Svojstva koja moraju posjedovati oni koji naređuju dobro i odvraćaju od zla

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je jedan od propisanih ibadeta Allahu dž.š., pa s obzirom na to da je to tako i ovdje se uslovljava i traži sve ono što se traži pri svim ostalim ibadetima od iskrenosti prema Allahu dž.š., (el-ihlas), i ispravnog slijeđenja Muhammeda s.a.w.s., (el-mutabe’ah), u sprovedbi tog djela.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je specifično po tome što je to bila povijesna zadaća svih božijih poslanika a.s., koji su neprestano radili naislahu-popravljanju svega, tagjiru-mjenjanju opšteg stanja na bolje,tevdžihu-upućivanju ljudi dobru, nasihatu-savjetovanju ljudi, tražeći od ljudi da rade ono na čemu inače nisu bili!

Poslanici a.s., su tražili od ljudi da rade stvari koje su im na prvi pogled bile čudne, koje su se kosile sa njihovim željama, pohotama, apetitima i strastima, kroz traženje toga da se okane od nečeg lošeg što su činili, ili da čine nešto što je dobro – a koje u zbilji i praksi nije postojalo! Nekad će se propisom naređivanja dobra i odvraćanja od zla baviti i ljudi koji nisu ispunili sve neophodne uslove radi pravilnog funkcionisanja i sprovedbe ovog ibadeta, neopskrbljeni iskrenošću, znanjem, mudrošću itd., pa će takvi više štetit’ neg’ što će koristit’, i nekada je bolje da takvi ćute nego li što zbore, jer su mjenjanjem zla „na svoj način“ – postojeće zlo samo učinili još većim.

Oni koji se bave naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla, u svakoj sferi ljudskoga života – oni su ti koji su potpomognuta i spašena skupina muslimana, koja će istrajavati na istini sve do Sudnjega Dana.

ISKRENOST (EL-IHLAS)

Oni mu’mini koji misle baviti se ibadetom naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla – prvashodno im djela moraju biti iskrena i samo radi Allaha, dželle šanuhu, činjena, jer su samo na taj način ljudska djela primljena i kod Njega, dželle ve ala, nagrađena: “Reci: Meni je naređeno da robujem Allahu, iskreno Mu ispovjedajući vjeru i naređeno mi je da budem prvi musliman. Reci: Uistinu, ja se bojim ako ne poslusam Gospodara svog, kazne Dana strašnog. Reci: Allahu robujem, iskreno mu ispovjedajući svoju vjeru.“ (Kur’an, 39/11-14)

Omer ibnul-Hattab r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Zaista se dijela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio…“ (Buhari i Muslim)

Fudajl ibn-Ijad rhm., kaže: “Ako je djelo iskreno a nije ispravno, onda je kod Allaha odbijeno; a ako je ispravno a nije iskreno, onda je kod Allaha odbijeno. Djelo neće biti primljeno sve dok ne bude iskreno i ispravno; iskreno ce biti ako se radi u ime Allaha, a ispravno će biti ako je u saglasnosti sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.“ 

LIČNI PRIMJER (EL-KUDVA)

Veoma je važno da pozivač u dobro sam bude vrijedan i uporan u ibadetima Allahu, dželle žanuhu, jer oni što naređuju dobro a sami se ne pridržavaju istoga, ukoreni su, u Kur’an-i-Kerimu, ajetom: “Zar da od drugih trazite da se dobra djela cine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite? Zar se opametiti necete?“ (Kur’an, 2/44); “O vjernici! Zašto govorite ono što ne radite? O kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koja djela ne prate!“ (Kur’an, LXI/2-3)

Alija r.a., je rekao: „Iščupaj zlo iz tuđih prsiju na taj način što ćeš ga prvo iščupati iz svojih prsa!“(Tasnifu Gureril-Hikem, str.106.)

Selef je govorio: „Pozivajte ljude ali ne svojim jezicima, kako bi ljudi primjetili vašu iskrenost, ispravnost i bogobojaznost; to su prave da’ije!“ (Pogledaj: el-Kudva el-Hasena, 1/38.)

Ako je pozivač iskren, dobar, samokritičan i ako je jedan od onih čija djela prate njihov govor, onda će mu Allah, dželle šanuhu, dati od Sebe blagodat time što će učiniti i dati da ljudi slušaju i prihvataju njegov govor i savjet. Zato mu’min kada želi odvratiti od nekoga zla, mora se sam pridržavati islamskih propisa, farzova, vadžiba i nafila, i mora se sam kloniti harama i zabranjenih djela. Posebno treba praktikovati nafile, da često posti, da često klanja, da često udjeljuje sadaku, da često uči Kur’an i da puno spominje Allaha, dželle šanuhu. To će mu biti jako oružje i nepobitan dokaz protivu smutljivaca i raznih brbljivaca.

ZNANJE I BOGOBOJAZNOST

Allah, dželle sanuhu, je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, da Ga moli za povećanje znanja rekavši: “I reci: Gospodaru moj, povećaj mi znanje.“ (Kur’an, 20/114) Zanimljiva je činjenica da Allah, dželle ve ala, nije naredio Poslaniku s.a.w.s., da Ga moli za neko ovodunjalučko dobro, naprotiv, iz ovog ajeta se jasno vidi da je Poslaniku s.a.w.s., bilo naređeno da moli Allaha, subhanehu ve te’ala, za znanje i ‘ilm, koje predstavlja najveće dobro po čovjeka u životu na ovom svijetu. U prilog tome je i hadis kojeg prenosi Muavija ibn Ebi-Sufjan, neka je Allah njima zadovoljan, a u kome stoji: “Kome Allah želi dobro uputi ga u propise vjere (tj. fikh).“ (Buhari)

Znati šta je dobro i znati što je zlo – to je ono čemu nas Šeri’at uči, prvo kako bi ga činili a drugo kako bi se od njega čuvali, i čovjek će slijediti Allahov Šeri’at samo onda kada ga bude studirao i učio onako kako se vjera uči. Onaj koji bude naređivao dobro i odvraćao od zla – ne slijedeći pri svemu tome instrukcije Šeri’ata – takva osoba će biti ona koja slijedi svoje strasti a ne ona koja slijedi Objavu.

Mnogi zabranjuju nešto zbog toga što to ne voli njihova duša, njihove pohote i strasti – pa makar bilo i neko dobro u pitanju, i mnogi ljudi naređuju i traže da se čini nešto – zato što to voli njihova duša, njihove pohote i strasti, pa makar bilo i neko zlo u pitanju! Ovakvi ljudi štete više nego što koriste!

Da bi se ljudi bavili ovim poslom na pravi način – moraju prethodno dobro prostudirati ispravan menhedž i razumjevanje islamske vjere, kako bi u skladu s time djelovali, zatim osnove islamskog vjerovanja i akide, zatim osnove ideologija i pravaca koji dominiraju u mjestu ili vremenu gdje se čovjek nalazi, a nakon svega toga mora se pomno prostudirati fikh i šeri’atsko pravo, sa svim svojim primarnim i sekundarnim pitanjima, usulima i furu’ima, jer će samo na taj način čovjek znati da li ima pravo ili nema da nešto naređuje ili zabranjuje, ili da li mora ili pak ne smije da na nešto reaguje. Sve ovo zajedno reguliše oblast islamskog znanja koja se zove FIKH.

Imam Dža’afer el-Sadik rhm., je rekao: „Čuvaj se dvije osobine zbog koje su propadali ljudi: čuvaj se od toga da fetve izdaješ ljudima na osnovu svoga mišljenja, ili da u vjeri praktikuješ ono što ne znaš!“ (el-Kafi, 1/42.)

Imam Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Neće naređivati dobro i neće odvraćati od zla osoba koja nema pri sebi sljedeća tri svojstva:

–      Blagost pri naređivanju dobra i blagost pri odvraćanju od zla.

–      Pravednost pri naređivanju dobra i pravednost pri odvraćanju od zla.

–      Znanje radi naređivanja dobra i znanje radi odvraćanja od zla.“

Dobro studirati životopis Muhammeda s.a.w.s., i njegovo djelovanje u Mekki prije hidžre, i u Medini poslije hidžre je velika pouka i poruka svakom onom ko se želi baviti naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla! Poznavati prirodu ljudi određenog mjesta i vremena, ćud plemena, sela, gradova i država, trenutno socijalno stanje, te njihovo historijsko naslijeđe – čini čovjeka uspješnijim u njegovom djelovanju.

Dakle, shodno svemu navedenom, znanje je ono što čovjek mora imati pri sebi prije naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Blagost, mudrost i pravda je ono što se mora imati u toku naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Sabur i strpljenje je ono što čovjek mora imati pri sebi nakon naređivanja dobra i odvraćanja od zla.

DOBROĆUDNOST, BLAGOST I SAMILOST

Blagost je ta koja onoga koji naređuje dobro i odvraća od zla čini ustrajnim na tom putu, a i čini ga sposobnim da na pravi način organizuje politiku naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Blagost je ta zbog koje ostali ljudi bivaju dobri. Ako naljutiš čovjeka – neće ništa od tebe prihvatiti! Allah dž.š., je naredio Svome Poslaniku Musa’u a.s., da ode Faraonu – koji je bio oličenje zla na zemaljskoj kugli, i da mu blago i ljubazno zbori, ne bi li se povratio.

Nekada želja za dobrom i mržnja prema zlu čovjeka natjeraju na to da bude grub, i neljubazan prema drugima, što će učiniti da bude odbijen i da ga ljudi ne poslušaju u tome što zbori. Uvrede koje nam neznalice upute dok smo na putu naređivanja dobra i odvraćanja od zla ne smiju nas obeshrabriti i ne smiju nas odbiti od ovog veličanstvenog ibadeta, poput doktora i liječnika – koji konstantno liječe narod, i ako ih narod ne voli i po ružnome ih spominje.

“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti neprijatelj tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to može postići samo posjednik sreće velike.“ (Kur’an, XLI/34-35)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Zaista je Allah blag i On voli blagost (ljubaznost) u svim stvarima.“ (Prenose Buhari i Muslim)

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaze: “Došao je jedan beduin u džamiju i počeo mokriti, pa ljudi skočiše da ga zbog toga napadnu, ali im Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: “Pustite ga, i na to mjesto prolijte jednu kantu ili kofu vode! Zaista ste vi poslani da olakšavate, a ne da otežavate.“ (Prenosi Buhari)

Imam Hasan el-Basri rhm., je kazao: “Znanje je bolje od nasljedstva, odgoj je najčistiji obraz, pobožnost je najsigurnija opskrba, ibadet je najbolja zarada, razum je najbolji vodič, lijepo ponašanje je najbolji drug,blagost je najbolji pomoćnik, zadovoljstvo je najveće bogatstvo, Allahova pomoć je najbolja pomoć, a sjećanje na smrt je najbolji sagovornik.”

PROVJERAVANJE INFORMACIJA

Također, pozivač u dobro i onaj koji odvraća od zla, mora dobro provjeriti vijesti koje mu ljudi prenose o nekoj ličnosti ili nekoj grupi ili nekom događaju, i ne smije nipošto požuriti sa donošenjem zaključka na račun onih koje poziva jer se može desiti da svojom nepromišljenošću nekoga uvrijedi, a ako se to desi onda će mu autoritet opasti i zabiljezice negativne rezultate kod ljudi kojima naređuje dobro ili ih odvraća od zla, što smo u proteklim recima spomenuli. Allah, dželle šanuhu, kaze: “O vjernici, ako vam nekakav grijesnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga sto ste ucinili pokajete.“ (Kur’an, XLIX/6)

Poznata je stvar da je brzopletost i žurba šejtanska rabota, a umjerenost i provjeravanje habera je islamski metod postupanja i rada koji može čovjeku donijeti samo korist a nikako štetu. Potrebno je da pozivač dobru i borac protivu zla – da ima pri sebi i ovu osobinu jer je i ona u sklopu blagosti i samilosti prema drugim ljudima.

PRAVDA I STRPLJENJE

Imam Ahmed rhm., je rekao: „Čovjek koji naređuje dobro i odvraća od zla se ne smije srditi i ljutiti ako mu ljudi kažu nešto što on ne voli čuti, jer će se tada svećati zbog sebe a ne radi Allaha dž.š..“

Pravednost je ono što čovjeka drži u Insafu, pa onome koji griješi ne zaboravlja dobro koje je činio ili ga još čini, i ne smeće sa uma njegovu vrijednost, i ako je u nečemu pogriješio pokušaće na najljepši mogući način da ga u tome ispravi.

Strpljenje čini čovjeka izdržljivim spram svih neugodnosti koje se nalaze na ovome putu: „Naređuj dobro, zabranjuj zlo, i budu strpljiv zbog onoga što će te na tom putu zadesiti; to je vrhunac dobrote!“

HRABROST

Suprostaviti se pokvarenjacima i lošim ljudima, stati na put pokvarenim i lošim pravcima i kretanjima u društvu zahtijeva i jednu dozu hrabrosti i gorljivosti – jer se čovjek tada sudara sa strastima i pohotama ljudi i njihovim pokvarenim dušama; sudara se sa neznalicama koji zbog svog neznanja misle da su u pravu i da su u lijepim i dobrim postupcima, a da su drugi ti koji griješe i koji nisu u pravu; sudara se sa devijantnim profilima koji mrze dobro, ispravno, moralno, lijepo, čedno i pošteno; sudara se sa ideologijama, zavjerama i planovima neprijatelja islama ili raznih političkih pokreta koji se bore protivu upute islama; sudara se sa ogromnom snagom koja neistomišljenika izvrgava ruglu i poruzi i poricanju…

Ne smijemo prezirati i potcjenjivati sebe o čemu nam sljedeći hadis Poslanika s.a.w.s., pobliže govori:„Nemojte potcjenjivati sami sebe! Rekoše: Allahov Poslaniče, kako će to neko potcijeniti sebe!? Reče: Kada neko primjeti određenu situaciju o kojoj je trebao prozboriti ono što je Allah dž.š., odredio, pa ne prozbori ništa, zbog čega će mu Allah dž.š., na Sudnjemu Danu reći: Šta te je spriječilo da govoriš o tome i tome? Reći će: Strah od ljudi. Allah dž.š., će mu reći: Preče ti je bilo da si se od Mene plašio!“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.4008.)

————————–

Navedene osobine su teške i bitne ali znajte da se bez njih neće ostvariti dobro niti će se bez njih stopirati zlo! Sve u svemu znanje je uslov svih uslova, jer će samo uz znanje čovjek moći znati da procjeni šta je dobro – kako bi ga baredio, a šta je zlo – kako bi ga zabranio, i koje je od dva dobra veće – kako bi ga učinio tako što će ispustiti manje dobro, i koje je od dva zla veće – kako bi ga ukinuo makar i tako što ćemo počiniti zlo koje je manje.

Svjedoci smo toga da je danas malo dobra, a da je puno zla, da je malo onih koji su spremni boriti se za opšte dobro i odvraćati od opšteg zla, i žrtvovati se na tome putu – što je samo znak i dokaz tome da je ovdje u pitanju vrh i najuzvišeniji cilj vjere – jer je malo ljudi osvojilo ove vrhove, i malo je ljudi sagledalo ljepotu vjere sa ovakvih uzvišenja!

Da na kraju potvrdimo i to da su ovo samo neka od važnijih svojstava pozivača u dobro i boraca protivu zla koji moraju znati da će se na ovom putu susretati sa raznim nevoljama i nedaćama što ne smije biti razlogom njihovog posustajanja ili odustajanja, ne daj Bože, od poziva ljudi u dobro i islam.

Priredio: Sead ef. Jasavić