Šta ćemo sa teravijom u kratkim ljetnim noćima?

 Ostalo je manje od mjesec dana do dragog nam gosta – ŠEHRI RAMAZANA. Savjesni vjernici već razmišljaju o predstojećem ramazanu i polagano se pripremaju za njega.

Ovaj moj kraći sadržaj biće jedan od tih vidova ”pripreme” za ovaj blagoslovljeni i odabrani mjesec. Međutim, ja ću se isključivo zadržati na ibadetu teravije i dati jedan prijedlog vezan za ovu ramazansku nafilu.

Kad sam kao dječak u osnovnoj školi naučio klanjati svih pet vakata i sve druge dodatne namaze koje Ilmihal spominje, moj prvi praktični susret sa ibadetom ramazanske noćne nafile (teravije) navikao me je da je klanjam polahko, u džematu i od osam rekata. 

Stari dobri Fadil efendija svaki je rekat klanjao po tadili-erkanu (po propisu) vodeći brigu da svi uživamo u njegovom kiraetu Kur’ana i namazu uopće. Sjećam se da je učio otprilike po pola stranice na svakom rekatu teravije. To je bio period rata.

Kasnije kad se završio rat, vjerovatno odlukom ”sa vrha”, počeli smo klanjati teraviju od  20 rekata. Svih narednih godina kud me životni put vodio nailazio sam na teraviju koja je više bila gimnastika negoli šta drugo. 

Nažalost, mnogim ljudima kojima je dato da predvode teravih-namaz, posebno po bosanskim selima i naseljima gdje ima manje uleme i učenih vjernika, ovaj namaz je bio i ostao puka formalnost. Cilj je bio i ostao da se što prije sklanja i da se zadovolji forma od 20 rekata.

Svaki ozbiljan vjernik koji živi u takvim sredinama  ili pak kadgod gdje ”zaluta” na jednu takvu turbo-teraviju, biva vidno razočaran čudeći se ovako bezobzirnom i neodgovornom odnosu  prema namazu kao najvažnijem ibadetu u islamu.

Žalosno je da u našoj domovini i dijaspori imamo toliki broj učenih ljudi koji haman da nisu ništa uradili da se ova ružna pojava iskorijeni i poigravanje sa namazom zaustavi.

Mislio sam da će zadnjih godina zbog zalaska ramazana u ljetni period doći do nekih konkretnih promjena na terenu, ali nažalost nije.

Problem leži u ubjeđenju velikog dijela naših muslimana i naše uleme da moraju ramazansku noćnu nafilu  otklanjati skriktno 20 rekata. Mnogi naši alimi zaboravljaju činjenicu da im je dužnost da vjernicima olakšaju, a ne da im otežavaju. S obzirom da u određenim sredinama veliki broj ljudi ne klanja redovno mimo ramazana i da im je veliko opterećenje klanjati odjednom 33 rekata (jacija 13, teravija 20), a uz to kasno je i ljudi sutradan rane na posao, bilo bi potrebno rasteretiti ljude i demokratizirati ovaj teravijski ambijent.

Pošto je teravija dobrovoljni noćni namaz koji Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik nisu ograničili na striktno određeni broj rekata, bilo bi veoma pohvalno, a bogami i neophodno i potrebno, dati imamima i džematlijama pravo da se dogovore kad, kako i sa kojim brojem rekata će klanjati ovaj noćni dobrovoljni namaz.

Negdje će hafizi i kurra hafizi klanjati džuz-teraviju po 20 rekata, a negdje, ostali teravih-imami, sa puno manje učenja i sa drugim brojem rekata. Ovisno o duhovnom stanju džematlija i samog dogovora džematskog odbora, imama i džemata o tim detaljima.

Pošto veći dio fikhske uleme smatra da se noćna nafila klanja po sistemu dva po dva rekata, lijepo bi bilo da neki džemati dobiju saglasnost da ibadete i na ovakav način. Negdje bi se teravija klanjala od 8, negdje od 10 ili 12 rekata, a negdje od 20, ovisno od stanja džematlija i njihovog dogovora.

Kad su muftije i ljudi iz Vrhovnog islamskog starješinstva birvaktile mogli i htjeli prihvatiti ”ranu jaciju”, poznatu kao travničku, u čemu bi bio problem da i mi olakšamo svojim džematlijama i dozvolimo im da uživaju u ovom ibadetu sa manjim brojem rekata (sa manje fizičkog i psihičkog opterećenja). Posebno sad kad je jacija kasno mnogi ljudi izbjegavaju odlazak u džamiju na jaciju i teraviju. Opterećenje im je klanjati 33 rekata, a i zbog samog ranjenja ujutro na sehur, a potom i na posao.

Razmislimo kako na Sudnjem danu ne bismo mi bili odgovorni jer smo ljudima otežavali vjeru, dozvoljavali im zabranjene turbo-teravije, te mnoge od njih nesvjesno tjerali od džemata, namaza i džamije.

Preče nam je Allahovo zadovoljstvo negoli puka tradicija i mezhepsko slijepo slijeđenje.

Dajmo džematima mogućnost da sami, shodno duhovnom stadiju i mogućnostima džematlija, odluče kako i sa kojim brojem rekata mogu i žele ibadetiti Allahu putem ove ramazanske noćne nafile. 

Olakšavajte, a ne otežavajte, Bog vam svako dobro dao! 

Za Akos.ba piše: Admir Iković