Svjetski dan hrane: Oko 783 miliona ljudi još uvijek gladuje zbog sukoba, klimatskih promjena i ekonomske nestabilnosti

Uprkos tome što globalni kapaciteti za proizvodnju hrane premašuju potrebe cjelokupnog stanovništva planete, oko 783 miliona ljudi još uvijek gladuje, prvenstveno zbog sukoba, klimatskih promjena, ekonomske nestabilnosti i sistemskih nejednakosti koje utiču na ranjive grupe, posebno zajednice i porodice koje se bave isključivo poljoprivredom, poručio je za agenciju Anadolu Vlado Pijunović, projektni koordinator Ureda Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) u Bosni i Hercegovini.

Kao i svake godine, 16. oktobra se, u čast datuma osnivanja Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) obilježava Svjetski dan hrane, a posvećuje se nekom od trenutno aktuelnih problema vezanih za hranu i ishranu. Tema ovogodičnjeg Svjetskog dana hrane je “Pravo na hranu”.

“Svi smo bili svjedoci velikih društvenih potresa u proteklih nekoliko godina, koji su rezultirali visokim porastom cijena hrane i povećanim interesom za takozvanu zelenu ekonomiju i poljoprivredu kao njen značajan dio. Bosna i Hercegovina je dio globalne zajednice i zbog svoje geografske, društvene i političke situacije treba imati širi pristup održivom i pristupačnom poljoprivrednom sistemu”, kazao je Pijunović.

Saradnja u cijelom sektoru poljoprivrede i prehrane, kao i međusektorska saradnja i koordinacija bit će ključ u prevladavanju izazova s ​​kojima se suočava poljoprivredni sektor u Bosni i Hercegovini.

“Državna ulaganja u poljoprivredno-prehrambeni sektor u Bosni i Hercegovini moraju se povećati ako želimo da domaća proizvodnja bude konkurentna i da se dalje razvija. Ta će ulaganja osigurati sigurnost hrane, podstaći ekonomski razvoj, podstaći inovacije i tehnologiju, poboljšati pristup tržištu i unaprijediti održivost. Kako bi se uhvatila u koštac s ovim izazovima, Bosna i Hercegovina bi trebala razmotriti povećanje budžetskih izdvajanja za poljoprivredna istraživanja i infrastrukturu, podršku malim poljoprivrednicima, ulaganje u programe obrazovanja i osposobljavanja za savremene poljoprivredne prakse, te povećanje mogućnosti finansiranja poljoprivrednih ulaganja. Strateški fokus na poljoprivredni sektor ključan je za jačanje konkurentnosti domaće proizvodnje i postizanje šireg ekonomskog rasta u zemlji”, smatra Pijunović.

Zbog toga je Bosna i Hercegovina od 2023. godine uključena u FAO-ovu globalnu inicijativu 1.000 digitalnih sela, koja je usmjerena na širenje pristupa i korištenja digitalnih alata u poljoprivredno-prehrambenim sistemima i u ruralnim područjima.

U 2023. i 2024. godini, ovaj regionalni projekt FAO-a uskladio se s postojećom inicijativom evropskih pametnih sela, olakšavajući razmjenu znanja, razmjenu tehničkih znanja i osposobljavanja te prenos tehnologije među ruralnim zajednicama.

Također, u 2022. godini Ured FAO-a u Bosni i Hercegovini uspio je diversificirati svoju bazu međunarodnih i bosanskohercegovačkih partnera, započinjanjem bliske saradnje s Globalnim fondom za okolinu (Global Environment Facility), Zelenim klimatskim fondom (Green Climate Fund), Zajedničkim SDG fondom (Joint SDG Fund), Švedskom agencijom za međunarodni razvoj i suradnju (SIDA) i Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

“Mi u FAO-u smo optimistični da ćemo zajedničkim radom s našim međunarodnim partnerima i lokalnim vlastima i institucijama poljoprivredno-prehrambeni sustav u Bosni i Hercegovini dostići svoj puni potencijal”, istakao je Pijunović.

Dotakao se i situacije u svijetu kada je riječ o hrani.

“Uprkos tome što globalni kapaciteti za proizvodnju hrane premašuju potrebe cjelokupnog stanovništva planete, oko 783 miliona ljudi još uvijek gladuje, prvenstveno zbog sukoba, klimatskih promjena, ekonomske nestabilnosti i sistemskih nejednakosti koje utiču na ranjive grupe, posebno zajednice i porodice koje se bave isključivo poljoprivredom”, naglasio je Pijunović.

Svjetski dan hrane naglašava važnost hrane koja uključuje raznolikost, nutritivnost, cjenovnu pristupačnost, dostupnost i sigurnost u sistemima prehrane.

“Mnogi nemaju pristup zdravoj prehrani, što dovodi do raznih oblika neishranjenosti, uključujući pothranjenost i pretilost, često pogoršanu oslanjanjem na jeftinu, nezdravu glavnu hranu zbog ekonomskih ograničenja i ograničenog pristupa svježim proizvodima. Poljoprivredno-prehrambeni sistemi se suočavaju sa značajnim izazovima klimatskih promjena dok sami doprinose degradaciji okoliša, no ipak postoji potencijal za transformativne reforme. Rješavanje problema gladi i pothranjenosti zahtijeva višestruk pristup koji naglašava pravičan pristup hranjivoj hrani i održivoj poljoprivrednoj praksi. Zagovaranje politika koje odražavaju te vrijednosti ključno je kako bi se osiguralo da svako može osigurati zdravu prehranu”, istakao je Pijunović.

Govorio je i o tome kako se izboriti sa ovakvom nesigurnošću hrane danas u svijetu.

“Postizanje krajnjeg cilja: hrana sigurna i ispravne hranljive vrijednosti za sve, zahtijeva velika ulaganja, inovacije, naučna dostignuća, tehnologiju i široku saradnju između niza aktera uključujući vlade, privatni sektor, akademske i istraživačke institucije te civilno društvo. Tek kada svako bude uživao ljudsko pravo na odgovarajuću prehranu moći ćemo ostvariti ostala ljudska prava i ciljeve održivog razvoja. Kao potrošači, možemo ostvariti svoja prava i pozvati vlade da se pozabave nejednakošću i siromaštvom, odabiru zdravu hranu kako bi povećali njezinu dostupnost, smanje bacanje hrane i zaštite okoliš”, pojasnio je Pijunović za Anadolu.

Mišljenja je da će ostvarivanje prava na hranu zahtijevati niz radnji u svakom elementu poljoprivredno-prehrambenog sistema.

“Holistički ili sistemski pristup znači da moramo zajednički raditi na usklađivanju aktivnosti kako bismo potaknuli održive, sveobuhvatne promjene. U svijetu koji karakteriziraju složeni i međusobno povezani izazovi, njihovo izolirano rješavanje neće dovesti do promjene koja nam je potrebna. Vlade, nevladin sektor, privatni sektor, organizacije potrošača moraju raditi zajedno, svako u svom području, bilo da se radi o integraciji prava na hranu kroz politike i programe poljoprivredno-prehrambenih sistema kako bi se osigurao jednak pristup odgovarajućem i raznolikom rasponu hranjivih tvari, i time sigurna i pristupačna hrana za sve, osiguravanje globalne saradnje, pozitivan uticaj na prehrambeno okruženje davanjem prioriteta raznolikoj ponudi hranjivih namirnica i ulaganjem u održivu poljoprivredu, osiguravajući pristojne radne uslove ili usmjeravanju potreba i prava potrošača u pregovorima s prehrambenom industrijom i vladama i uključivanje u donošenje odluka na polju nacionalnih inicijativa za sigurnost hrane, prehranu i dostupnost hrani”, kazao je Pijunović.

Poljoprivredno-prehrambeni sistem obuhvata cjelokupan put hrane od farme do stola – kada se uzgaja, bere, prerađuje, pakuje, transportira, distribuira, trguje, kupuje, priprema, jede i odlaže.

“Također obuhvata neprehrambene proizvode (npr. drvo i šumske proizvode, biomasu za proizvodnju biogoriva i vlakna) koji jednako čine sredstva za život i sve ljude, kao i aktivnosti, ulaganja i izbore koji igraju ulogu u dobivanju te hrane i poljoprivredni proizvodi. Potrebno je napraviti poljoprivredno-prehrambeni sistem koji je učinkovitiji, inkluzivniji, otporniji i održiviji, u kojem će svako imati pristup zdravoj prehrani, a naše zajednice biti socijalno i ekonomski prosperitetnije, u skladu s prirodom i okolinom”, istakao je Pijunović.

Smatra da veza između poljoprivredno-prehrambenih sistema i naših zajednica mora biti održiva.

“Prelaz na učinkovitije, otpornije, uključive i održive poljoprivredno-prehrambene sisteme obuhvata holistički pristup koji uzima u obzir cijeli poljoprivredno-prehrambeni sistem – sve njegove elemente i ishode – i međusobne odnose među njima. Da bismo to postigli, također se moramo pozabaviti političkim, pravnim i upravljačkim aspektima različitih zemalja”, izjavio je Pijunović za Anadolu.

akos.ba