Liderstvo i menadžment

Tajna javnog nastupa: Znate li za pravilo ‘55-38-7’

Mnogi ljudi imaju probavne smetnje, mučnine i znoje se. U pitanju su stresne situacije zbog kojih je važno znati kako se opustiti i pritom izbjeći nervozu radi koje osjećamo sve neugodne simptome.

Glas, ton, boja, jačina, naglašavanje bitnih riječi i pauze imaju uticaj od 38 posto. Dok jezik tijela – stav, gestovi, kontakt očima i energija koju odajete na slušaoce utiču sa 55 posto.

Mnogi savjetnici u komunikaciji ovaj podatak uzimaju doslovno, smatrajući da je on primijenjiv pri svakom govoru. Mehrabian tvrdi da su ove proporcije važeće samo kada neko govori o svojim emocijama i stavovima.

Inače, javni nastupi, održavanje sastanaka, držanje prezentacija, sve su to situacije kada je pažnja usmjerena ka vama. Ukoliko nije, sve što govorite i svaka vaša ideja, nema svrhu.

Ono što su možda intuitivno znali svi veliki govornici, a što danas potvrđuju brojna istraživanja, je da nije bitno samo šta govorite već na koji način to predstavljate drugima.

U našem jeziku često se kaže da neko zavređuje pažnju, u engleskom jeziku izraz je ’pay attention’, prevodimo ga kao ’obratiti pažnju’, ali bukvalno značenje bi bilo ’platiti pažnju’. I u drugim jezicima pažnja se poklanja, daje, pozajmljuje. To je zato što jezik za pojam pažnje vezuje određenu vrijednost.

Pažnja je valuta koju vrlo dobro poznaju političari, marketinški stručnjaci i veliki govornici.  Kako biste je zaslužili morate da uložite određeni trud i rad, i što više budete ulagali, profit u obliku pažnje će biti veći.

Kako da privučete i zadržite pažnju, kako da se ponašate, kakvim tonom glasa da govorite, najbolje je naučiti od najboljih.

Mnogi stručnjaci dijele mišljenje da postoji ključ po kome se mogu mapirati svi uspješni govori u istoriji. U potrazi za dokazom izdvojila se, stručnjak za prezentacije i autor, Nensi Duarte (Nancy Duarte).

Duarte je na ovu temu održala i predavanje na jednoj od TED konferencija pod nazivom Tajna struktura velikih govora. TED konferencije postoje kako bi ljudi razmjenjivali ideje, a ideja koju je ona željela da podijeli sa drugima je da se može utvrditi matrica svih najpoznatijih svjetskih govora.

Svoje istraživanje je zasnovala na komparaciji govora “Ja imam san” Martina Lutera Kinga sa iPhone prezentacijom Stiva Džobsa. Saznanje da postoji nešto zajedničko za ove uspješne govore njoj je djelovalo kao otkriće vijeka u disciplini kojom se bavi.

Da bi predstavila publici važnost govora i prezentacija podsjetila je publiku na to kolika je moć ideje. Jedna ideja ima snagu da pokrene ljude na akciju kako bi promijenili budućnost. Istina je, ona kaže, da neće svaka ideja promijeniti svijet, neke će promijeniti samo vaš lični, svijet koji vas okružuje. A, razlika između toga da li će ideja odumrijeti ili će se prihvatiti, je u načinu na koji ćete je predstaviti drugima.

Obrazac koji je ona uočila u govorima je smjena tema, onoga što je sad i onoga što slijedi, odnosno govornici imaju tendenciju da postavljaju trenutno stanje naspram budućnosti koja dolazi  ukoliko se prihvati ideja koju propagiraju. Cilj ovakve strategije je napraviti što veću razliku između ova dva stanja, pa će budućnost, a samim tim i ideja, djelovati sve primamljivije i prihvatljivije.

Najbolji način da privučete i zadržite pažnju slušalaca je da pričate priču, kaže Duarte. Ona tvrdi da postoji nešto magično u strukturi priče što budi u slušaocu nešto što mu je poznato i  navodi ga da prihvati ideju. Ali ona upozorava da se ne trudite se da budete heroj svoje priče, tu ulogu prepustite publici.

Svaka herojska priča ima sličnu formu. U običnom, svakodnevnom svijetu budući heroj dobija poziv koji će ga povesti u avanturu. U početku odbija da prihvati taj poziv, ali onda nailazi na mentora koji mu pomaže da prihvati svoju ulogu i uz čiju pomoć savladava prepreku na koju nailazi. U vašoj priči vi ste mentor, vi ste tu da pomognete publici da prihvati ideju.

Nemojte se obeshrabriti ukoliko postoje oni koji odbijaju da prihvata vaše ideje. Uvijek ima ljudi koji se opiru promenama. Duarte kaže da taj otpor možete upotrijebiti u svoju korist. Morate biti fleksibilni, pomijerati se naprijed i nazad.

Poput jedrilice koja se pomijera i lijevo i desno kako bi uhvatila vjetar. Kada se jedro postavi u savršeni položaj dolazi do fizičkog fenomena gdje jedrilica počinje da se kreće brže od samog vjetra“, kaže Duaerte.

Kada se popnete na binu ili podijum, stanete za govornicu, ili ustanete ispred drugih na sastanku, vi u vašim rukama imate moć. Kako ćete upotrijebiti tu moć je na vama.

Budite svjesni da slušaoci interpretiraju sve što ćete od tog momenta pa na dalje uraditi: obraćaju pažnju na facijalnu ekspresiju, ritam kojim govorite, vaše držanje, glas i stav. Zapravo, ljudskom mozgu te fizičke oznake govore u kakvom je emocionalnom stanju sagovornik, pa čak i kakav je njegov sistem vrijednosti. Esejista Ralf Voldo Emerson (Ralph Waldo) je jednom prilikom rekao: Toliko mi u ušima zvoni ono što jesi, da ne čujem ono što govoriš.

„Ali ni jedna tehnika, ni jedan savjet neće pomoći nekome da bude dobar govornik ukoliko ne vjeruje u ideju za koju se zalaže. Morate u sebi da otkrijete strast za ono što prezentujete drugima. Ta strast je i pomoć i kazna za one koji govore. Ukoliko ne vjerujete u ono što pričate, teško ćete bilo koga ubijediti u isto. Ali kada pronađete to u šta strasno vjerujete, nedostatak samopouzanja i svi drugi problemi koje imate sa javnim izlaganjem će nestati“, kaže Duarte.

BIZLife

Povezani članci