Uloga duhovnosti u postizanju emocionalnog i mentalnog blagostanja
Ibn Ḥazm (456 h) poznati islamski učenjak iz Andaluzije rekao je: “Tragao sam za ciljem koji je zajednički cijelom čovječanstvu, oko kojeg bi se svi složili i nastojali postići izvrsnost. Nisam našao ništa drugo osim otklanjanja tjeskobe.” (Ibn Ḥazm. Akhlāq wa as-Sīr, p. 76.)
Traganje za emocionalnom ravnotežom i otklanjanje tjeskobe, zaista predstavlja univerzalni cilj koji traje sve do danas. Unatoč ogromnom napretku u oblasti nauke i medicine koji je postignut u posljednjih nekoliko stoljeća, čini se da je prisutan pad mentalnog zdravlja. Stope depresije u SAD-u dramatično su se povećale u periodu između 1988. i 2008. godine. Utvrđeno je da je unutar ovog vremenskog okvira upotreba antidepresiva među stanovništvom porasla za 400 posto. Stopa samoubistava se utrostručila kod mladih (u dobi od 15 do 24 godine) između 1950. i 2000. Za sredovječnu populaciju, stopa samoubistva povećala se za 40 posto od 1999. do 2016. Možda djeluje iznenađujuće da je stopa samoubistva mnogo veća u bogatijim nego u siromašnijim zemljama. (Smith, E.E. The power of meaning, p. 22.)
Međukulturalna studija koja je uključivala 132 zemlje i blizu 140.000 ispitanika, otkrila je da, iako su bile prisutne više stope iskazane sreće u bogatijim regijama, bilo je mnogo nižih stopa osjećaja značenja u životu u usporedbi sa siromašnijim zemljama. Ljudi u siromašnijim zemljama kao što su Niger i Togo, iskazali su neke od najviših stopa osjećaja značenja, ali i najnižu stopu sreće. To signalizira da sreća ne objašnjava nejednakost u stopama samoubistava. Ključni faktor koji bi mogao objasniti razliku između zemalja, bila je sposobnost stanovništva da ostvari smisao i svrhu u životu. (Oishi, S., & Diener E. (2013). Residents of poor nations have a greater sense of meaning in life than residents of wealthy nations. Psychological Science, 25, 422-430.)
Apstrahiranje smisla ovog svijeta jedno je od osnovnih obilježja duhovnosti. (Emmons, R.A. (2000). Is spirituality an intelligence? Motivation, cognition, and the psychology of ultimate concern. International Journal for the Psychology of Religion, 10(1), 3-26.)
Dakle, ove studije ukazuju na veliku vrijednost duhovnosti koja donosi reguliranje emocionalne neravnoteže. Razvijanje vlastite duhovnosti važnije je od financijskog ostvarenja. Ljudi često vjeruju da će im prolazna stanja sreće dobivena zabavom, bogatstvom i imovinom omogućiti da pobjegnu od tjeskobe. – Ibn Ḥazmov komentar
“Kad razmišljate vrlo duboko o svim stvarima na ovom svijetu, bićete na gubitku. Vaše razmišljanje će vas neizbježno dovesti do shvatanja da je sve u ovosvjetskom životu privremeno. Dakle, treba shvatiti da istinska svrha leži samo u tome da radite za budući svijet koji je vječan. To je zbog toga što se na kraju svih vaših ovosvjetskig snova i težnji, eventualno nalazi tuga – Ili su vam ukradene ambicije, ili ste prisiljeni odreći se svojih ciljeva što oboje dovodi do do tuge. Nema bijega od ove dvije krajnosti osim u težnjama usmjerenim prema Bogu. U tom slučaju takve osobe postižu sreću na oba svijeta. Njihova tuga je mnoga manja u usporedbi s tugom ostalih ljudi. Oni su poštovani od strane prijatelja i neprijatelja i kao nagrada ih čeka vječni život u Džennetu. (Ibn Ḥazm. Akhlāq wa as-Sīr, p. 75.)
Ibn Ḥazm nam skreće pažnju da prolaznost ovoga svijeta neizbježno vodi u egzistencijalnu krizu. Traženje smisla je naš put iz ponora. To je duhovni pothvat koji se usredotočuje na otkrivanje onoga šta je ustvari smisao našeg života i zbog čega vrijedi živjeti.
Autor: ZOHAIR ABDUL-RAHMAN
O autoru: Rođen je i odrastao u Torontu, Kanada. Bačelor je iz oblasti sociologije i psihologije. Završio je master studij u oblasti naučne metododologije. Posjeduje idžazetnamu iz oblasti islamske teologije i hadisa. Trenutno radi na medicinskim studijama na Univerzitetu u Queenslandu u Brisbaneu, Australija.
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije
