Šta nova Saudijska Arabija treba uraditi da popravi stanje u Egiptu?

Na početku, želim istaći da je es-Sisi doživio apsolutni krah u vođenju Egipta i administraciji od kako je, nakon vojnog udara, došao na vlast

Životni standard je najbolji dokaz, uprkos nedvosmislenoj i neograničenoj pomoći zemalja Zaljeva, kao i prešutnom odobrenju međunarodne zajednice. Ekonomija je propala, državna imovina je na umoru, nesigurnost vlada zemljom, na ulici ljudi bivaju ubijani, sudstvo je korumpirano, mediji potiču smutnju i nerede, vojska gubi na Sinaju, a IDIŠ širi svoj utjecaj.

Uprkos padu i zastoju, u Egiptu raste samo dvoje; plate vojske i policije i broj ubijenih i uhapšenih. Egipat je na ivici propasti. Tri vlade su izgubile svoj legitimitet, četvrta je na redu. Es-Sisi nije uspio.

Uz njega je ostala samo jedna mala grupa bliskih ljudi koja vjeruje u njega, a cjelokupan narod, uprkos konstantnom ispiranju mozga od strane medija, ipak taj neuspjeh vidi svojim očima i osjeća ga na svakom mjestu. Zaljevske zemlje trebaju priznati da su napravile grešku kada su podržale vojni udar u Egiptu, jer snažan i miran Egipat, bez obzira ko u njemu bio na vlasti, je u službi Arapa. Ono što je suštinsko, jeste da je snažan i da njime vlada mir. Praktično i teorijski je dokazano da „ihvanofobija“, strah od Muslimanske braće koji je prisutan kod nekih Arapa, nema nikakvog opravdanja. Muslimanska braća vladaju u Turskoj i Maroku, učestvuju u vladama Kuvajta, Bahreina i Jordana i historijski, Muslimanska braća nikada nisu bili neprijateljski raspoloženi prema Zaljevskim zemljama. Problem onih koji lažu i vjeruju u svoje laži je njihov lični problem. Saudijska Arabija treba razmišljati kao odgovoran faktor u regionu, koji nastoji u ovim iznimnim vremenima, uraditi stanje u arapskom svijetu. Nemojmo sada govoriti i ponavljati tezu o „ihvanskoj vlasti“ svi znamo da paralelne strukture države nisu dozvolile nikada Muslimanskoj braći da istinski preuzmu vlast nad institucijama države Egipta. Egipatska vojska i vojni vrh nisu bili pod kontrolom Muslimanske braće, isti je slučaj i sa sudstvom i medijima. Da je Mursi nastavio vladati, onda bi državom vladala harmonija i ravnoteža svih ovih faktora, tako da u Egiptu ne bi bilo poraženog i pobjednika. Ali, vojska i „podzemna“ država koja je stajala iza nje, kao i neke zaljevske zemlje nisu željeli prihvatiti demokratsku vlast koja im je dovela pripadnika Muslimanske braće, te su zbog toga podržali krvavi vojni udar protiv legitimnog predsjednika Muhammeda Mursija.

Koju korist su zaljevske zemlje imale od podrške vojnom udaru?

Egipat je pocijepan, novac i sredstva koji su zaljevske zemlje uložile u vojni udar je otišao u ruke vojske i korupmiranih političara, a ekonomija države nije oživjela. S druge strane es-Sisi kritikuje i omalovažava u tajnim snimcima vlasti i rukovodstva zaljevskih država. Egipatska vojska je izgubila kompas i nalazi se na svakom mjestu osim onoga gdje bi se očekivalo da bude – na granici sa Izraelom! Na Sinaju se pojavio IDIŠ koji je uspješno sproveo akcije protiv egipatske vojske i u potpunosti uništio njen renome.

Kakvu korist imaju Arapi od ovoga?

Es-Sisi je u potpunosti neuspio projekat. On je čovjek bez inteligencije, bez harizme, mudrosti, hrabrosti i stava bilo koje vrste. Ono što najbolje radi jeste da traži „rižu“ od zaljevskih zemalja i angaržuje plaćene bandite protiv opozicije i političkih oponenata. Nakon dolaska na vlast kralja Selmana, mnoge stvari su se promijenile. Kralj Selman je došao sa jasnim ciljevima i stavovima. Postavio je svoje prioritete za razliku od njegovog prethodnika i bez predrasuda koje su oni imali o Muslimanskoj braći. Njegovi pripriteti jesu suprotstavljanje porastu iranskog utjecaja i zastupnicima njegovih interesa koji su „opkolili“ Zaljev sa svih strana. Ali sve to, izgleda, ne uznemirava one koji su obuzeti Muslimanskom braćom. Kralj Selman je započeo odsjecanje iranskih pipaka u Jemenu posredstvom operacije Oluja odlučnosti, zatim je zaustavio neprijateljstvo prema susjedu Kataru, onda je započeo koordinaciju sa Katarom i Turskom o sirijskom pitanju. U nekoliko mjeseci svoje vladavine postigao je krupne rezultate u suzbijanju iranske ekspanzije. Također, kralju Selmanu je jasno da su Muslimanska braća pozitivan faktor i glavni pokretač arapske ulice, a posebno kada je palestinsko pitanje na dnevnom redu, na kojem, Saudijska Arabija intenzivno radi u želji da islamski pokret otpora, a posebno Hamas oslobodi iranskog utjecaja i izbavi ga od političke igre i propagande usmjerene protiv Arapa i političkog pritiska usmjerenog protiv Zapada. Smatram da je odlučan i hrabar stav Selmana i njegove administracije u pogledu sukoba u regionu bio ključni razlog koji je primorao Iran da potpiše nuklearni sporazum sa Amerikom i Zapadom kako bi ga iskoristio u svojoj borbi sa Saudijskom Arabijom u borbi za dominaciju nad Irakom, Sirijom i Libanom. Saudijske snage u usponu primorale su Iran da promijeni svoje prioritete od proizvodnje nukelarne bombe ka uspostavi dominacije nad Irakom, Sirijom i Libanom, nakon što je izgubio kontrolu nad Jemenom i Hamasom.

Gdje je Egipat u svemu ovome?

Egipat je sada bez svog mjesta u svemu ovome. Najviše što egipatska vojska u svemu ovome može jeste da i dalje drži prijelaz Refah zatvorenim, a Gazzu pod opsadom. Egipat skoro da nema nikakvog političkog ili vojnog utjecaja, osim što traži „rižu“ od zaljevskih zemalja. Saudijskoj Arabiji ne treba „plaćeni ubica“ ne treba joj ni Egipat kao prosjak. Njoj treba realan i pravi partner, koji shvata i razumije izazove vremena, okuplja svoj narod oko sebe i u Saudijskoj Arabiji vidi srce islama i glavnu osovinu. Ovo se, sa sigurnošću možemo kazati, ne može primijeniti na es-Sisijev režim sada.

Šta je, onda, rješenje?

Još nije pronađena mašina koja bi vratila vrijeme unazad, ali postoji način da se koraci u budućnost trasiraju na sljedeći način:

Prvo: Saudija bi trebala uvjeriti zemlje Zaljeva, pogotovo one koje pate od „ihvanofobije“ u nužnost okončanja es-Sisijevog režima. Egipatski narod će se, kad tad, ranije ili kasnije, pobuniti protiv es-Sisija i neće stati dok ne smijeni i čitav vojni vrh. Tada će do izražaja doći IDIŠ koji izuzetno dobro funkcioniše u okolnostima u kojima ne postoji snažna država.

Drugo: Nakon što Saudija uvjeri zemlje Zaljeva da je nužno da es-Sisi ode, trebalo bi poduzeti aktivne razgovore sa Vojnim vijećem Egipta, kako bi se odreklo es-Sisija i dozvolilo mu da napusti Egipat.

Treće: Privremeni povratak predsjednika Muhammeda Mursija na vlast, koji bi raspisao predsjedničke izbore pod međunarodnim patronatom i kontrolom. Egipatski narod ne može prihvatiti drugog vojnog diktatora umjesto jednog koji je otišao.Četvrto: Sve ovo mora biti izvedeno po principu štapa i mrkve sa Vojnim vijećem.

Kako izvesti to sa štapom i mrkvom?

U slučaju da Vojno vijeće odbaci prijedlog smjene es-Sisija, onda će zemlje Zaljeva obustaviti svoju materijalnu pomoć ovom Vijeću i preusmjeriti je u Revolucionarno vijeće koje djeluje u inostranstvu pomažući mu da na spisak optuženih za zločine protiv čovječnosti i masakre uvrsti i imena generala es-Sisija i drugih generala Vojnog vijeća, što je lahko dokazivo i za što postoje brojni argumenti, jer su na stotine ljudi ubijeni na Rabi’i i en-Nahdi.Saudijska Arabija ima mogućnost djelovanja i kroz Arapsku ligu i siguran sam da će pronaći dovoljan broj zemalja koje će odbaciti es-Sisijev vojni udar, smatrajući njegovu vlast nelegitimnom. Saudija također može izvršiti pritisak i posredstvom Turske, ali i posredstvom Amerikanaca koji vjeruju da je es-Sisijev vojni prevrat rezultirao jačanjem IDIŠ-a kojem su se pridružili mnogi mladići, koji su izgubili pouzdanje u demokratiju i mirno preuzimanje vlasti. Moguće da obaranje es-Sisija sa vlasti bude usluga Amerike zemljama Zaljeva koje su srdite zbog američkog nuklearnog sporazuma sa Iranom.

Sada pogledajmo najgori mogući scenarij, a to je da neke zemlje Zaljeva, posebno one koje su „opterećene“ Muslimanskom braćom, ne prihvate smjenu es-Sisija. Onda bi Saudija trebala iskoristiti svoj autoritet da nametne svoje mišljenje kako ga je iskoristila u slučaju Katara ili u najmanju ruku da ih odvrati od pružanja podrške es-Sisiju, tako bi egipatski režim ostao sam suočen sa cijelim svijetom.Ono što je najvažnije, jeste da Saudija ne smije dugo čekati. Svaki dan koji protekne, Egipat je bliže katastrofi. Katastrofa za Egipat ne znači samo da će izgubiti ravnotežu u državi, već će izgubiti i osnovne činioce koji Egipat čine državom. Nadam se da nećemo zakasniti kao što smo zakasnili u Siriji i u Jemenu. Ja sam dostavio, Allahu, budi mi svjedok.

Piše: Abdullah Muflih

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba