Stepeni duhovnog uzdizanja: Ljepota sačuvanosti od griješenja
UPOREĐIVANJE VRIJEDNOSTI
Ovo će postati jasno razmatranjem plemenite dileme koja glasi: Je li bolji onaj koji nije griješio i koji je Allahu pokoran od onoga koji je griješio, pa se zato iskreno pokajao?
Postoji razilaženje o tome pitanju.
LJEPOTA SAČUVANOSTI OD GRIJEŠENJA
Jedna skupina učenih daje prednost onome koji nije griješio nad onim koji se iskreno pokajao zbog učinjenih grijeha. To dokazuju na sljedeći način:
Prvo: Najsavršenije i najbolje stvorenje je ono koje je Allahu najposlušnije. Poslušnija je osoba koja nije griješila, pa će, tako, biti i bolja.
Drugo: Dok je neposlušna osoba bila zauzeta činjenjem grijeha, za to vrijeme je poslušna osoba pretekla za nekoliko etapa prema gore. Zato je njen položaj veći od položaja griješne osobe. Jer, kad se takva osoba pokaje, nastavlja put da sustigne onu drugu, a ona osoba je već na drugome putu, pa kako će ga stići?! Oni su poput dvojice ljudi koji sudjeljuju u zaradi. Koliko god da zaradi jedan od njih, drugi zaradi isto toliko. Jedan od njih se odlučno prihvati posla i udvostruči svoju zaradu i na neko vrijeme prestane zarađivati, a drugi je vrijedno nastavio zarađivati. Potom se u onome prvom probudi takmičarski duh te pokuša nadoknaditi propuštenu zaradu. Međutim, uvjeri se da je njegov prijatelj za to vrijeme zaradio mnogo. Što god on zaradi, njegov prijatelj zaradi isto toliko, pa kako da mu bude jednak?!
Treće: Krajnji cilj pokajanja je brisanje grijeha i vraćanje na položaj onoga koji ih nije ni učinio, tako da njegov trud za vrijeme griješenja ne bude ni u njegovu korist, ali ni protiv njega. Gdje je takav trud u odnosu na trud onoga koji je mnogo stekao i zaradio?
Četvrto: Allaha, ljuti griješenje i suprotstavljanje Njegovim naredbama. U periodu griješenja je udio grješnika bila Allahova srdžba, a udio poslušnog je bilo Allahovo zadovoljstvo. A Allah je i dalje njime zadovoljan i nema sumnje da je ovaj bolji od onoga sa kojim je Allah prvo bio zadovoljan, pa ljut, pa opet zadovoljan. Neprekidano zadovoljstvo je bolje od zadovoljstva koje je narušeno ljutnjom.
Peto: Grijeh je poput ispijanja otrova. Pokajanje je protuotrov i lijek, a pokornost Allahu zdravlje i spas. Neprekidano zdravlje je bolje od narušenog zdravlja i pijenja otrova nakon kojeg je došao sebi. A možda posljedica toga bude šteta ili trajna bolest.
Šesto: U velikoj opasnosti je osoba koja je Allahu neposlušna. Ona se nalazi između smrti ispijanjem otrova. Druga mogućnost je – ako se spasi i preživi – gubljenje snage i slabost, a treća je oporavak i povratak ranijoj ili još većoj snazi.
Većina ljudi pripada prvim dvjema skupinama, dok je treća skupina vrlo rijetka. Osoba koja popije otrov je uvjerena u štetnost otrova i nada se ozdravljenju, a u potpuno različitoj poziciji je osoba koja ga nije konzumirala.
Sedmo: Poslušna osoba je svoj vrt opasala čvrstim zidinama. Neprijatelj kroz njih ne nalazi prolaz. Njegovi plodovi, cvjetovi, zelenilo i ljepota se neprestano povećavaju. Neposlušna osoba je ostavila pukotine i praznine u svom zidu, a samim tim i prolaz kradljivcima i neprijateljima. Ušli su i, malopomalo, polomili grane, razvalili zid, posjekli plodove, popalili dijelove vrta, zaustavili vodu i smanjili navodnjavanje. Kad će takav vrt biti vraćen u prvobitno stanje? Sve i da uspije popuniti pukotine, popraviti uništeno i obnoviti navodnjavanje, vrt će biti isti, slabiji ili bolji, ali neće biti kao vrt njegovog prijatelja, koji je neprestano blistao, bio lijep i postao još veći, plodniji i gušći.
Osmo: Neprijateljeve ambicije prema ovom griješniku su posljedica slabosti njegovoga znanja i odlučnosti. Zbog toga je nazvan neznalicom. Katade kaže: “Ashabi Allahovog Poslanika, a.s., jednoglasni su u tome da je svako griješenje prema Allahu neznanje”.
Tako, Uzvišeni Allah kaže za Adema, a.s.:
«I nije odlučan bio», (Taha, 115.). A za ostale ljude je rekao:
«Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici…», (EI-Ahkaf, 35). Osoba koja posjeduje snažnu odlučnost, potpuno znanje i jako vjerovanje (iman), nije predmet neprijateljeve pohlepe i bolja je kao takva.
Deveto: Grijeh nužno mora ostaviti ružan trag, bilo da se radi o potpunoj propasti ili, pak, samo o velikom gubitku, nakon čega dolazi ili oprost i ulazak u Džennet, ili opadanje stepena (deredža) ili slabljenje svjetiljke vjerovanja. Sav napor pokajnika je u uklanjanju i čišćenju tih tragova, a napor Allahu poslušne osobe je u povećanju i podizanju stepena.
Noćni namaz je samo za Poslanika, bio nafila, jer je on radio djela podižući svoje stepene, a svi ostali muslimani rade djela da bi se očistili od grijeha. Gdje je ovo u odnosu na to?!
Deseto: Putuje sa svim svojim djelima ko je Allahu okrenut i poslušan. Sa povećanjem pokornosti i dobra, povećava se i njegova vrijednost i količina dobrih djela. Takva osoba je poput putnika koji na jednom putovanju zaradi deseterostruko više od uloženog, pa tu zaradu i glavnicu na drugom putovanju uveća za deset puta, pa tu zaradu za toliko poveća na trećem putovanju. Zatim mu putovanje omrzne, ulijeni se i, na kraju, ne otputuje. Tako propusti priliku da ovim putovanjem zaradi koliko je zaradio na tri ranija putovanja, možda i više.
U tom smislu su i Džunejdove riječi: “Kad bi iskrena osoba napredovala prema Allahu hiljadu godina, a zatim se samo za jedan tren od Njeg okrenula, propušteno bi joj bilo veće od stečenog”.
U tome samo jednom trenutku okretanja od Allaha, propustila bi priliku sticanja svih tih dobrih djela. Ako je to stanje osobe koja se samo natren okrenula od Allaha, kakvo li je tek stanje neposlušne i grješne osobe?! Samo ovaj aspekt je dovoljan kao dokaz.
Odlomak iz knjige: “Stepeni duhovnog uzdizanja” ibn Kajjim
Prijevod: Nedžad Ćeman, Rasim Brković, Senad Ćeman
Redaktura prijevoda: dr. Džemaludin Latić, mr. Muhamed Mehanović, Abdulvaris Ribo, Amel Sarajlić
Lektor: Isnam Taljić
Izdavač: prof. Ali Amish, Sarajevo 2005.
Tvrdi uvez, 557. str,
Akos.bA
