Nema sumnje da će premijer Recep Erdogan pobijediti na predstojećim predsjedničkim izborima. Njegova prednost, prema posljednjim anketama javnog mnijenja, mjeri se u dvocifrenim brojkama.

Ekmeleddin Ihsanoglu je predstavljen kao zajednički kandidat dvije najveće opozicijske stranke, stranke lijevog centra, Republikanske narodne stranke (CHP) i Partije nacionalnog pokreta (MHP).

Treći kandidat je Selahattin Demirtas, dopredsjednik kurdske nacionalističke Narodne demokratske stranke (HDP). Uprkos činjenici da su ovo prvi izbori na kojima će predsjednik biti direktno izabran, nakon ustavnog amandmana 2007. godine, entuzijazam za izbore je poprilično opao.

Ovi izbori turskim glasačima nude dva različita modela predsjedništva, gdje jedan predstavlja de factopromjene sistema upravljanja. Izborom Ihsanoglua ili Demirtasa zadržala bi se prilično simbolična uloga predsjednika u parlamentarnom sistemu. Nasuprot tome, izborom Erdogana sistem bi se pretvorio u polupredsjednički.

U nedavnim izjavama, Erdogan je jasno izrazio da preferira aktivnu ulogu predsjednika: “Predsjednik kojeg je narod izabrao ne može biti kao prijašnji. Kao šef izvršne vlasti, predsjednik koristi sve svoje ustavne ovlasti. Ako budem izabran za predsjednika, ja ću ih također sve koristiti. Ja neću biti predsjednik protokola.”

AKP poslije Erdogana

Erdogan zasigurno ima prostora da to uradi u skladu sa sadašnjim ustavnim odredbama koje određuju ovlasti predsjednika. 

Biografija autora

A.Kadir Yildirim

A. Kadir Yildirim je docent na Univerzitetu Furman. Njegovi glavni istraživački interesi uključuju ekonomsku liberalizaciju, demokratizaciju, politički islam, politiku Bliskog istoka i tursku politiku.

 

 

Izvor: balkans.aljazeera.net