Šta je muž dužan obezbjediti ženi?
Jedno od pitanja na koja se treba dati odgovor je i ovo pitanje. Da li je muž dužan ženi obezbjediti kućna pomagala koja su danas prisutna? Šta je muž dužan obezbjediti svojoj supruzi?
Islamski učenjaci su još od najstarijih vremena razmatrali ova pitanja. Tako je u njihovo vrijeme, a i sada je u mnogim državama u kojima žive muslimani, prisutna rasprava o tome da li je čovjek dužan svoj ženi obezbjediti kućnog pomoćnika (nekog njenog rođaka, mahrema) ili kućnu pomoćnicu koja će se brinuti o stvarima čišćenja doma, pranja odjeće, kuhanja i sl.
Hanefije na ovo pitanje daju sljedeći odgovor: hanefijski učenjaci su složni da je čovjek dužan ženi obezbjediti pomoć u kući, ako je bogat. Ovo je kod njih poznato i čovjek će ženi obezbjediti jednu kućnu pomoćnicu koliko je uobičajno a više od jedne je pretjerivanje. Ebu Jusuf jedini kaže da to nije pretjerivanje ako postoji potreba za to.
Malkije su na stanovništvo da je obezbjeđivanje pomoćnice pohvalno djelo ako nije veliko opterećenje za supruga a obavezno je ako je ono dio mehra i predbračnog dogovora.
Šafije kažu da je ovo obavezno samo u slučaju da žena nije naučena da sama sebe služi tj. da je žena iz takve sredine u kojoj žene ne služe ni sebi ni drugima. Kako je muž ženi dužan obezbjediti normalno izdržavanje, dužan joj je omogućiti da uživa u onom što je i prije imala.
Hanbelije kažu da je obezbjeđivanje kuće pomoćnice ženi obavezno samo u slučaju teške bolesti žene ili pak socijalnog položaja žene, tj. ako je iz bogate porodice u kojoj je bilo kućnih pomoćnica i gdje žena nije radila ništa od ženskih poslova.
Ono što možemo zaključiti iz njihovih pojedinačnih mišljenja je to da čovjek nije obavezan ženi obezbjediti kućnu pomoćnicu osim u slučaju bolesti žene ili radi izgleda porodice iz koje je oženjen.
Tako, naprimjer, ako bi čovjek oženio ženu koja dolazi iz kulture u kojoj su kućne pomoćnice uobičajna pojava (naprimjer kod Arapa i Arapkinja) i koja je na to naviknuta sve do udaje, onda je na čovjeku da joj to i obezbjedi, jer je on prije stupanja u brak s njom treba da zna za to.
Ovo su mišljenja i zaključak u vezi kućne pomoćnice.
Ono što je očigledno je da kod nas skoro ne postoji ovaj običaj i da su žene te koje sav teret rada u kući (nerijetko i van kuće), odgoja djece i sl. prihvataju na sebe. Veoma su rijetki slučajevi gdje se kućna pomoćnica zapošljava i iznajmljuje.
Kada znamo za ovo kao i za spomenuta mišljenja islamskih učenjaka a koja su dana da ženama olakšaju rad u domu, na nama je da kažemo da je čovjek dužan ženi obezbjediti što povoljnije uslove za njeno obavljanje ovih preuzetih obaveza. To podrazumjeva da je on obavezan da ženi kupi razna kućna pomagala koja su općepoznata u današnje vrijeme, kao što su: veš-mašina, električna peć, ogrijev, razna sredstva za održavanje higijene, razna druga pomagala koja ženi olakšavaju obavljanje ovih kućnih poslova s kojima je zadužena u pogledu hizmeta svome mužu i svojoj djeci.
Naravno, u osnovna prava žene se ubraja i njeno pravo da sa svojim suprugom živi samostalno i odvojeno od njegove ili svoje porodice. Napominjemo da je ovo pravo žene a ne dužnost. Ako žena prihvata da živi sa njegovim roditeljima to je njeno pravo ali ako zahtjeva da živi odvojeno i to je njeno pravo koje joj je Šerijat podario i to pravo se mora poštovati!
Izvor: knjiga ”Muslimanska omladina pred brakom”
Autor: dr. Esmir Halilović
Za Akos.ba priredila: Medina Kanlić
