Strast je bolest koja zasljepljuje srce
Kada kažemo strast ili prohtjev time podrazumijevamo nagone naše duše. Stalno ispunjavanje tih nagona vodi ka duhovnom slijepilu u kojem čovjek zaboravi na svoju osnovnu dužnost, ne vidi i ne čuje istinu.
Zbog nepokornosti i griješenja čovjeku biva zatvoren srčani vid i biva mu stavljena koprena na srce. Duša i razum se u tom slučaju okreću niskim tjelesnim uživanjima i počinju služiti nefsu (nagonima duše). Kada čovjek ispunjava sve želje svoje duše onda postaje rob strasti. O tome Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
„Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?“ (El-Džasije, 23)
Kao što je vidljivo iz navedenog ajeta i znanje također može biti uzrokom pogrešnog razumijevanja, zavedenosti i čovjekove propasti. Zapečaćenost srca znači gubljenje svih duhovnih vrijednosti, odnosno nemogućnost pronalaska niti jednog puta za postizanje duhovnosti, i zaborav samog sebe u potpunosti. Kao što Uzvišeni Allah u ajetu kaže:
„… i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta. One koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kojem će se račun polagati.” (Sād, 26)
Kako da nurom zasja srce u kojem se nalaze stvorenja i ljubav prema materijalnom? Kako da onaj ko slijedi svoje prohtjeve hodi ka Uzvišenom Allahu? Kako da se nemarni nada Allahovoj, dž.š., blizini? Ko provede život trčeći za bezvrijedni stvarima, on se ne može uzdići u više duhovne sfere. Zato svaki vjernik kada dođe u situaciju da se povede za strastima, treba učiniti tevbu i razmisliti o stanju svoga srca. Treba moliti Uzvišenog Allaha da ga učvrsti na istini, čuva budnim od gafleta (nemara), osvjetli svojim nurom (uputom) i da ga čuva od krivog puta do posljednjeg daha.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije
