U društvu sa Poslanikom, a.s. – Kako je izgledala njegova svakodnevnica?

Muslimani su od ranih generacija, do u najmanje sitnice istraživali život Poslanika a.s., ponašali se na način kako je to on činio, po sunnetu, skladali stihove njemu za ljubav, pisali o njemu i savjetovali druge da isto to čine.

Ovaj način ”drugovanja” s voljenim Poslanikom a.s. snažio je vjeru svakog muslimana, davao mu jasnu sliku o načinu ponašanja u različitim situacijama, te budio ljubav spram Poslanika a.s. Nekada, postupanje po onome što je Poslanik uradio, u očima drugih i nije imalo nekog posebnog značaja, ali za one koji su u njemu vidjeli divnog uzora, svaki pokret je imao smisla i svaki savjet duboko dirao dušu.

Živjeti na način kako je to činio Poslanik a.s. bar na kratko, želja je svakog muslimana. Nastajale su mnoge knjige koje su opisivale Poslanikov život do u najmanje sitnice. U ovom tekstu i mi ćemo navesti neke od segmenata Resulullahovog života koje smo smatrali bitnim i korisnim da vam izdvojimo.

U Medini punoj palmovika, koja srca čini sretnim i smirenim, koja je toliko lijepa da se oči orose suzama i ushićenjem kada u nju gledaju, doselio se iz rodne Mekke Allahov Poslanik a.s. 622.godine, i ovaj grad učinio svojim gradom i u njemu nastanio svoje ukućane. Doselio je u Medinu sa svojim vjernim ashabima obasjavši svojim dolaskom svaki njen kutak. Zavoljeli su ga i njeni stanovnici i priroda koja ju okružuje. Najbolji stanovnici Medine utrkivali su se živeći sa Poslanikom ko će sjesti bliže do njega, iskazujući mu tako neizmjernu ljubav i poštovanje a i on se s ljubavlju družio s njima, jedino se osamljujući kada bi poželio dobrovoljno ibadet činiti Uzvišenom Allahu. Svaki trenutak njegovog plemenitog života proveden s porodicom, u mesdžidu, u medinskim sokacima, u zijaretu ashabima, sjedeći na hasuri, družeći se sa prijateljima, liježući u postelju, bio je ispunjen mudrošću, dobrotom, iskrenošću i ibadetom.

Oči njegovih ashaba koje su pratile svaki njegov i najmanji pokret bile su kamere koje su bilježile svaki trenutak. Njegovi ashabi su nam vjerno prenijeli svaki njegov sunnet, svaki njegov običaj, pa čak i sitnice koje je činio pri lijeganju u postelju i pri ustajanju iz iste.

Prva stvar koju bi činio ranom zorom kada bi se prenuo iz sna bilo je da je dohvatio misvak i njime čistio svoje zube te učio dovu nakon buđenja. Ponavljao bi riječi sabahskog ezana nakon kojeg bi u svojoj kući klanjao dva rekata nafile, pa bi čuvši Bilalov ikamet izlazio u džamiju i stajao ispred svojih ashaba redajući ih u safove. Nakon klanjanja sabah namaza sa okupljenim ashabima počesto bi razgovarao puštajući ih da svako iznese ono što je eventualno sanjao, a ako ne bi bilo nikakvih snova, onda bi pričali i razgovarali o nekim drugim stvarima. Nekada bi ti kružoci sa Poslanikom poslije sabaha bili toliko poučni da bi se ashabima oči rosile suzama a srca podrhtavala slušavši njegova kazivanja i savjete. Međutim, ponekad bi puštao ashabe da se u šaljivom tonu prisjećaju nekih prošlih događaja na koje bi se i on sam počesto nasmijao. Ukoliko ne bi bilo takvih sjedenja poslije sabahskog farza preporučivao bi ashabima da izlazak sunca dočekaju u jutarnjem zikru učeći ga svak za sebe pojedinačno.

Kada bi se vratio kući ponovo bi prao zube misvakom selamivši svoje ukućane, a počesto bi posjećujući svoje supruge i pitao neku od njih da li ima nešto za jelo. Nakon doručka i boravka kod svojih ukućana znao bi odlaziti ponovo do džamije klanjavši u njoj dva rekata tehijjetul – mesdžida, a ponekada i duha namaz. Boravio bi u džamiji a ashabi bi u nju dolazili u tim jutarnjim satima da ga pitaju za svoje potrebe, jer su znali da ga počesto u tom periodu mogu naći na tom mjestu. Razgovarao bi sa onima koji su željeli razgovor i nastojao bi odgovoriti na njihova pitanja ili ih nešto dodatno posavjetovati. Bitno je napomenuti da se u druženju Poslanika sa ashabima skoro nikada nije radilo o monologu, nego se uvijek razvijala diskusija u kojoj su ashabi kao učenici uzimali učešća u procesu svog duhovnog odgoja i obrazovanja.

Običaj je bio da se Allahovom Poslaniku na ovim druženjima, ako ima neko novorođenče, isto donese, pa bi on učio dovu za njega i molio bi Allaha da mu podari bereket. Tad bi držao dijete u krilu i potvrđivao bi ime novorođenčeta (koje su mu nadjenuli roditelji ili dali samom Poslaniku da mu ga od nadjene). U toku druženja ashaba sa Poslanikom bilo im je dozvoljeno šaliti se i pričati o svakodnevnim životnim situacijama. Poštovanje koje su osjećali prema Poslaniku s.a.v.s. nije bilo nikakva prepreka da se raduju životu i uživaju u njemu tako što će se umjereno i umjesno šaliti. Nekada bi u ovom periodu Poslaniku dolazili gosti i delegacije koje su mu znale pristizati sa svih strana. On bi ih primao i ugošćavao.

Poslanik s.a.v.s. svih ashabima pridavao je jednaku pažnju i prilikom susreta s njima pokazivao je radost, te je svaki od njih vjerovao da se nalazi na posebnom mjestu kod njega. Ako bi neko poklonio Poslaniku hranu u trenutku dok se nalazio u društvu sa ashabima, jeli bi svi zajedno. Često bi čašćavao ashabe zajedničkim jelom. Nikada ne bi napustao neki skup a da prije toga ne bi proučio poznatu dovu za iskup grijeha.
Nekada bi se dešavalo da Poslanik poslije jutarnjeg druženja sa ashabima ode u posjetu kod nekog od rodbine ili prijatelja. Često bi navraćao kod kćerke Fatime i tu bi se malo poigrao sa svojim unucima. U jutarnjim satima išao bi u posjetu bolesnima ili određenim siromašnim muslimanima, te bi shodno mogućnostima ispunjavao njihove potrebe. Bilo je situacija da su ga stanovnici Medine i okolnih mjesta pozivali u goste s nijetom da ga počaste i da im on predvodi namaz u njihovoj kući. Alimi tvrde da su to bile najčešće neobavezne dnevne ili noćne nafile. Poslanik a.s. je imao neka svoja omiljena jela koja bi i pojedini ashabi kasnije zavoljeli vidjevši da ih i Poslanik posebno voli.
Osmijehnuo bi se svakom koga bi susreo u čaršiji na putu i mesdžidu. Uvijek je bio vedrog i nasmijanog lica. Kada bi se susreo sa djecom, poselamio bi ih a počesto i pomilovao rukom po licu. Džabir Ibn Semura se prisjeća kada je on bio dječak da se sa djecom igrao dok je u šetnju jedne prilike krenuo Allahov poslanik. Vidjevši Džabira prišao mu je pomilovao ga po obrazu, tako da je Džabir osjetio hladnoću ruke Poslanikove koja je toliko mirisala da se njemu činilo da ju je upravo izvadio iz posude sa mirisom. U džamiji bi počesto nalazivši grupe žena kako sjede selamio ih podigavši ruku u znak pozdrava.
Običaj Poslanika s.a.v.s. bio je da često uči pri susretu sa djecom i ashabima dove za njih moleći Allaha da im podari bereket, obilje nafake i da im oprosti. Posebno je bio prepoznatljiv kada bi išao u posjetu bolesnicima. Tad bi redovito učio dove za njih, a redovan je bio u svojim dovama i selamima kada bi prolazio pored mezarja. Podučavao je ashabe da kada prolaze pored muslimanskog mezarja nazovu selam za umrle i da mole Allaha za njihov oprost grijeha. Prije podne namaza ili u podnevskom vaktu znao bi svraćati kod jedne od svojih supruga, te bi prve podnevske sunnete nakon ezana znao klanjati u kućnom ambijentu. Kada bi nekad svratio kod Ummu Sulejm koja mu je bila bliska rodica tu bi se znao malo odmoriti prije podne ukoliko bi bio umoran od jutarnjih obilazaka i aktivnosti.

Subotom bi znao odlaziti u Kuba da posjeti mesdžid koji je prvi sagrađen te bi tamo klanjao namaz. Kad bi dolazio u Kuba odmarao bi se u kući svoje rodice Ummu Haram bint Melhan, nekada ručavši tu. Jedne prilike je zaspao u njenoj kući, pa kada se probudio on se osmjehnuo a ona ga je upitala zbog čega se osmjehnuo. Poslanik reče: ,, U snu sam vidio moje sljedbenike kako se bore na Allahovom putu, ali na morskim valovima. Izgledali su poput kraljeva. ” Ona tada reče: ,, Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini jednom od njih. ” Tom prilikom je Poslanik proučio dovu za nju i rekao joj: ,, Ti ćeš biti među prvima od njih. ” Buharija i Muslim bilježe da je u vrijeme hilafeta Muavije zaplovila morem kao borac na Allahovom putu i na tom putu poginula kao šehid.

Nije mu bilo strano da ulazeći u džamiju radi klanjanja podnevskog farza sa sobom ponekada u naručju ponese svoju unučad Hasana, Huseina ili Umamu, spustivši ih pored sebe u muhrab a potom bi pristupio klanjanju. Nakon podnevnog farza često bi se vraćao svojim ukućanima i tu bi klanjao dva rekata sunsunneta. Nakon ikindije posjećivao bi svoje supruge, razgovaravši sa njima, pitajući za njihove kućne potrebe. Nakon akšamskog farza vraćao bi se kući, klanjao dva rekata akšamskih sunneta u kući, te bi se posvetio pripremi večere i u ozračju tog ambijenta u kući provodio vrijeme do jacije. Ashabima je preporučivao da kada su u mogućnosti na večeru pozivaju siromašne muslimane.

Kada bi postio aktivnosti oko jela izgledale bi malo drugačije, jer bi, kako neki izvori navode, počesto preporučivao da se prvo jede pa da se klanja. Poslije večere Poslanik bi običavao piti sok od hurmi koje su prethodno pokiseljene u vodu. Ako bi jeo u društvu od nekih svojih supruga razgovarao bi s njom, šalio se i pokazivao bi dobročinstvo. Govorio je: ,, I zalogaj koji prineseš do usta svoje supruge je sadaka. ” (Buhari i Muslim) Simpatični su primjeri koje navodi hazreti Aiša kada pojašnjava kakvi su bili trenuci njene večere sa Poslanikom. Jedno drugom bi komadiće mesa stavljali u usta, pa bi ona odgrizla komadić mesa, a on bi stavljao svoje usne na isto to mjesto, te bi i on odgrizao meso. Zahtjevao je da se ona prva napije vode pa bi onda on stavljao svoje usne na isto to mjesto na čaši i onda bi pio. Mnoštvo je primjera koji nam pokazuju kako je Poslanik umio uživati družeći se sa svojim ukućanima, te sa svojim drugovima i rodbinom.

Nije žurio sa obavljanjem jacije namaza. Pristupajući jacijskom farzu ako bi čuo plač djeteta učio bi kraće sure iz bojazni da ne optereti majku. Nakon predaje selama jacijskog farza, sačekao bi da prvo izađu žene iz džamije i uđu u svoje kuće, pa bi tek tada Allahov Poslanik s.a.v.s. ustajao a poslije njega bi ustajali i ashabi. Kada bi se vratio svojoj kući klanjao bi još dva rekata nafile, odnosno jacijskih sunsuneta, te bi vrijeme poslije provodio sa ukućanima prije nego što legne spavati. Ponekad bi odlazio na sijelo kod nekog od ashaba razgovarajući o potrebama društvene zajednice, a kasnije bi ga oni pratili do njegove kuće, uživajući u svakom trenutku druženja s njim.

Jedne noći prošao je pored kuće Ebu Musaa el – Ešarija i dugo je ostao slušajući njegovo prelijepo učenje Kur’ana. Ujutro ga je sreo i rekao mu: ,, Ebu Musaa, sinoć sam stajao pored tvoje kuće i slušao tvoje učenje. Imaš milozvučan glas kao što ga je imao Davud a.s.” (Buhari i Muslim) Nije zabilježeno da je u toku svoga života sa svojim ashabima bilo kada pravio skupne ceremonije zajedničkog zikra niti bi pravio kolektivne vidove poklanjanja sevapa umrlima. Preporučivao je ashabima da svako pojedinačno moli za svoga umrlog i da za njega udjeljuje sadaku siromasima. Smatrao je svoje kružoke i predavanja o Allahovog vjeri najvećim vidom medžlisi – zikra (skupnog zikrullaha).

Istigfar bi učio preko 70 puta u toku dana, podsticavši ashabe da i oni uče istigfare i da što češće pojedinačno čine zikr Allahu. U tradiciji ashaba bilo je da nakon sabahskog i akšamskog namaza često uče jutarnji i večernji zikr na koji su bili podstaknuti od strane samog Resulullaha. On ih je učio dovama i zikrovima preporučenim za tu prigodu. Oni bi te zikrove nakon što ih zapamte učili pojedinačno u svojim kućama ili mesdžidima.
Poslanik bi noću ustajao i klanjao noćni namaz koji bi završavao vitrom. Onim ashabima koji nisu sigurni da će ustati u toku noći savjetovao je da vitr namaz klanjaju pred spavanje.

Zabilježeno je da je po naredbi Džibrila odlazio do obližnjeg mezarja Bekul – Garkad i molio Allaha za oprost grijeha ukopanih u tom mezarju. Svoju bi dovu počinjao sa selamom.

Allahov Poslanik s.a.v.s. vodio je jednostavan život. Živio je jednostavno: družio se sa ljudima, radovao čemu se i oni raduju a nekada i tugovao zbog onoga čega i oni tuguju. Svojim ashabima poklonio je svoje srce a i oni su njemu uzvratili na isti način. Oni su u njemu vidjeli najiskrenijeg savjetnika i najboljeg prijatelja. Takav je bio Allahov Poslanik s.a.v.s. i kao takav on je naš vječiti i nezamjenjivi uzor i učitelj do Sudnjeg Dana.

Izvori:

Sahihul-Buhari s prijevodom
Muslimova zbirka hadisa s komentarom
Vrline Allahovog Poslanika – Imami Tirmizi
Jedan dan sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. – Abdul – Vehhab ibn Nasiret – Tariri

Za Akos. ba. pripremili: Admir Iković i Adisa Omerbašić