Svrati nekad na kolač
Albanac me jedan sreo
Pa mi kaže: ”Đe si brate,
Što te nema s ahbabima,
Što kod mene ne svraćate.
Svrati nekad na kolače,
Ponuda mi nije štura,
U mojoj slastičarni brate
Uvijek bude puno cura.”
Rekao sam: ”Ako Bog da,
Dolaziću češće puta,
Ova duša zaljubljena
Ljubavlju je opsjednuta.
Nađi jednu finu za me,
Da se ženim vrijeme mi je”,
Ahbab moj dobri dragi
Na ove se riječi smije.
Obeć’o je da će naći,
Samo kaže: ”Brate svrati,
Kolači su mi vrh vrhova,
Ti ih moraš oprobati.
Svrati brate na kolače
I povedi svoju raju,
Slastičarna ova moja
Najbolja je u cijelome kraju.”
Za Akos.ba piše: Admir Iković