U Australiji je najveći problem naći slobodnog vremena za sebe, familiju i zajednicu

Poštovani Jasmin efendija, 26. oktobra 2016. godine imenovani ste za glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Australiji. Tom prilikom dekret za postavljenje na ovu časnu i veoma odgovornu funkciju uručio Vam je reisu-l-ulema Husein -ef. Kavazović. Šta za Vas znači preuzimanje još jednog amaneta kad je u pitanju bošnjaćki narod u prekookenskoj Australiji?
Jasmin ef. Bekrić: Posebno ovim putem selamim sve naše Bošnjake i Bošnjakinje u domovini BiH i bošnjačkoj dijaspori. Također, ovom prilikom selamim i sve čitaoce Preporoda, lista koji je s nama evo već petu deceniju.
Prilikom mog posljednjeg godišnjeg odmora u domovini BiH, u oktobru prošle godine, dobio sam poziv iz Rijaseta IZ od strane mr. Nusret -ef. Abdibegovića, direktora Uprave za vjerske poslove, i Razim -ef. Čolića, direktora Uprave za vanjske poslove i dijasporu, da navratim do njih kako bi me upoznali sa službenim dopisom koji su dobili od strane bivšeg glavnog imama za Australiju prof. hadži Salih -ef. Mujala u kojem je obavijestio Rijaset IZ u Sarajevu da on u martu 2017. odlazi u penziju i da Rijaset IZ treba imenovati novog glavnog imama za Islamsku zajednicu Bošnjaka u Australiji. Upoznali su me da je želja reisu-l-leme Huseina -ef Kavazovića da ja preuzmem ovu časnu i odgovornu dužnost. Naravno, bilo je to za mene veliko iznenađenje i, istovremeno, i velika čast. Tako je 26. oktobra 2016. godine u prisustvu mr. Nusret -ef. Abdibegovića Razim ef Čolića u prostorijama Rijaseta IZ u Sarajevu reisu-l-lema Husein – ef. Kavazović uručio mi dekret za glavnog imama IZ Bošnjaka u Australiji na mandatni period od 4 godine. Biti glavni imam u Australiji za mene i kao čovjeka i kao imama veliki je emanet. To je svakako časna, ali i vrlo odgovorna funkcija posebno u ovim turbulentnim vremenima u kojima danas živi čovječanstvo i u uslovima u kojima žive muslimani u zemljama Zapadne kulture i civilizacije. Od vas kao duhovnog vođe jedne male etničke zajednice u Australiji društvo očekuje mnogo. Posebno od islamskih lidera u Australiji u ovim vremenima  očekuje se da rade sa mladim generacijama kako one ne bi upale u bolesne ideje ekstremizma koje, moramo priznati, danas opterećuju muslimanski Ummet.
Na toj funkciji naslijedili ste Saliha ef. Mujalu s kojim ste, kao predsjednik Mešihata IZBA, dobro sarađivali. Obojica ste bili i imami u džematima u Sydneyu i primjerni nosioci najviših funkcija u IZBA. Sa Salih – efendijinim odlaskom u penziju bilo je i za očekivati da ćete Vi biti njegov nasljednik na dužnosti glavnog imama. Budući da odlično poznajete prilike u IZBA na šta ćete, na samom početku obnašanja funkcije glavnog imama, dati poseban akcenat?
Jasmin ef. Bekrić: Jeste, uvaženi gospodine Perva, na ovoj funkciji kako sam već spomenuo u mome prvom odgovoru na vaše pitanje, naslijedio sam uvaženog Salih -ef. Mujalu. Sa Salih -efendijom radim zajedno u istoj Islamskoj zajednici u Sydneyu od 1994. godine i evo sve do njegovog odlaska u penziju u martu 2017. godine. Sve ove godine koje sam proveo sa mojim dragim kolegom Salih efendijom ostaće mi zauvjek u sjećanju. Osjećam potrebu i moram ovo kazati, a to je da mi je bila velika čast da radim sve ove godine sa jednim ovakvim imamom i čovjekom. Salih ef je jedna moralna veličina koja je dala veliki doprinos u razvoju Islamske zajednice Bošnjaka u Australiji. Jedan je od osnivača i utemeljitelja IZ Bošnjaka u Australiji koju danas imamo zasigurno je Salih -ef Mujala. Kažu da je vrijeme najbolji svjedok svemu, u tom smislu mislim da ćemo Salih -efendijin rad i njegov doprinos Islamskoj zajednici Bošnjaka u Australiji moći najbolje vidjeti sa jedne daljnje vremenske distance. Salih -ef. odlazi u zasluženu penziju, a ja moram nastaviti dalje.
Želio bih da malo pojasnim ovo vaše iz pitanja «sa Salih ef. odlaskom bilo je za očekivati da ja preuzmem njegovu funkciju i da budem njegov nasljednik». Mi smo u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Australiji u mjesecu augustu 2016. godine u gradu Brisbanu održali naš redovni godišnji sabor na kome su bili prisutni svi naši imami i predsjednici naših islamskih zajednica u Australiji. Na tome sastanku Salih ef. upoznao je sve nas o svom odlasku u penziju. Mi nismo željeli da raspravljamo o poziciji glavnog imama, jer je to isključivo u nadležnosti reisu-l-uleme. Svi imami i svi predsjednici bili su suglasni da Salih ef službeno obavijesti Rijaset o svome odlasku i da reisu-l-ulema, s obzirom da je i sam bio u Australiji prije tri godine, odredi ko će zamijeniti Salih -ef. na mjestu glavnog imama. Dakle, ovo je bila želja svih imama i predsjednika islamskih zajednica u Australiji da svi imami imaju podjednake šanse da budu imenovani za glavnog imama i da ne smije biti nikakvog lobiranja za bilo kojeg imama. Kazali smo na tom sastanku da reisu-l-ulema koga god odredi za glavnog imama da će njegova odluka biti ispoštovana. Dakle, želim ovom prilikom kazati da je moj izbor za glavnog imama IZ Bošnjaka u Australiji bio bez bilo kakve vrste lobiranja, nego da je to bila želja uvaženog reisu-l-uleme.
Na početku moje misije na mjestu glavnog imama glavni akcenat će biti na vjerskoj pouci i radu sa mladima. Mislim da su to dvije najvažnije stvari na kojima trebamo i moramo ponajviše poraditi u dijaspori. Danas i djeca i omladina na Zapadu imaju gotovo sva materijalna bogatstva. Međutim, rezultati na duhovnom polju uveliko zaostaju za materijalnim. Zajedno sa roditeljima moramo uložiti velike napore u radu sa mladima kako ne bismo za kratko vrijeme dobili generacije koje će izgubiti svoj vjerski i nacionalni identitet i postati duhovna sirotinja. Kada ovo kažem mislim da mi u IZ Bošnjaka u Australiji danas imamo dovoljno izgrađenu infrastrukturu. Sada moramo što je moguće više uložiti vremena i truda u izgradnji zdrave islamske ličnosti.

Australija je multikulturna i multietnička zemlja

U Australiju ste došli prije dvadeset tri godine. Koliko je trebalo vremena da se naviknete na novu sredinu desetinama hiljada kilometara daleko od rodne Bosne i Hercegovine?
Jasmin ef. Bekrić: U Australiju sam sa familijom došao 1994. godine. Bio je to najteži period za mene, za naš narod i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Vrijeme agresije, pokolja, protjerivanja, genocida….
Bilo je veoma teško naviknuti se na novu sredinu. Ovdje svakako moram ponovo spomenuti moga kolegu Salih -ef. kao i moga školskog kolegu iz Gazi Husrevbegove medrese mr. Osman -ef. Softića koji je došao u Sydney 1992. godine. Njih dvojica su mi puno pomogli da moj boravak u ovoj novoj sredini bude što je moguće lakši i ugodniji. Evo godina za godinom i čovjek se, hvala Allahu, dž. š., navikne. Australija je lijepa zemlja za život. Bog Dragi je ovoj zemlji gotovo sve podario. Ako bi se moglo kazati da postoji Džennet na Dunjaluku onda bi se sigurno to moglo kazati za ovu prelijepu zemlju Australiju. U njoj svi ljudi slobodne žive uz poštovanje zakona, međusobno uvažavanje i toleranciju. Ovo je multikulturna zemlja čija vlada svojim donacijama pomaže i razne projekte kulturnog sadržaja. U ovoj zemlji u isto doba godine možete u nekim njenim krajevima uživati u suncu na pješčanim plažama, a možete  se istovremeno skijati i boraviti  na snježnim planinama. Sve zavisi šta više volite. Moram kazati da ja, zaista, danas Australiju doživljavam kao svoju domovinu, jer ona mi je sve dala. U njoj evo slobodno živim i radim. U njoj slobodno ispovijedam i prakticiram svoju vjeru. Australija mi je omogućila da moja djeca, hvala Bogu, završe škole i fakultete. Ponosno želim reći da je Australija meni kao i svim našim ljudima iz BiH koji su došli da žive u u njoj dala sve. Na svima nama je da poštujemo zakone ove zemlje i zasigurno ćemo imati jedan lijep i uredan život.
Jedan ste od učesnika u raznim  asocijacijacima koje se bave međureligijskim dijalogom u Australiji. Učestvovali ste, također, i na velikim međunarodnim konferencijama za mir.  Tako ste 2006. godine u svojstvu ambasadora mira, a u organizaciji Univerzalne federacije mira iz Sydneya, kao delegat boravili na konferenciji u Seulu u Južnoj Koreji. Koliko je Vaš angažman utjecao na promociju IZBA u australskom društvu i šire?
Jasmin ef. Bekrić: Iako radim kao imam u džematu i to je moj posao za koji sam plaćen, nastojim da budem aktivan i na mnogim drugim poljima. Još od prvog dana kada sam došao na tlo Australije pokušao sam da razumijem ovu zemlju. S obzirom da je Australija multikulturna i multietnička zemlja smatrao sam, a i danas isto mislim, da je veoma važno da smo što je moguće više otvoreni prema ljudima i drugim etničkim zajednicama. Mislim da kroz naše prisustvo u drugim organizacijama možemo predstaviti sebe i kazati ko smo i šta smo. Mnoge organizacije u Sydneyu, a i šire prepoznale su moj aktivizam i rad. Jedna od tih organizacija je svakako i UPF – Univerzalna federacija mira. Ova organizacija 2005. godine imenovala me je za Peace Ambassador – ambasadora mira. Ista ova organizacija 2006. godine organizovala je moj odlazak na veliku konferenciju za mir u Seulu, u Južnoj Koreji. Na toj konferenciji koja je trajala tri dana bilo je oko 400 delegata iz cijeloga svijeta. Imao sam priliku da upoznam veliki broj uglednih i utjecajnih ljudi. Na toj konferenciji iz Bosne i Hercegovine prisutna je bila i prof. dr. Azra Hadžiahmetović. Bila mi je posebna čast da sam upoznao tu osobu.  Mišljenja sam da moje prisustvo, ali i prisustvo drugih Bošnjaka i Bošnjakinja u ovim i sličnim organizacijama pozitivno utječe na promociju naše zajednice u australijskom društvu. Danas je veliki problem, posebno u zapadnim društvima,  što se ljudi dovoljno ne poznaju. Upoznavanje, a samim tim i zbližavanje ljudi dolazi kroz druženja i kroz ovakve organizacije. U zapadnim društvima, ukoliko živite u velikom gradu, u zgradi u kojoj možda godinama živite, imate komšije kojima nikada niste ušli u stan i gotovo ništa ne znate o njima. Danas više nego ikada ljudima je potrebna implementacija kur’anske riječi: litearefu – upoznavanje. Ovim činom mislim da bi bili riješeni  mnogi svjetski problemi koji pritišću današnjeg čovjeka.
Član ste izvršnog odbora Islamskog vijeća u državi Novi Južni Wels. Koliko islamskih zajednica sa etničkim predznakom okuplja ova asocijacija i šta ona znači za svaku od njih ponaosob?
Jasmin ef. Bekrić: Dugogodišnji sam član izvršnog odbora Islamskog vijeća u državi Novi Južni Wels. Ova organizacija okuplja veliki broj islamskih zajednica u državi NSW. Ima negdje oko 20 islamskih zajednica. Tu su svakako najveće arapske islamske zajednice, zatim turske islamske zajednice i islamske zajednice Indijskog podkontineta. Važno je spomenuti da danas u Australiji živi oko pola miliona muslimana. Od ukupnog broja australskih muslimana  njih 50 % živi u Sydneyu. Znači, negdje oko 250 hiljada muslimana danas žvi u Sydneyu, tj. u državi NSW. Zbog ove činjenice vrlo je važno da je i naša Islamska zajednica prisutna svojim članstvom u ovoj organizaciji koja se na razne načine bori za prava i status muslimana u ovoj državi. Sredine u kojima danas živimo priznaju samo jake i dobro organizirane kako pojednice tako i organizacije.
Angažirani ste, također, i kao član izvršnog odbora Islamskog vijeća za halal hranu u Australiji. Koja je uloga tog Vijeća?
Jasmin ef. Bekrić: U Australiji postoji nekoliko organizacija koje se bave certificiranjem halal hrane. Tu su svakako najveće AFIC- Australska federacija islamskih vijeća i SICHMA- Supreme Islamic Council of Halal Meat in Australia. Ja sam član izvršnog odbora u SICHMA organizaciji. Pored toga, u ovoj organizaciji ja sam i član Halal Board, a to je specijalno tijelo unutar ove organizacije koje se sastoji od tima stručnjaka za hranu i  trojice vjerskih lica koji dajemo naše stručno mišljenje kada se određenom prehrambenom artiklu može izdati halal certificat. Svake godine za promociju islama ova organizacija novčano direktno pomaže 12 islamskih zajednica u Sydneyu među kojima je i naša islamska zajednica. Dakle, uloga ove organizacije je da direktno pomaže promociju islama i islamskih vrijednosti u Australiji.  Naša Islamska zajednica u periodu od 5 godina od kada sam ja došao u ovu organizaciju dobila je novčanu pomoć od SICHMA organizacije u iznosu od oko $300.000. Mislim da jedan ozbiljan rad u našim organizacijama i institucijama sigurno će uroditi plodom. Evo i ova cifra ide tome u prilog.

Cijeli intervju možete pročitati u printanom izdanju Preporoda br.:2/1084 od 15 januara 2017.

preporod.com