Sportska dvorana Gornji Vakuf: Turska investicija vrijedna 2. mili. KM
U Gornjem Vakufu otvorena je sportska dvorana, investicija vrijedna dva miliona maraka, za čiji su izgradnju glavni donatori bili Općina Sancaktepe iz Turske i Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA). Otvaranju su prisustvovali predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović, ambasador Republike Turske Haldun Koç, načelnik Općine Gornji Vakuf Sead Čaušević, načelnik Općine Sancaktepe Ismail Erdem, direktor TIKA-e za Balkan i Jugoistočnu Evropu Mahmut Çevik te predstavnici Instituta “Yunus Emre” iz Sarajeva.
Osim sportske dvorane, zahvaljujući Institutu “Yunus Emre”, svečano je otvoren i savremeni kabinet za turski jezik u OŠ “Voljevac” u Gornjem Vakufu, a opremanje je koštalo četrnaest hiljada maraka, što je također donirala turska Općina Sancaktepe. Institut “Yunus Emre” učenicima ove škole osigurao je i školske torbe, kao i druga pomagala.
Prema riječima Seada Čauševića, načelnika Općine Gornji Vakuf, ova sportska dvorana jedan je od najvažnijih projekata ovog grada u posljednjih trideset godina, te je taj dan nazvao “historijskim danom za Gornji Vakuf”. Za izgradnju sportske dvorane, koju Gornji Vakuf ranije nije imao, Općina Sancaktepe izdvojila je više od 1.200.000 KM. Ove dvije općine potpisale su 2009. godine sporazum o bratimljenju, kada je i počela izgradnja sportske dvorane.
Predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić u svom obraćanju istakao je kako je ovo još jedan u nizu projekata koje su realizirale institucije Bosne i Hercegovine uz pomoć prijatelja iz Turske. “Zgrada ovakve dvorane za lokalnu zajednicu predstavlja značajan trenutak jer je riječ o nečemu korisnom, što će unaprijediti čitav spektar svih djelatnosti na nivou općine, a svjedočili smo i još jednom u nizu projekata koje su bh. institucije na svim razinama vlasti uspjele implementirati uz pomoć TIKA-e, kao jedne od najaktivnijih agencija, koja je u posljednjih 10-15 godina realizirala stotine važnih projekata za Bosnu i Hercegovinu, a koji su digli i turističku ponudu, ali i kvalitet života, prvenstveno iz oblasti sporstva i zdravstva”, kazao je Zvizdić.
Ambasador Republike Turske u BiH Haldun Koç rekao je da je sportska dvorana u Gornjem Vakufu jedan od dokaza jakih veza između dviju država te da zahvaljuje načelnicima općina koji su odabrali ovakav projekt, kojim se zapravo ulaže u djecu.
Iako je riječ o projektu vrijednom dva miliona maraka, od kojeg će, uz to, najveću korist imati mladi, domaći mediji ostali su skoro “slijepi” na ovu vijest. Naime, samo nekoliko portala objavilo je da je u Gornjem Vakufu otvorena sportska dvorana. Nema nikakvih kolumni, komentara, “navale” na društvenim mrežama s raznim analizama o odnosima Turske i Bosne i Hercegovine i slično.
Nema, znači, skoro ništa, kao da se to nije ni desilo. Sumnjam da je to zato što neko ima nešto protiv Gornjeg Vakufa. Preostaje jedino da još jednom primijetimo “providnu” strategiju naših medija i domaćih analitičara kada je riječ o Turskoj i njenim odnosima s našom zemljom. Naime, kada se pruži prilika za kritiku Turske, pa čak i s izmišljenim argumentima, tu se odmah javljaju brojni dežurni analitičari i kritičari koji dobiju prostor u medijima, a čije kritike na društvenim mrežama budu popraćene “aplauzima” s lažnih profila.
Tako je bilo i nedavno kada su istaknute optužbe za korištenje srebreničkog genocida za dobivanje glasova na referendumu. Turska spomenula genocid u Srebrenici, te su je optužili da koristi Srebrenicu za dobivanje glasove na referendumu. A kada je nakon referenduma u Istanbulu otvoren spomenik upravo za žrtve genocida u Srebrenici, to našim medijima i nije bilo baš bitno, kao što im nije važan ni bilo koji drugi pozitivni događaj u Turskoj vezan za našu državu.
Ova milionska turska investicija dobila je manje pažnje u domaćim medijima nego ženidba Bože Vreće. Njima nije bilo dovoljno ni to što je otvorenju prisustvovao i predsjedavajući Vijeća ministara Zvizdić, i to upravo zato što je riječ o pozitivnoj slici odnosa Turske i Bosne i Hercegovine, te što takva vijest ne daje povoda za “napad” na Tursku i njenu vladu, niti za kritiziranje odnosa naše i turske države.
Upravo je ovaj primjer dokaz da su pojedinci slijepi na ne samo uspješne projekte Turske u našoj državi već i na općenito pozitivne stvari koje se dešavaju u našoj zemlji. Gladni smo “crne hronike”, predstavljanja kako omladina samo bježi iz države, a, naravno, uvijek spremni pronaći razloga za “udar” na “dežurne krivce”, one koji nam iz ko zna kojih sve razloga smetaju. Često možemo pročitati analize s tvrdnjama da Turska ne ulaže dovoljno u Bosnu i Hercegovinu, a s druge strane milionske investicije ne želimo vidjeti. Ali, ko je kriv Turcima što se ne hvale i što se vode hadisom: “Šta desna ruka udijeli lijeva neka ne zna.”
