Snažniji glas za djecu: Društvo, država, institucije – SVI smo zakazali!

U ime članica neformalne mreže nevladinih organizacija „Snažniji glas za djecu“, koja se bori za zaštitu prava i unapređenje života djece u BiH, želimo da se obratimo javnosti i institucijama u BiH, povodom svirepog ubistva četvorogodišnjeg dječaka iz Hadžića, čiji je život izgubljen kao posljedica porodičnog nasilja, ali i kao posljedica nebrige cijelog društva i neuređenog sistema brige o djeci.

Skrećemo pažnju javnosti na nekoliko bitnih činjenica u ovoj strašnoj porodičnoj drami:

• Pripadajući Centar za socijalni rad je imao podatke o nefunkcionalnosti porodice sa dvoje maloljetne djece, i nije učinio ništa da nad djecom vrši makar nadzor, pozivajući se na nezavršene sudske postupke, i pokazujući suštinsku nezainteresovanost i nebrigu za djecu u ovoj porodici;
• Ljekari koji su ranije imali susreta sa ubijenim dječakom i zbrinjavali njegove povrede, nisu se posvetili ni ovom djetetu ni njegovoj majci koja ga je dovela, i time pokazali suštinsku nezainteresovanost i nebrigu za ovo dijete;
• Hodža kojem je takođe dovedeno izmučeno i zlostavljano dijete, koje nije moglo da stoji na nogama, poslao je kući sa majkom, rekavši da je dijete „ograjisalo“, pokazujući suštinsku nezainteresovanost i nebrigu za ovo dijete;
• Majka, očuh narkoman, dedo i nana, njegovi najbliži, su kontinuirano zlostavljali ovo bespomoćno dijete, bez ikakvih posljedica;
• Ljudi koji su poznavali dijete i porodicu, ili su živjeli u blizini, kažu da im je bilo jasno šta se dešava i da je dijete vidno fizički propadalo dugo vremena, ćutali su, pokazujući suštinsku nezainteresovanost i nebrigu za ovo dijete;

Nadležne institucije, lokalna zajednica, komšije i poznanici morali su biti brži i glasniji, jer da jesu, danas bi ovaj dječak bio živ.

Svi gore nevedeni prekršili su ne samo sve ljudske i etičke norme, nego i postojeće zakone.

Podsjećamo javnost da je UN Konvenacija o pravima djeteta aneks Ustavu BiH, da je BiH potpisnica mnogih drugih konvencija kojima se izričito zabranjuje nasilje nad djecom, da BiH ima Plan akcije za djecu i Strategiju borbe protiv nasilja nad djecom, da postoje protokoli o postupanju u slučajevima nasilja nad djecom, da svaki građanim i građanka imaju zakonsku obavezu prijavljivanja nasilja nad djecom kada ga primjete ili sumnjaju na njega. Svi ovi dokumenti i propisi se tope u suštinskoj nezainteresovanosti za djecu zbog koje smo, kao mreža organizacija koja se bavi promocijom prava djeteta i borbom protiv nasilja nad djecom, veoma često obeshrabreni i nemoćni da svojim radom i zalaganjem dovedemo do kvalitetnih sistemskih promjena u društvu.

Ukoliko se svi nastavimo ponašati tako da podržavamo suštinsku nezainteresovanost za djecu, onda ne treba da nas čude i šokiraju sudbine mnogobrojne djece koja, dok čitate ove redove, negdje u vašoj blizini, trpe nasilje i različite vrste tortura, koje će ostaviti trajne i neizbrisive posljedice za cijeli život, ili će on kao u ovom slučaju biti prerano okončan.

Podsjećamo javnost na njihovu zakonsku obavezu da se nasilje prijavljuje, podsjećamo vlade da se u socijalnu i zdravstvenu zaštitu djece mora više ulagati i da se ona mora razvijati tako da bude sposobna da odgovori na sve probleme sa kojima se djeca suočavaju, a posebno djeca koja su žrtve nasilja ili trebaju posebnu vrstu pomoći. Podsjećamo da maleni Smajo Ćesir nije jedina niti zadnja žrtva nasilja.

On nam treba biti vodilja, njegova žrtva put, kako niti jedno dijete više nikada ne treba da bude na ovaj način maltretirano i ne bude ostavljeno od svih, na milost i nemilost ovakvim bolesnim ljudima koji su opasni za sebe i za svoju okolinu, i koji takođe nisu bili zbrinuti u skladu sa svojim stanjem.

Da li smo kao ljudi pali na ovom ispitu? Da li su država i njene institucije zakazali, ko zna koji put? Apsolutno, da!

snaznijiglaszadjecu.ba