DuhovnostIslamske temeU Fokusu

Dunjaluk je gospodar onome ko mu se pokorava, a sluga onome ko ga zanemari

Piše: Muhamed Nasirudin El-Uvejd; Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Opisujući dunjaluk, Allah dž.š. u Kur’anu je objavio: “Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može.” (El-Kehf, 45-46.) Zatim: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)
Ovakav način opisivanja dunjaluka otkriva nam njegovu suštinu, a to je prolaznost, varljivost i bezvrijednost. Time se vjernicima skreće pažnja da ne postanu njegovi robovi, i da ih ne zavede slast, zelenilo i prividna privlačnost dunjaluka, pa da joj daju prednost nad vječnim životom, jer ne dolikuje čovjeku kao razumnom biću da proda vjeru za dunjaluk, da zgrče haram imetak koji će biti potpala za vatru džehennemsku na Sudnjem danu.

Prolazni i varljivi užitak
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo puta je pred ashabima izražavao bojazan da im se ne otvore putevi dunjalučkog izobilja i da zbog toga ne budu dovedeni u iskušenje koje bi ih moglo upropastiti. U jednom od tih hadisa, Poslanik, sallallahu aljhi ve sellem, upozoravao je ensarije na to iskušenje.  Naime, kada je u Medinu stigla bogata karavana iz Bahrejna,  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se ensarijama koji su se radovali toj karavani, rekavši im: “Radujte se i uzmite ono što će vas usrećiti. Tako mi Allaha, ja se za vas ne bojim siromaštva, već se bojim da vam se ne otvori dunjaluk kao što se otvorio onima prije vas, pa da se zbog njega ne natječete kao što su se natjecali oni prije vas, i da vas onda ne upropasti kao što je upropastio one prije vas.” (Buharija i Muslim)
U hadisu koji prenosi ‘Abdullah ibn Amr stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šta mislite kakvi ćete biti, kada dođe vrijeme pa osvojite Perziju i Bizantiju?” Abdurahman ibn Avf je odgovorio: “Allahov Poslaniče, govorit ćemo i raditi ono što nam je Allah naredio.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Bojim se da ne budete drugačiji. Bojim se da se ne budete natjecali u dunjaluku, pa će vas to natjerati da zavidite jedni drugima, a zatim ćete se boriti jedni protiv drugih i mrziti jedni druge.” (Muslim)

Natjecanje u dunjaluku kod ljudi rađa pohlepu, zavidnost, mržnju i želju da imaju više od drugih, pa onda čitav život provedu u zgrtanju imetka, a u potpunosti zanemare brigu i rad za Ahiret. U tom smislu je kur’ansko upozorenje: “O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.” (Munafikun, 9.) Treba kazati da rad i trud u sticanju imetka i dunjalučkog bogatstva, koji ne odvraćaju od ibadeta i zikra, nisu pokuđeni. Naprotiv, oni su poželjni i takve Allah hvali u Kur’anu, kao što stoji u sljedećem ajetu: “Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.” (En-Nur, 37.)  Međutim, osnova u islamu je da se vjernici natječu radi Ahireta koji je vječan, a ne radi prolaznog dunjaluka.
Malik ibn Dinar je rekao: “Srazmjerno čežnji za dunjalukom, iz čovjekovog srca nestaje želje za ahiretom, a srazmjerno čežnji za ahiretom, nestaje čežnje za dunjalukom.”
Kada je Omer ibn Abdu-Aziz preuzeo hilafet, dobio je pismo od Hasana Basrija u kojem je stajalo: “Uistinu je dunjaluk kuća užasa. Ademovo spuštanje iz dženneta u dunjalučku kuću bila je kazna za njega i to nije bio obični pad. Vođo pravovjernih, budi na dunjaluku poput ranjenika koji strpljivo podnosi liječenje rane bojeći se dugotrajnog bola i patnje.”
Također je govorio: “Smrt neprestano sramoti dunjaluk, tako da pametnom čovjeku ne ostavlja priliku za radost na njemu. Čuvajte se zauzetosti dunjalukom, jer onaj ko se posveti dunjaluku neka zna da neće otvoriti sebi vrata zauzetosti dunjalukom, a da mu ta vrata neće otvoriti drugih deset.”

Omer ibn Abdul-Aziz je u svojoj posljednjoj hutbi prije smrti, narodu rekao sljedeće: “Znajte da je ono što je u vašim rukama plijen stradalnika, i vi ćete ga ostaviti kao što su ga ostavili oni prije vas. Zar ne vidite i ne osjećate da svakodnevno ispraćate nekoga na Ahiret i stavljate ga u golu zemlju bez posteljine i odjeće. Napustio je svoj imetak, rastavio se od prijatelja, zemlju je nastanio i obračunu se približio. Potreban svake pomoći zbog onoga što predstoji, a nepotreban onoga što je ostavio iza sebe. Govorim ovo vama, a ne poznajem nikoga u ovom trenutku da mu je ovakav savjet potrebniji od mene samog.”
Muhamed ibn Ibrahim prenosi da je jedne godine Sulejman ibn Abdulemlik u društvu Omera ibn Abdulaziza obavljao hadždž. Kada su se približili padinama Usfana, Sulejman je usmjerio pogled prema svom vojnom logoru, i zadivile su ga njegove odaje i građevine. Onako zadivljen upitao je Omera: “Kako ti na ovo sve gledaš?” ”Vladaru pravovjernih ja to ovako gledam: “Dunjaluk sam sebe izjeda, a ti si odgovoran za njega i bit ćeš pitan za sve što si radio na njemu.” – odgovori Omer.  U tom trenutku iz jedne od Sulejamnovih odaja izletio je gavran, koji je graktao, a u kljunu mu je bila kesa s dukatima. ”Omere”, reče Sulejman, ”da možda nisi razumio šta govori ovaj gavran?” ”Pita te: kako je zarađen i u šta će biti potrošen ovaj svežanj zlata?” – pojasnio je Omer. ”Zaista, tvoje pojašnjenje je fascinirajuće!” – dodao je Sulejman. ”Ako hoćeš, dat ću ti podrobnije pojašnjenje o tome?”, reče mu Omer.  ”Da, želim čuti tvoje obrazloženje”, bio je znatiželjan Sulejman. Omer tada reče: ”Ko je još istinski spoznao Allaha, pa mu nakon toga bio nepokoran? Ko je još istinski spoznao šejtana pa mu nakon toga bio pokoran? Ko je još vidio prevrtljivost i prolaznost dunjaluka, pa nakon toga osjetio naklonost prema njemu? Reci mi: ko?” ”Omere, pomutio si nam dunjalučke užitke, ovim svojim riječima”, žalio se Sulejman. Zatim je udario svoju jahalicu i otišao.”
Seid ibn Musejjeb je rekao: “Nema dobra u onome ko traži dunjaluk da bi njime platio sve svoje dugove i zaštitio svoju čast, a nakon smrti ga ostavi drugima.”

Zato je vjernicima naređeno da se natječu za Ahiret, a ne za dunjaluk, jer Ahiret je vječan i neprolazan. Kao što je rekao vjernik iz Faraonove porodice: “O narode moj, život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna.” (Gafir, 39.)
Ibn ‘Abas je rekao: “Na Sudnjem danu pojavit će se dunjaluk u liku ružne starice. Niko je neće pogledati, a da ne osjetiti odvratnost prema njoj. Tada će ljudima biti rečeno: “Znate li ko je ovo? Ovo je ono zbog čega ste se nekada ponosili i zbog čega ste ratovali jedni protiv drugih. Zatim će biti bačena u vatru, a prije toga će reći: “Gospodaru moj, a gdje su moji sljedbenici?” Nakon toga će se dunjaluku u džehennemu pridružiti oni koji su bili robovi dunjaluka.”
Pretjerana ljubav prema dunjaluku izvor je  grijeha
Hafiz Ebu Nuajm u svom djelu Hilyetul-evlija bilježi predaju od Sufjana Es-Sevrija u kojoj stoji da je Isa a.s. rekao: “Ljubav prema dunjaluku je izvor svakog grijeha, a imetak i bogatsvo njegovo je mnogostruka bolest.” Prisutni su upitali: “U čemu se ogleda njegova bolest?” Isa a.s. je odgovorio:  “U tome što onaj koji ga posjeduje ne ispunjava obavezu u pogledu imetka.” “Šta ako ispunjava obavezu?”, upitali su. “Onda onaj koji ga posjeduje nije siguran od uznositosti i oholosti”, odgovorio je Isa a.s. Zatim su upitali: “A šta ako je siguran od oholosti?” Isa a.s. je odgovorio: “U tom slučaju zauzetost dunjalukom spriječava čovjeka od zikra i veličanja Allaha.” Hasan Basri je govorio: “Tako mi Allaha, glavni razlog što su Izraelčani počeli obožavati idola (zlatno tele) nakon što su obožavali Allaha, jeste njihova ljubav prema dunjaluku.”
Prenosi se da je Ibrahim ibn Edhem rekao: “Nije znak ljubavi da voliš ono što mrzi i prezire tvoj Voljeni (Allah). On je pokudio dunjaluk, a vi ga hvalite, On ga mrzi, a vi ga volite, On vas je obavijestio da će dunjaluk propast i nestat, a vi na njemu gradite kao da se to neće desiti. Zabranio vam je da ga pohlepno zgrčete, a vi trčite za njim, predali ste se strastima i slastima dunjaluka, utopili ste se u dunjalučko more, no i pored toga želite stepen Allahovih evlija i pokornih robova. Sami sebe varate, lažete i obmanjujete. Zar ne znate da je Allah objavio: “Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima?” (Sad, 28.) Znajte da se džennet ne postiže osim pokornošću Allahu, niti Njegova zaštita osim ljubavlju prema Njemu, niti Njegovo zadovoljstvo osim ostavljanjem grijeha. Allah je obećao oprost i milost pokajnicima, dženet je obećao bogobojaznima, a viđenje Allaha onima koji žude za susretom sa Njim.”

U djelu Hilyetul-evlija zabilježena je predaja od Fajda ibn Ishaka, koji je rekao: “Kupio sam novu kuću i s vlasnikom kuće potpisao kupoprodajni ugovor uz prisustvo svjedoka. Čuo je za to Fudajl ibn Ijad, pa me je pozvao da dođem kod njega. Nisam se mogao odmah odazvati na njegov poziv, pa je on i drugi put posalo svog čovjeka po mene, nakon čega sam otišao kod njega. Kad smo se sreli Fudajl mi je rekao: “Čuo sam da si kupio novu kuću i da si potpisao kupoprodajni ugovor?!” “Da”, rekao sam, a on je na to dodao: “Znaj da će ti jednog dana doći onaj koji neće gledati u tvoj kupoprodajni ugovor niti će te išta pitati o tvojoj kući dok te iz nje ne izvede u kabur u kojem ćeš sam boraviti. Zato, pazi da kuću nisi kupio od imetka koji ne pripada tebi, ili da je nisi kupio novcem koji si nepravedno naslijedio, pa da tako izgubiš dunjaluk i Ahiret. Da si bogdo prilikom ugovora napisao: “Ovo je ono što je kupio ponizni rob od mrtvaca kojem se približilo putovanje sa dunjaluka. Kupio je od njega kuću čije je pravo ime – kuća obmane.”
Prenosi se da je Jahja ibn Muaz kazao: “Dunjaluk je vladar onome ko ga traži, a sluga onome ko ga ostavi. Dunjaluk je traženi i onaj koji traži. Ko traži dunjaluk, on ga odbije, a ko ga odbije, njega dunjaluk traži. Uzmi od dunjaluka ono što će ti obezbjediti Ahiret, a ne uzimaj ono što će ti uništiti Ahiret.”
Pametan je onaj čovjek koji shvati da je dunjaluk kuća iskušenja i provjere i da nas je Allah stvorio na njoj da vidi kako ćemo postupati. Na to aludira sljedeći ajet: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.” (El-Mulk,2.)

Pokuđenost dunjaluka
Ko malo bolje prouči kur’anske ajete u kojima se spominje dunjaluk, vidjet će da ga Allah dž.š. kudi i prezire, podstičući ljude da rade za Ahiret, a ne za prolazni i bezvrijedni dunjaluk.  U tom smislu su Allahove riječi: “O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.” (Fatir, 5.) Kur’an upozorava na loš završetak onih koji su obmanuti dunjalukom, obavještavajući nas da poslije dunjaluka postoji vječna kuća koja je mnogo veća i vrijednija od ove dunjalučke.
Jahja ibn Muaz Er-Razi rekao je: “Tri su vrste ljudi u pogledu dunjaluka: čovjek koji je zauzet radom za ahiret na račun dunjaluka – to je stepen dobrih ljudi, čovjek koji je zauzet dunjalukom radi Ahireta – to je stepen uspješnih, i čovjek koji je zauzet dunjalukom na račun Ahireta – to je stepen stradalnika.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Tako mi Allaha, dunjaluk je u odnosu na Ahiret, poput čovjeka koji stavi prst u more, pa neka vidi šta je na prstu ostalo.” (Muslim) A u predaji od Abdullaha ibn Mes’uda stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedanput zaspao na palminim granama, a kada se probudio na njegovom tijelu se vidio trag od tih grana. Rekli smo: “Allahov Poslaniče, bilo bi dobro da ti donesemo udobniju posteljinu.” Na to je on odgvorio: “Šta ja imam sa dunjalukom. Ja sam na dunjaluku kao putnik koji je sjeo u hladovinu drveta da se malo odmori, a zatim je nastavio putovanje.” (Sahih et-tergib vet-terhib)
Sehl ibn Sa’d prenosi sljedeću predaju: “Bili smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Zul-Hulejfi i naišli smo pored uginule ovce, pa je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jel’ možda mislite da ona sada nešto vrijedi kod njenog vlasnika?! Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, dunjaluk je kod Allaha prezreniji od ove uginule ovce kod njenog vlasnika.” (Ibn Ma’dže)
Ubej ibn Ka’b prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dokaz da je dunjaluk prezren i bezvrijedan kod Allaha je i to što je dozvolio da Zekrijaovog a.s., sina, Jahja a.s., ubije žena.” (Sahihul-džami’) Naime, prenosi se da je Jahjaa a.s. zaklala prostitutka, odnosno da je zaklan po njenoj naredbi i da je njegova glava donesena pred nju na zlatnom tanjiru.

Komentirajući ovu predaju, Ez-Zamahšeri je rekao: “Ovo je najveća utjeha za svakog bogobojaznog čovjeka. Kad vidi da je Allah dozvolio najgoroj sorti ljudi kao što su prostitutke da se poigra sa životom takve ljudske veličine kakav je bio Allahov poslanik Jahja a.s., onda shvati da je dunjaluk zaista prezren.” Savjetujući Amara ibn Jasira, hazreti Alija r.a. mu je rekao: “Amare, ja sam shvatio da se najveći dunjalučki užitak krije u najprezrenijim stvarima. Najbolja dunjalučka hrana je med, a on je proizvod insekta, najbolje dunjalučko piće je voda, a ona je dostupna svakome, i ljudima i životinjama, najbolja dunjalučka odjeća je svila, a ona je predivo crva, najbolji miris je misk, a on se pravi od krvi miša, ono za čim čovjek osjeća najveću strast je intimni odnos sa ženom, a to je mokraća u mokraći.”
Skupine ljudi u odnosu na dunjaluk

U pogledu dunjaluka ljudi se dijele na dvije skupine. Prva skupina su oni koji poriču život poslije dunjaluka i vječnu kuću u kojoj će svako biti nagrađen i kažnjen shodno svojim djelima. Na ovu skupinu se odnose kur’anske riječi: “Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo biće džehennem, zbo onoga što su radili.” (Junus, 7-8.) To su oni koji se naslađuju dunjalučkim blagodatima prije smrti, i ne razmišljaju o Ahiretu. Kao što stoji u sljedećem ajetu: “A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti.” (Muhammed, 12.)
Druga skupina su oni koji vjeruju da nakon smrti postoji druga kuća koja se Ahiret zove. Oni se opet djele na tri grupe:

U prvu grupu spadaju oni koji su sami sebi zulum učinili. Takva je većina ljudi koji potvrđuju svoje vjerovanje u Allaha. Oni nisu mogli odoljeti dunjalučkim izazovima, pa im je dunjaluk postao najveća briga, zbog njega tuguju, zbog prijateljuju i stvaraju sebi neprijatelje.

Druga skupina su oni čija su dobra i loša djela podjednaka. Koristili su dunjaluk u dozvoljenim stvarima, ali mu se nisu potpuni predavali. To znači da ih on nije spriječio od ibadeta Allahu. Međutim, sami sebi su uskratili visoke stepene. Kao što je rekao Omer r.a.: “Da mi se neće umanjiti dobra djela, natjecao bih se s vama u lagodnom dunjalučkom životu, ali sam čuo ajet koji je Allah objavio, a koji me sprječava u tome: “A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.” (El-Ahkaf, 20.)

Treća skupina su oni koji druge pretiću u dobru. Oni su ispravno razumjeli suštinu dunjaluka i radili su sukladno tome. Dunjaluk su uzeli kao sredstvo ka Ahiretu. Njihova poputnina je bila kao poputnina konjanika ili putnika, i time su se zadovoljili. Seid ibn Džubejr je rekao: “Varljivo naslađivanje i obmana je onda kada te dunjaluk odvraća od traženja Ahireta, a ako te ne odvraća od Ahireta, onda to nije varljivi užitak, već poputnina koja te dovodi do cilja i s kojom ostvaruješ i dobijaš mnogo bolje od nje. Muaz ibn Džebel je govorio: “Kako da ne volim dunjaluk, kad mi je na njemu određena nafaka za život, koju koristim u pokornosti Allahu i postižem njome džennet.” Pitali su Ebu Safvana Er-Reinija: “Koji je to dunjaluk koji Allah prezire i kudi u Kur’anu, pa da se razumni čovjek udalji od njega?” Odgovorio je: “Sve što ostvariš od dunjaluka, a time želiš isključivo dunjaluk, to je pokuđeno, a sve što ostvariš od dunjalučkih blagodati, a time želiš Ahiret, to ne spada u ono što je Allah pokudio u Kur’anu.”  Hasan Basri je rekao: “Divan li je dunjaluk za vjernika, uzme od njega koliko mu je dovoljno i ta skromna poputnina ga odvede u džennet, a ružna li je kuća dunjaluk za nevjernike i licemjere, jer oni svoje vrijeme troše i upropaštavaju u udovoljavanju strastima, a sve što postignu od dunjaluka odvede ih u vatru.” Rečeno je: “Dunjaluk i Ahiret liče na čovjeka koji ima dvije žene, ukoliko udovolji jednoj, drugu rasrdi.”

Jahja ibn Muaz je govorio: “Dunjaluk je šejtanovo vino, ko ga proba neće se otrijezniti osim u društvu mrtvih, kajući se zajedno sa ostalim stradalnicima koji su ga kušali i pili.” Ibn Mes’ud je rekao: “Svaki čovjek je na dunjaluku gost, a njegov imetak je posuđena stvar. Gost mora otputovati, a posuđni imetak se mora vratiti.”

Prenosi se da je Junus ibn Abdul-A’la rekao: “Dunjaluk mi najviše liči na čovjeka koji je zaspao pa je u snu vidio sve ono što mrzi i ono što voli, i dok je bio u tom stanju, probudio se.” Dakle, islam nas uči da je dunjaluk kuća putovanja, a ne kuća ostanka, kuća koja služi kao ćuprija za prelazak iz jednog mjesta u drugo, a ne mjesto za gradnju nastambi u kojima se želi ostati. Dunjaluk je stvoren kao sredstvo, a ne kao cilj. On je mjesto na kojem se sije ono što će se na drugom mjestu požnjeti. To je mjesto koje je natopljeno suzama rastanka, patnje, bola i iskušenja. Ko se preda slastima i strastima dunjalučkim, neka zna da će one brzo proći, ali će iza sebe ostaviti bolno kajanje. Zbog svega toga, vjernici se moraju još na dunjaluku pripremiti za odlazak sa njega, zato požurite sa dobrim djelima i svoj kratki život ukrasite mnoštvom dobrih djela, prije nego vas pozove onaj koji rastavlja od dunjaluka, prije nego vas iznenadi melek smrti, prije nego iz udobnih stanova i kuća budete odneseni u tamne kaburove, prije nego se prekine veza između njih i njihovih neostvarenih želja, prije nego požele da se ponovo vrate na dunjaluk, a to je zaista neostvariva želja.

akos.ba

Povezani članci

Back to top button