Svrati nekad na kolač

Albanac me jedan sreo

Pa mi kaže: ”Đe si brate,

Što te nema s ahbabima,

Što kod mene ne svraćate.

Svrati nekad na kolače,

Ponuda mi nije štura,

U mojoj slastičarni brate

Uvijek bude puno cura.”

Rekao sam: ”Ako Bog da,

Dolaziću češće puta,

Ova duša zaljubljena

Ljubavlju je opsjednuta.

Nađi jednu finu za me,

Da se ženim vrijeme mi je”,

Ahbab moj dobri dragi

Na ove se riječi smije.

Obeć’o je da će naći,

Samo kaže: ”Brate svrati,

Kolači su mi vrh vrhova,

Ti ih moraš oprobati.

Svrati brate na kolače

I povedi svoju raju,

Slastičarna ova moja

Najbolja je u cijelome kraju.”

Za Akos.ba piše: Admir Iković