U posjeti Bošnjacima Makedonije i Albanije

Sa šefom Ureda za bošnjačku dijasporu mr. Mirsadom Kalajdžićem i sekretarom Mirnesom ef. Lemešom boravio sam u nekoliko gradova i selau ovim prijateljskim zemljama

Džuma namaz u Hatundžik džamiji u Skoplju
Iz Sarajeva krećemo u popodnevnim satima. Vrijeme je prohladno, a oblaci se zacrnili i prijete novom proljetnom kišom. Za volanom našeg automobila je Mirnes Lemeš, čije prezime znači dio pluga. A, naš cilj je da ovom posjetom Bošnjacima u Makedoniji i Albaniji zaoremo novu brazdu u odnosima našeg naroda koji živi u matičnoj državi i zemljama okruženja. Po bosanskim ravnicama i brdima, baščama i oranicama, osjeća se govor proljeća. U Međeđi, povratničkom naselju nadomak Višegrada, svraćamo u jedan restoran da nešto prizalogajimo i kahvenišemo. Meni je odštampan na bosanskom i turskom jeziku, a cijene su popriličlno paprene. Nastavili smo put. S vidnom nostalgijom prolazimo kroz Višegrad. Poslije progona i ubijanja Bošnjaka, nekada većinskog bošnjačkog grada Višegrada, od strane četničkih falangi, on više nije kao što je nekada bio. U srcu gradskog jezgra podignut je tzv. (H)Andrić –grad. Što su Višegrađani raseljeniji i udaljeniji od svog grada sve slušanija i nostalgična pjesma U lijepom starom gradu Višegradu… Dok smo se od Dobruna penjali ka Mokroj gorii dalje prema Užicu kolovozna traka bivala je sve – mokrija. Ulazili smo u tamnu i kišovitu noć. Tabla na kojoj je pisalo UŽICE podsjetila na me na 1862. godinu kad su iz ovog grada protjerani i posljednji muslimani, a tamo su nekada bili većina. Prilikom nasilnog rastanka sa voljenim gradom i zavičajem, na izdisaju jednog vremena, nastala i pjesma: Oj Užice, mali carigrade, dok bijaše dobar li bijaše… Sličnu sudbinu doživjeli su i muslimani koji su živjeli u Čačku, Kraljevu, Kruševcu, Nišu, Vranju, u gradovima kroz koje noćas prolazimo. Mirsad Kalajdžić prisjeća se vremena kad je kao vojnik bivše JNA sivomaslinastim kamionom špartao drumovima jugoistočne Srbije.
U Skoplje stižemo negdje iza ponoći. Naši domaćini Nermin ef. Đurđević i hadžija Muhamed Kolašinac rezervirali su nam konak u hotelu koji nosi naslov Sultan. Stvari ostavljamo u sobe i zajedno sa našim domaćinima pijemo sultanski čaj.
Kahvu jutrušu pijemo u Turskoj čaršiji. Potom odlazimo na tavče na gravče (grah u glinenoj posudi). Nakon doručka obilazimo stari dio grada. Potom odlazimo do Hatundžik džamije u kojoj se hutba drži na bosanskom jeziku. Džemat predvodi mladi imam Nermin ef. Đurđević, čije je porijeklo iz crnogorskog Bijelog Polja. Mutevelija u džematu je Dževad ef. Hot, jedan od prvih imama u ovoj džamiji otkad je ona dodijeljena Zajednici bošnjačkih džemata. Nermin efendija p(r)oziva Mirnesa ef. Lemeša i moju malenkost da se obratimo prije džume, a Mirsadu ef. Kalajdžiću povjerava amanet držanja hutbe. Hutba je bila seriozna i veoma aktuelna. Ljudi su pažljivo slušali. Ovdašnji Bošnjaci zaželjeli su se ovakvih posjeta. Žele da se čuje za njih, ali i da se priča o zavičajima iz kojih su njihovi preci, sa nijjetom da se isele u Tursku, ostali u Skoplju i na plodnim poljima Povardarja…
Hatundžik džamija nosi ime kćerke Jahja-paše. Podignuta je 1511. godine. Stradala je bila u razornom zemljotresu koji je 1963. pogodio Skoplje. Od siline udara usprav su ostala samo tri zida. Općina Osman Gazi iz Burse u saradnji sa skopskom općinom Čair obnovila je ovu džamiju. Sada je pripala bošnjačkom džematu u Skoplju. Trenutno na islamsku pouku u ovu džamiju dolazi 50 djece.
Budući da je džamija na skučenom prostoru kane otkupiti prvu kuću koja graniči sa džamijom kako bi se otvorilo mjesto za gradnju gasulhane, abdesthane, a da se prostor u kući adekvatno iskoristi za potrebe džemata. Ukoliko bude sredstva otkupili bi se i ostali objekti uz džamiju i podigao islamski centar koji bi dobio sve potrebne sadržaje koji nedostaju za duhovnu edukaciju Bošnjaka i ostalih muslimana.

Prijem kod muftije Ibrahima ef. Šabanija
U popodnevnim satima posjetili smo Muftijstvo u Skoplju gdje nam je domaćin bio muftija Ibrahim ef. Šabani. Muftija Šabani izrazio je dobrodošlicu delegaciji iz Ureda za bošnjačku dijasporu Rijaseta IZ BiH, te ih upoznao sa vjerskim životom ovdašnje Islamske zajednice koju uz Albance čine i Turci, Bošnjaci, Torbeši, Romi… Na području Muftijstva Skoplje ima oko 150 džamija, od toga 20 u gradu. U svima je zastupljen beš-vakat i džuma. Svaka džamija ima imama i muezina. U Skoplju djeluje Fakultet islamskih nauka i Isa-begova medresa sa muškim i ženskim odjeljenjima. Oko 120 eura je godišnja članarina na nivou Muftijstva. Postojeći kadar iškolovan je u Skoplju, Egiptu, Turskoj.
Zahvalivši se na dobrodošlici, mr. Mirsad ef. Kalajdžić je istakao cilj posjete Zajednici bošnjačkih džemata. Zahvalio je Muftijstvu na razumijevanju potreba bošnjačkih džemata, te kazao koji su njihovi prioriteti u daljnjemu radu. Kazao je i ovo: „U istoj smo misiji. Isti nam je cilj. Želimo vas pozvati da dođete kod nas u Sarajevo, da nastavimo sa razmjenom iskustava u radu. U nečem smo bolji mi, u nečemu ste to vi…“
Na akšam namazu bili smo u Batincima, u kvartu Ljuboš, u jednoj od tri tamošnje džamnije u kojoj se hutba drži na bosanskom jeziku, jer su Bošnjaci najbrojniji. Imam je Kadrija Murić. Inače, Batinci su selo sa oko 5000 stanovnika. O jedinstvu ummeta u ovom mjestu govori i jedan događaj iz bliske prošlosti. Naime, vlasti su zbog nedostatka potrebne dokumentacije za gradnju džamije naložile da se ona sruši. Međutim, svojim su tijelima Bošnjaci, Albanci, Turci i ostali muslimani u Batincima (od)branili rušenje džamije. Helem, između akšama i jacije okupljenom narodu obratili su se Kadrija ef. Murić, mr. Mirsad ef. Kalajdžić i Bajro Perva.

Cijeli izvještaj u printanom izdanju

preporod.com