Šta vaše dove govore o vama?

Dova kojom dozivate Boga, govori mnoge stvari o vama samima

Ona govori o vašim nadama, snovima, željama i strahovima.

Ona svjedoči o vašem odnosu prema dragom Bogu, o čistoći vašeg srca, o imanu koji njegujete u vašoj nutrini, o vašem edebu, ahlaku i lijepom moralu.

Kad dovite, pustite li suzu, ili vam srce nimalo ne zatreperi?

Da li glasno dozivate Rabba, ili ponizno, skrušeno, tihim glasom?

Jeste li nemarni u dovi ili ste prisutni cijelim bićem?

Jeste li svjesni šta tražite i riječi koje izgovarate, ili ih ponavljate nasumice bez poznavanja njihovih značenja?

O svim ovim stvarima zavisi hoće li vaše dove biti primljene, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Dovite Allahu uz ubjeđenost da će vam se odazvati, i znajte da Allah ne prima dovu nemarnog srca.” (Tirmizi i Hakim)

Stoga, da bismo se popravili i da bi naše dove svjedočile lijepe stvari o nama, potrebno je da usvojimo neke jednostavne smjernice spomenute u Časnom Kur’anu.

Kao što znamo, u brojnim ajetima Uzvišeni Allah naređuje da Mu se upućuju dove i obećava da će ih uslišati. On je pohvalio Svoje poslanike riječima: “Oni su žurili da što više dobra učine i dovili su Nam u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” (El-Enbija’, 90.)

Za nas je ovdje bitno da znamo kako su poslanici dovili i šta su tražili od Rabba? U tome se kriju brojne koristi za nas, jer slijedeći njihove primjere možemo se odgojiti na najljepši način.

Razmislimo o dovi Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., spomenutoj u suri Bekare: „I dok su Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili: ‘Gospodaru naš, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve čuješ i sve znaš!

Zamislite tu situaciju kako Ibrahim, a.s., i njegov sin podižu Ka’bu, i dove svome Gospodaru da im ukabuli. Ali zar to djelo samo po sebi nije toliko vrijedno, da je skoro sigurno primljeno!? To je Bejtullah, kuća koju je Uzvišeni naredio da se izgradi i sigurno će nagraditi Ibrahima i Ismaila, a.s.  Pa ipak, iz svoje poniznosti i poštovanja prema Allahu, ovi  odgojeni robovi mole svog Stvoritelja da primi od njih dobro djelo.

To je nama poruka: kad doviš, dovi iskreno, dovi ponizno, dovi s poštovanjem prema Onome Koga dozivaš. Nemoj se osiliti, osjetiti nezavisnim od Allaha, već priznaj svoje mahane, propuste i greške, jer se obraćaš Onome Koji te poznaje bolje od tebe samog.

„Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi predanim i od naših potomaka učini narod Tebi predanim i pokaži nam naše obrede i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i Samilostan si!“

U drugom dijelu dove, Ibrahim i Ismail, a.s., dove za ustrajnost u islamu i za svoje potomke.

Zapitajmo se, šta to mi tražimo od Gospodara, dunjalučka dobra, ahiretska blaga ili oboje? Koliko od nas dovi za ustrajnost u vjeri?

Za koga dovimo? Da li samo za nas same, za naše prijatelje, našu djecu ili naše unuke?

Ibrahim i Ismail, a.s., čine dovu za narod koji je doći za vrijeme njihovih pra-pra-pra-…praunuka. Oni su činili dovu za nas.

U tome je poruka: ne zaboravimo pretke i dovimo za naše rahmetlije, ali ne zaboravimo doviti i za našu djecu, unuke i generacije muslimana koji će doći poslije nas.

 „Gospodaru naš, pošalji im od njih Poslanika, koji će im učiniti Tvoje ajete, koji će ih Knjizi i mudrosti podučavati i očistiti ih, jer si Ti, zaista, Silni i Mudri'” (prijevod značenja, El-Bekare, 124-129.)

U ovom dijelu, Ibrahim i Ismail, a.s., čine dovu za dolazak Muhammeda, s.a.v.s. Kad se je ova njihova dova obistinila?

Koliki je vremenski period prošao između Ibrahima, a.s., i Resulullaha, s.a.v.s.? Vijekovi, tisućljeća? To sam Allah zna.

U ovome se krije poruka nama: ne odustaj od dove ako odmah ne dobiješ ono što tražiš. Čak ni dove poslanika nisu odmah dobijale odgovore, ali je sigurno da Allah čuje i uslišava naše pozive.

 Za Akos.ba piše: Nedim Botić