Šta znači priznanje Palestine i kako će Izrael reagirati?

Općenito, izvršna vlast je ta koja ima ovlasti priznati politički subjekt kao državu, a to može učiniti izričito, službenom izjavom, ili prešutno, aktima koji de facto impliciraju da postoje diplomatski odnosi. “To je jednostrani pravni akt”, ističe profesorica međunarodnog prava i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Comillas, Cristina Gortázar, diskrecijska odluka svake države i stoga ne ovisi o diskrecijskoj ocjeni međunarodnih organizacija. U slučaju Španije, onaj ko službeno priznaje postojanje druge države je Vlada, kojoj Ustav daje smjernice vanjske politike, iako je Parlament može potaknuti da usvoji tu mjeru. I to je ono što je Kongres učinio 2014. s Palestino.

Tekst koji je odobren prije 10 godina pozivao je Vladu da prizna Palestinu, iako je precizirao da to priznanje mora biti “posljedica pregovaračkog procesa između strana koji jamči mir i sigurnost za obje, poštivanje prava građana i regionalnu stabilnost.” Iste su godine parlamenti Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske odobrili slične inicijative, iako one kasnije nisu rezultirale odlukom njihovih izvršnih vlasti. Za to su se izjasnile i zakonodavne vlasti Portugala, Irske, Italije, Grčke i Luksemburga, no niko od njih još nije priznao Palestinu (Irska je danas rekla da će je priznati 28. maja). Prije 10 godina, Evropski parlament također je odobrio rezoluciju u korist palestinske državnosti.

U sporazumu o formiranju koalicijske vlade 2023. navedeno je: “Podržat ćemo priznanje palestinske države, u skladu s Rezolucijom Kongresa zastupnika od 18.novembra 2014.” Aktuelni rat u Gazi, nakon invazije izraelske vojske na Pojas nakon što je Hamas pokrenuo teroristički napad na Izrael 7. oktobra, bio je okidač. No, PSOE je priznanje već uvrstio u svoj program općih izbora 2015., a to je također bilo izborno obećanje Podemosa. Sánchez je danas u Donjem domu rekao da je usvojio tu mjeru “zbog pravde” i zato što je “međunarodna zajednica gomilala historijski dug prema palestinskom narodu”.

Priznavanje Palestine kao države više je politička i simbolična nego pravna odluka, prema nekoliko konzultiranih stručnjaka, jer Španija već održava odnose s Palestinskom nacionalnom upravom i priznaje njen imunitet. Za Ignacia Álvareza-Ossoria, profesora arapskih i islamskih studija na Univerzitetu Complutense u Madridu, priznanje dolazi “u vrijeme kada palestinski narod prolazi kroz jednu od najvećih kriza i katastrofa u svojoj čitavoj historiji”, a on to tumači kao “političku gestu koja podupire dvodržavno rješenje i naglašava potrebu za političkim procesom koji rješava sukob i koji se temelji na stvaranju suverene i nezavisne palestinske države.” Također nastoji stvoriti klimu u EU da se druge zemlje pridruže inicijativi.

Kako javlja EL PAÍS, Španija neće otvoriti ambasadu u Ramallahu — u kojem se, iako nije glavni grad Palestine (istočni Jerusalem jeste), nalazi sjedište vlade i rezidencija palestinskog predsjednika Mahmuda Abbasa. Generalni konzul u Jerusalemu bit će taj koji će predstavljati Španiju pred novom državom, kao što je to već neformalno činio. Generalni konzulat također služi kao konzularni ured za cijeli grad Jerusalem i dvije palestinske teritorije, Zapadnu obalu i Gazu. De facto, odnosi Španije sada se održavaju s vladom Zapadne obale, područja pod izraelskom vojnom okupacijom, jer je od sukoba između Fataha i Hamasa 2007. godine vlast u Pojasu pripala Hamasu.

Sa svoje strane, Palestina ima ured Palestinske nacionalne samouprave u Madridu, koji ima rang diplomatske misije. Njegovog šefa, Husni Abdel Waheda, pozivaju na kraljeve prijeme za diplomatski kor kao da je ambasador. A njegov ured je na službenoj web stranici predstavljen kao “Ambasada Palestine u Španiji”.

Za Isaíasa Barreñadu, profesora međunarodnih odnosa na Complutenseu, objava ostavlja pitanja na koja treba odgovoriti. “Na kojoj teritoriji Palestine je priznata palestinska država? Na zelenoj liniji [de facto granici] 1949.-1967.?“ I on razumije da ako Španija doista povjeri Generalnom konzulatu Jerusalema diplomatsko predstavljanje Španije u Palestini, to znači da to čini na okupiranoj teritoriji. “Hoće li Španija nastaviti tražiti dopuštenje od Izraela (okupacijske sile) za pristup teritorijama države Palestine ili će ignorirati proceduru, kao što su Papa i šefovi vlada učinili?”, pita stručnjak. Profesorica međunarodnog prava Cristina Gortázar ističe da općenito države koje priznaju Palestinu to čine na granicama prije 1967. godine.

Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) imala je ured u Španiji od 1986. Godine 2010. odnosi između dviju zemalja doživjeli su skok s promjenom iz “delegacije” u “diplomatsku misiju” Palestine u Španiji, podizanjem ranga predstavnika na “šef misije” uz tretman ambasadora i priznanje nepovredivosti prostorija misije u Madridu. Prema Barometru Kraljevskog instituta Elcano, 78% Španaca je za to da evropske države službeno priznaju Palestinu. Podrška se prije svega daje među onima koji sebe smatraju ljevičarima i imaju višu obrazovnu razinu a 60% podupire rješenje s dvije države.

Nakon najava priznanja od strane Norveške i Irske, izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz upozorio je jutros da poziva svoje ambasadore u obje zemlje na konsultacije. “Šaljem jasnu poruku Norveškoj i Irskoj: Izrael neće odstupiti od onih koji podrivaju njegov suverenitet i ugrožavaju njegovu sigurnost.” I dodao je: “Izrael ovom pitanju neće pristupiti tiho; Bit će i drugih ozbiljnih posljedica. Ako Španija ostvari svoju namjeru da prizna palestinsku državu, protiv nje će biti poduzeta slična mjera.” Zatim je, nakon Sánchezove objave, pozvao svog ambasadora u Španiji.

Katz je već osmog maja istakao da priznanje Palestine nakon terorističkih napada sdmog oktobra 2023. znači, prema mišljenju Izraela, “nagrađivanje Hamasa za ubistvo više od hiljadu Izraelaca”. I ovog je utorka izraelsko ministarstvo vanjskih poslova istaklo da će priznanje dovesti do “više terorizma, nestabilnosti u regiji i dovesti u opasnost sve izglede za mir”.

Presedan za izraelsku reakciju je diplomatija sa Švedskom: Izrael je 2014. pozvao švedskog ambasadora u znak protesta zbog skorog priznanja u Palestini i nakon priznanja povukao izraelskog predstavnika u Stockholmu, iako se on vratio nakon nekoliko mjeseci.

Većina zemalja u svijetu već priznaje Palestinu kao državu: 142 članice Ujedinjenih naroda (od ukupno 193) i Sveta Stolica. Zadnje su to učinile male karipske zemlje: ovog mjeseca Bahami; a malo prije, Trinidad i Tobago i Jamajka. U Evropi, Švedska je to učinila 2014., a Island tri godine ranije, 2011. Mnoge zemlje koje ne priznaju Palestinu kao državu, imaju konzularne urede koji pokrivaju tu teritoriju.

Zapadna Evropa je velika regija svijeta u kojoj većina zemalja ne priznaje Palestinu kao državu. Samo osam od 27 država članica to čini: Poljska, Bugarska, Rumunija, Mađarska, Češka, Slovačka, Švedska i Kipar. Ali to se mijenja. Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjske poslove, otkrio je 30. aprila da će – uz Španiju, Irska, Belgija i Slovenija uskoro poduzeti korak priznavanja države. Irska je to danas kao i Norveška. Pedro Sánchez posjetio je ove dvije evropske zemlje posljednjih mjeseci kako bi pokušao koordinirati istovremeno priznanje.

Izrael također ne priznaje cijela međunarodna zajednica, nego 163 od 193 članice Ujedinjenih naroda, uz Švicarsku i Svetu Stolicu.

Sjedinjene Države su najveća sila protiv priznanja, a 18. aprila iskoristile su pravo veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi spriječile Palestinu da postane punopravna članica UN-a. Peticiju je podržalo 12 članova Vijeća. Ostale zemlje koje ne priznaju državnost Palestine su, osim Izraela, one iz G-7 kojoj pripadaju i SAD: Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Australija, Kanada i Japan. Ne priznaju je ni Švicarska ni Južna Koreja.

Palestina je punopravna članica Lige arapskih država, Pokreta nesvrstanih, Organizacije islamske saradnje, Grupe azijsko-pacifičkih država i Grupe 77 i Kine. Također pripada UNESCO-u (organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu). U UN-u je država promatrač, a ne punopravna članica, ali Skupština je ove godine velikom većinom glasova (143 za, 9 protiv i 25 suzdržanih) odobrila poboljšanje njenog statusa, što će joj od septembra omogućiti da zauzme sjedište između država članica abecednim redom, također intervenirati i govoriti o pitanjima koja nisu povezana s arapsko-izraelskim sukobom, predstavljati prijedloge, uključivati pitanja u program Skupštine, činiti dio komisija i sudjelovati na konferencijama UN-a.

Naravno, i dalje nećete moći glasati niti predstavljati kandidaturu tijelima Ujedinjenih naroda.(stav.ba)

akos.ba