Dobročinstvo prema roditeljima i njegov status među ostalim djelima

Dobročinstvo prema roditeljima zauzima jednu od najviših razina i jedno od najuzvišenijih mjesta, a njegov značaj najzornije potvrđuje činjenica da se u mnogim kur’anskim ajetima imperativ dobročinstva prema roditeljima spominje odmah nakon imperativa robovanja samo Allahu, dž.š.:

l Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite … En-Nisa’, 36.

Reci: ‘Dođite da vam kažem šta vam Gopodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite … El-En’am, 151.Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobro­činstvo činite… El-Isra’, 23.

Allah, dž.š., je od Israelićana uzeo zavjet da će roditeljima činiti dobročinstvo:

I kada samo od sinova Israilovih zatjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanja­ti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti …El-Bekara, 83.

Pogledajte ove tekstove u kojima nakon imperativa robovanja samo Allahu, dž.š., slijedi imperativ dobročinstva prema roditeljima, a zatim obratite pažnju na sljedeći hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem se pojašnjava njegov status među ostalim djelima. Naime, El-Buhari i Muslim bilježe, a Abdullah ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je jednoga dana upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Koje je djelo najdraže Allahu, dž.š.?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “(Allahu, dž.š., najdraže djelo je) Namaz u njegovo vrijeme.” Zatim je Abdullah ibn Mes’ud, r.a., upitao: “Koje nakon toga?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Dobročinstvo prema roditeljima.” Abdullah ibn Mes’ud, r.a., je pono­vo upitao: “Koje nakon toga?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Borba na Allahovom, dž.š., putu.”

Abdullah ibn Me-s’ud, r.a., dodaje i kaže: “To su ona o kojima me je obavijestio, a da sam i dalje insistirao, on bi mi ih još više ponudio.”^[1]

Kao što vidimo, u ovom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., do­bročinstvo prema roditeljima je spomenuto prije borbe na Allahovom, dž.š., putu koja se- smatra vrhuncem u očitovanju islama.^[2]

Prema tome, dobročinstvo prema roditeljima je iznad onih dje­la koja su manje značajna od borbe na Allahovom, dž.š., putu. Tako je dobročinstvo prema roditeljima pretpostavljeno putovanju, osim ako se radi o nekom obaveznom putovanju, kao što je, npr., obavljanje hadža od osobe koja je u mogućnosti da ga obavi. Ako se, pak, radi o dobrovolj­nom obavljanju hadža (nafili) ili umri, dobročinstvo prema roditeljima je iznad njih.

Isto tako, dobročinstvo prema roditeljima je pretpostavljeno i sticanju znanja, makar se radilo i o poznavanju Šerijata, ukoliko je sticanje tog znanja kolektivna obaveza (fardi-kifaje).

Međutim, ako data osoba ne zna kako će robovati svome Gospo­daru, kako će vjerovati samo u Njega, kako će obavljati namaz ili se razvesti od supružnika onda kada je to neizbježno, sticanje znanja je pretpostavljeno dobročinstvu prema roditeljima.

Nadalje, dobročinstvo prema roditeljima je pretpostavljeno i pu­tovanju s ciljem sticanja životne opskrbe ukoliko data osoba posjeduje ono čime se može održavati na životu i čime može utoliti svoju i glad svoje obitelji te prebivalište u koje se može skloniti i odjeću kojom se­ može zaštititi, sve dok je sigurna po svoj opstanak (život) i sve dok u tom mjestu ne postoji bojazan od smutnje u vjeri ili zbivanja nesreće koju ona ne bi mogla podnijeti.

U sljedećim kur’anskim ajetima Allah, dž.š., oporučuje da se rodi­teljima čini dobročinstvo:

Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. Lukman, 13-14.

Oporuka činjenja dobročinstva roditeljima u gore navedenom kur’anskom ajetu dolazi, dakle, odmah nakon zabrane činjenja širka.

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mu­kom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.” El-Ahkaf, 15. 

Mi smo svakog Čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti. El-Ankebut, 8.

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Rudi zahvalan Meni i rodite­ljima svojim, Meni će se svi vratiti. Lukman, 14.  

U posljednjem navedenom kur’anskom ajetu Allah, dž.š., nam na­ređuje da budemo zahvalni Njemu i našim roditeljima.

U okviru pohvalnog izjašnjavanja o vjerovjesnicima Allah, dž.š., ih hvali i zbog dobročinstva prema roditeljima. Tako Allah, dž.š., u vezi sa svojim vjerovjesnikom, Jahja ibn Zekerijaom, a.s., u Kur’anu kaže:

I roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan. Merjem, 14.

Dok je još uvijek bio u kolijevci, Isa, a.s., je kazao:

“Ja sam Allahov rob” — ono reče -, “meni će On Knigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ namaz obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.” Merjem, 30-32.