među muslimanskim masama. Tim prije što je on bio poznat kao naglašeno intelektualna i komunikativna osoba sa izrazitim dostojanstvom spremna na ravnopravnu saradnju sa elementima strpljivosti, ali i upornosti u rješavanju svih bitnih pitanja Islamske zajednice i Bošnjaka uopće. Njegovo intelektualno biće i ogromni radni potencijal svrstao ga je među najagilnije, ali i najracionalnije poslenike u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pa i šire. Prof. Husein-ef. Đozo cijenjen je i duboko poštovan znanstveni i ljudski autoritet među najistaknutijm prvacima u Ialamskoj zajednici, kao i šire u društvu i to od svih sa kojima je radio, živio ili su se koristili njegovim poukama, osobito znanstvenim djelima.
I na kraju, može se slobodno kazati da je dostojanstveno živio i bio i ostao uzor čestitosti i radinosti u svojoj generaciji, naročito među mlađima. Isti je također ostao i za buduća muslimanska i bošnjačka pokoljenja.
Preuzeto iz: “Život i djelo Husein ef. Đoze: zbornik radova sa naučnog simpozija” Sarajevo, 7. juna 1997 godine
Izdavač: Fakultet islamskih nauka
Akos.bA
