Turski klesar Omer Kirmizi: Moj najvažniji projekat je obnova Starog mosta u Mostaru
Omer Kirmizi, 71-godišnji klesar iz Turske, koji je učestvovao u radovima na obnovi Starog mosta u Mostaru i drugih istorijskih spomenika u mnogim gradovima širom Turske, istim entuzijazmom i ljubavlju obavlja ovu krajnje zanimljivu profesiju već 52 godine.
Ovaj klesar je usavršavajući se stalno u profesionalnom životu učestvovao u restauraciji brojnih kamenih objekata izgrađenih stotinama godina unazad, od džamija, mostova, dvoraca do crkava, čime je praktično gradio mostove između civilizacija.
Pažljivo obavlja profesiju decenijama
Koristeći razne alate poput bušilica, eksera, noževa i čekića, ovaj iskusni klesar krajnje pažljivo i odgovorno obavlja svoju profesiju decenijama.
Kirmizi je učestvovao u radovima na restauraciji mnogih objekata, uključujući i Stari most u Mostaru, uništen artiljerijskom vatrom 1993. godine tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Kako kaže, cilj mu je sada da rekonstruiše poznati kameni most u svom rodnom mjestu Bayburtu u skladu sa prvobitnim oblikom.
Ovaj klesar, koji još radi u kamenolomu u Bayburtu, rekao je za Agenciju Anadolija da je prvi korak u ovoj profesiji napravio 1970. godine uz svog oca.
– Radili smo na objektima kao što su minareti i medrese. Nakon što je moj otac preminuo, nastavio sam raditi sa prijateljima – ispričao je.
Posebno ga zanimaju mostovi
Posebno ga zanimaju mostovi i zato voli raditi na restauraciji istorijskih mostova.
– Radio sam na mostu Sahruh i mostu Muratpaša u Kayseriju. Zatim sam gradio Ali Fuat-pašin most u Sakaryi. Nakon toga sam radio na obnovi Starog mosta u Mostaru – kazao je Kirmizi.
Kako je ispričao, 2001. godine u novinama je pročitao vijest da će Stari most biti obnovljen i osjećao se vrlo tužnim kada je vidio fotografiju mosta čija je jedna strana uništena. Nakon toga je odlučio da učestvuje u obnovi mosta.
– Kompanija u kojoj sam tada radio je prikupila fotografije mostova koje sam ranije napravio i otputovala u Bosnu i Hercegovinu. Bio sam u to vrijeme u Francuskoj i zvali su me kada su dobili tender. Iako sam zarađivao dobre pare u Francuskoj, nisam mogao odoliti i odatle sam otišao za Bosnu i Hercegovinu. Otišao sam na sastanak na kojem je bilo 11 inžinjera UNESCO-a. Objasnio sam im kako ću raditi na obnovi mosta. Tražili su od mene da napravim maketu mosta i dali su saglasnost. Posebno su njemački inženjeri tada rekli: ‘Ovaj majstor će graditi ovaj most.’ Tako smo počeli s radovima i na kraju sve uspješno završili. Od svega mi je najviše bilo drago da radim na obnovi Starog mosta u Mostaru zato što je moj otac mnogo volio taj most – kazao je.
Njegov najvažniji projekat je učešće u obnovi Starog mosta
Kako je rekao, njegov najvažniji projekat u klesarstvu je bilo učešće u rekonstrukciji Starog mosta u Mostaru.
– Ako poživim dovoljno dugo, želio bih raditi na izgradnji mosta u Bayburtu. Želim izgraditi Kameni most u centru, to je moja želja. Sagradio sam isti most i u Kayseriju – rekao je ovaj majstor.
Napominje da je klesarstvo nekada bilo mnogo teže, ali su objekti bili čvršći i stabilniji.
– Sada neki postavljaju tanko kamenje, od 4-5 centimetara. Mi smo stavljali kamenje od 25-30 centimetara. Sada više nema majstora. Otkako su se pojavile ove mašine majstorstvo je nestalo – smatra ovaj klesar.
Dodaje da su u prošlosti majstori mogli isklesati do devet kamena koji bi se postavili na munaru u jednom danu.
– Niko to sada ne radi. Sad je teško naći majstora koji to radi. Navikli su da ravno kamenje stavljaju u zid. Nakon godinu kamenje se počne pomjerati. Kad smo radili u Bosni i Hercegovini, govorili su nam: ‘Vi ste unuci Osmanlija, zar ne? Osmanlije su ovo mjesto isklesale svojim rukama i izgradile ga.’ Nismo dozvolili da se radi bušilicom, to smo zabranili, sve smo radili ručno. Kamenje se klesalo i obrađivalo ručno. Sad više toga skoro da nema kao ranije – ispričao je.
Nije se umorio od klesanja kamena
Ističe kako se posljednjih godina bavi i baštovanstvom, ali se osjeća ljepše u kamenolomu, iako je, kako kaže, to mnogo teži posao.
Napominje da se uopšte nije umorio od klesanja kamena.
– Godinama sam radio sa kamenjem. Ponekad dok se odmaram razmišljam o tome da li je moglo nešto bolje da se uradi ili postoji neka greška. Toliko se čovjek posveti tom poslu – rekao je Kirmizi.
Na kraju je posebno ukazao na važnost uživanja u poslu kojim se neko bavi.
– Ako volite svoj posao, bićete uspješni. Ako ste nepažljivi, nećete moći raditi taj posao. Bavio sam se i manjim poslovima 10-15 godina. Zapošljavao radnike, plaćao radnike, a da meni nekada nije ostajalo ništa para. Bog mi je uvijek ipak pomagao. Sagradio sam i svoju kuću i ostvario još mnogo toga. Dobrog sam zdravlja i zato hvala Bogu na svemu.
(Preporod.info)
