Kako bi naredbe i zabrane spomenute u Kur’anu nešto značile u našim životima, najprije moramo ispuniti prvu naredbu, dakle, učiti ili slušati učenje Časnog Kur’ana.
Za one koji žele naučiti Časni Kur’an, ne postoji jedna, već mnoštvo prilika. Budući da u siromašnim zemljama poput Somalije, uprkos teškim uslovima života ljudi ne zanemariju učenje Kur’ana, kako onda mi, koji živimo u brojnim blagodatima možemo pronaći bilo kakvu ispriku?
Da li ćemo moći reći: „Nisam imao priliku da naučim učiti u Kur’anu?“
Djeca u Somaliji uče i pamte Časni Kur’an sa drvenih ploča. Oni nemaju knjiga, nemaju ni učionica, niti klupa i rahli, ali u toj svoj neimaštini ipak imaju mnogo hafiza. Oni ne odustaju, ne odvajaju se od Časnog Kur’ana i nikad ga ne prestaju učiti. Štaviše, skoro cijela populacija čak oko 80 posto Somalijaca su hafizi. Somalija je na čelu zemalja s najvećim brojem hafiza na svijetu. Tamošnja djeca prije polaska u osnovnu školu, uprkos tolikoj neimaštini, znaju pisati i učiti Časni Kur’an.
Suprotno tome, naprimjer u Republici Turskoj ima dosta mjesta i prilika za učenje Kur’ana, ali prema istraživanjima samo 40 posto Turaka zna učiti Časni Kur’an, a 20 posto od preostalih 60 posto, nikada nije uzelo Časni Kur’an u ruke.
Šta je onda tek s Bosnom i Hercegovinom? Valjalo bi napraviti istraživanjem u tom pogledu, kako bi vidjeli gdje smo i na čemu smo. Ali zasigurno bi rezultati bili znatno lošiji od onih iz bratske nam Republike Turske.
Za Akos.ba pripremio: Fahrudin Vojić
