Svjež početak!

Nisam rekao zdravo. Nisam rekao selam. Nisam upitao za ime, niti sam kazao svoje. Samo sam hodao pravo ka nekome koga nisam nikada prije vidio i upitao za broj telefona. Ovo je bila prva stvar koju sam učinio na svom prvom danu na univerzitetu.

Znam šta mislite: Estagfirullah, brate Abide! To nije način kako da se ponašaš prema sestri.

I nije. Izuzev što on nije bio sestra, mada je mirisao previše dobro da bi bio brat. Visok metar i 75 centimetara, sa otprilike dvije stope (60 cm) dugom bradom, koja je bila slatka kao lavova griva i veličanstvena kao sunčevi zraci. Prišao sam mu, odlučan da budem njegov prijatelj. Pitate se zašto fokus u stilu terminatora na njega? Pa, sve je počelo noć prije. Imao sam sve te strahove i brige oko polaska na fakultet – činjenica da nisam nikoga poznavao, da nisam imao nikakvu ideju šta da radim dok budem tamo, itd.- , pa sam ih podijelio sa svojim starijim rođacima. Njihov odgovor je bio: “Nađi dobrog brata i ostalo će doći na svoje mjesto.” Iz razloga što je najlakši način da prepoznam brata po bujnim facijalnim dlakama na bradi, barem prema onome što sam mislio tada, primio sam k srcu riječi moje braće i započeo svoje epsko putovanje kako bih pronašao nekoga sa bradom. On, koji neće biti imenovan, budući da možda nikada neće pričati sa mnom ponovo, bio je prvi na koga je moj pogled pao. Stoga, umjesto da gubim vrijeme sa upoznavanjem, samo sam ga pitao za kontakt. Očekivano, svi oko njega su se nasmijali.

Međutim, na moje zaprepaštenje, on se nije nasmijao. Dao mi je svoj broj i upitao za moj. Pet godina kasnije, on nije samo jedan od mojih najdražih prijatelja, nego jedan od mnogih osoba koje su mi pomogli da postavim sve ostalo u mom životu na mjesto. Ja sam iskreno zahvalan što ga poznajem i što sam prihvatio savjet koji su mi moji rođaci dali. Upravo u tom duhu dijelim par riječi savjeta za onu braću i sestre koji će uskoro početi svoju prvu godinu na univerzitetu.

1) Prepoznaj šta univerzitet jeste, a šta nije

Smatra se da riječ univerzitet potiče i od svog doslovnog značenja na latinskom, universitas što jeste “cjelina” ili “sveukupnost”, i od zvanične upotrebe u latinskom nazivu, universitas magistrorum et scholarium ili “zajednica učitelja i učenjaka”. To je zajednica gdje studenti nastoje da izvuku najbolje jedni od drugih i sazriju u učenjake pod vođstvom iskusnih učitelja i majstora svojih zanata, njihov napredak je organski i odvija se na holistički način – umno, emocionalno, moralno i duhovno.

Razumijem da ljudi žele da se zabave takođe, i trebaju, ali pokušajte stalno da zadržite u prvom planu svojih misli gorespomenutu svrhu bivanja na univerzitetu, kako biste mogli da uložite većinu svojih investicija u visoko obrazovanje i uistinu cijenite obrazovanje.

Tokom mnogo godina na univerzitetu, shvatio sam da znanje, bez obzira bila to medicina ili medijske studije, nije samo ključ koji otvara puno vrata u ovom životu, nego je, kada mu se pristupi sa pravom namjerom i upotrijebi na pravi način, sredstvo kako udovoljiti Bogu, upoznati Ga, i može biti i razlog za ulazak u vječne bašče onoga svijeta, kako Bog kaže u Kur’anu: Reci, zar su ti isti? Ono koji znaju i oni koji ne znaju. (Ez-Zumer, 9)

Stoga, ne dozvolite filmovima da vas prevare. Univerzitet je sve oko pronalažanje svoga polja specijalnosti, njegovog usavršavanja, te usavršavanja sebe tako da ste zaista u stanju koristiti drugima sa svojim znanjem koga ste stekli. Uradite to, samo radi Njega, i požnjet ćete mnogobrojne nagrade na ovom svijetu i na svijetu koji dolazi, inšaallah.

2) Radite na sebi više nego što radite da svijet oko vas bude bolji

Nemojte me shvatiti pogrešno. Ni od koga ne tražim da bude savršen prije nego što proba da pomogne drugima sa znanjem koje je nagomilao. U trećem kur’anskom poglavlju Bog kaže: Vi (Ummet) ste dovedeni radi dobrobiti čovječanstva, a u poznatoj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., nas je obavjestio da “su najbolji ljudi oni koji najviše koriste ostalim ljudima.” Čak je i imam Šafija rekao: “Znanje nije ono što je zapamćeno, več je znanje ono što koristi.” Kada koristite drugima, morate biti sigurni da trošite jednako vrijeme koristeći sebi, postupajući po znanju. Ne samo da će vas ovo zaustaviti od djelenja sudbine jedne svijeće, koja svakome drugom daje svjetlost i na kraju sagori, već će osigurati neprekidnost i obnavljanje goriva kojim jačate živote drugih, te neprestano ulijevanje Božijeg blagoslova, pomoći i nagrade u vaše napore.

Raditi na sebi može zvučati pomalo nejasno. Raditi na sebi ne znači samo željeti biti bolji/a – to podrazumijeva poduzimanje ozbiljnog, složenog pristupa pram osobnog poboljšanja. Ne govorim da morate stojati na neboderu svake noći, paziti na Gotam Siti Gotham City) i derati se na ljude ispod zbog nošenja hokejaške platforme, nego, kako zakon entropije zapovijeda, ako je sistem ostavljen da sam radi, bez ikakvog vanjskog uticaja, on stremi ka rasulu. Slično, ako u našim životima nemamo građevinu pomoću koje se prosto nadamo da ćemo dobiti nešto od ništa (da imamo skoro ateistički mentalitet), onda će naši životi prirodno skliznuti u stanje nereda i naš ishod će biti sve osim uspjeha – sem ako Bog hoće drukčije. Tako Bog veli: Onaj koji očisti dušu svoju uspjet će, a onaj koji je uprlja propast će.
(91, 9-10)

3) Poduzmite praktičke korake u pravom smjeru

• Pronađite dobrog učitelja. Da parafraziram Mevlana Rumija, put koji treba da traje jedan dan može na kraju da traje stotinu godina ako nemate vodiča. Ovo se toliko odnosi na naš akademski koliko se odnosi na naš osobni razvoj. Bilo da je to profesor koji će vas voditi u području zanimanja, mjesni učenjak koji će vas podučavati Kur’ana ili ličnom napretku, ili stariji školski drug koji će vas uzeti pod svoje i pobrinuti se da ćete ostati fokusirani na univerzitet. Nađite ih, iscjedite svu mudrost iz njih i činite dovu za njih, jer vam pomažu da ostanete na pravoj stazi.

• Pojednostavite svoju dnevnu rutinu. Imam Malik je jednom upitan: “Šta kažeš o traženju znanja?” On je odgovorio: “To je dobro i odlično, ali pogledaj šta si obavezan da činiš od jutra do mraka, i drži se toga.” Popravljajući našu dnevnu rutinu, ustvari završimo popravljajući naš cijeli život. Onda, nije čudo da je imam Hasan Basri rekao: “Ovaj svijet je tri dana-što se tiče juče, ono je nestalo zajedno sa onim što je bilo u nj. Što se tiče sutra, možda ga nikada nećeš vidjeti. Što se tiče danas, ono je tvoje, pa radi na njemu.” Stoga, ostanite ispred krivine izdvojivši posebno vrijeme u vašem danu kako biste ispunili brojne obaveze (bilo da su prema porodici, prijateljima, studijama ili slično) koje imate. I planirajte unaprijed, kako biste bili proaktivni, suprotno reakciji na stvari kada one podignu svoje ružne glave.

• Izučavajte i pamtite Kur’an i učite arapski jezik. Bilo koji muslimanski student, koji stremi da se približi Bogu, mora držati ove zadatke stalno u prvom planu svojih misli. No, previše je uobičajeno vidjeti studente na univerzitetu kako raspravljaju oko sporednih stvari za koje niti su sposobni niti dovoljno zreli da diskutuju, bilo da su to razlikovnosti između različitih mezheba unutar islama ili posebnih pravila u islamskom pravu. Kur’an je temelj na kome se gradi sve ostalo i ključ uz koji ćete moći da razumijete ostale strane islama. Držite prve stvari prvima i nikada, ikada se nemojte uključiti u raspravu oko toga da li je “halal jesti meso pingvina”, jer radeći to, ne samo da ćete primjetiti da vam vjera slabi, nego ćete, takođe, možda dobrano početi da propitujete svoje postojanje na prvom mjestu.

• Nađite dobre prijatelje i zadržite ih. Budite profesionalni sa ostalima i nemojte se bojati usamljenosti. Postoji mnogo informacija glede značaja imati dobrog prijatelja. To je tema za diskusiju u malo podrobnijem budućem članku, inšaallah, ali za sada, slijeđenje narednih bejtova (kupleta) Alije, r.a., bit će dovoljno:

Zaista, tvoj pravi brat je onaj koji je stvarno uz tebe,
Koji će naškoditit sebi kako bi koristio tebi,
I koji će, kada te nevolje vremena razbiju,
Slomiti sebe u parčad kako bi skupio tebe.

Gornji spisak nije nikako iscrpan. Univerzitet se može, razumljivo, činiti mnogim studentima kao obeshrabrujuće iskustvo, skoro kao ulazak u tamu nepoznatog. Možda bude razdoblja tokom vašeg boravka kada se budete osjećali da je “to je zaista previše za podnijeti”. Međutim, znajte da “Bog ne opterećuje dušu preko onoga što ona podnijeti može. (El-Bekarem 228) i da, kao što je kazao imam Ibn Ataullah Iskenderi: “Ko god osvjetli svoj početak, osvjetlio je svoj kraj.”

Neka Bog učini vaše godine na univerzitetu svjedokom za vas na Sudnjem danu i sredstvom sa kojim ćete steći Njegov oprost, milost i vječno zadovoljstvo. Neka vas takođe osposobi da se budite na vrijeme za vaša predavanja, zaštiti vas od nesigurnih puteva, pokaže pravi ispit kada budu završni ispiti, i zaspe vas strpljenjem kada neizbježno dobijete stotinu propuštenih poziva i govornih poruka od vaših roditelja nakon što ste pet minuta zakasnili da ih nazovete drugog dana. Neka On, takođe, uzvisi vaše roditelje zbog toga što sabure sa vama.

Autor: Abid Muhammed

Izvor: muslimyouthmusings.com

Za Akos.bA preveo: hfz. Jusuf Džafić