Snagom vjere do savršenstva duše: Ustrajati u načelima

Jedna od osnovnih odlika mumina je njegova ustrajnost u održanju usvojenih načela. On ostaje vjeran svojim plemenitim idealima i onda kad bi se sve sile zla digle protiv njega, a i onda kad bi ostao sam. Spomenimo junačku postojanost Allahova poslanika Muhammeda, a.s., u njegovoj velikoj misiji poziva na Allahov put.

Za vrijeme bojkota protiv muslimana u Mekki, u prvim godinama širenja islama, mušrici su nastojali da na svaki način onemoguće Muhammeda, a.s. Koristili su sva sredstva, od zastrašivanja do mučenja glađu. Konačno se obrate amidži Poslanikovom, a.s., sa zahtjevom da on utječe na njega ne bi li se odrekao svoje misije. Obećali su veliko blago, konje, deve, žene, šatore, samo da prihvati njihov zahtjev. Muhammed, a.s., na to odgovori: „Da mi metnu Sunce u desnu ruku, a Mjesec u lijevu, što mi Allah, dž.š., ne bi dopustio, ne bih odustao od naučavanja Allahove, dž.š., vjere. Između propasti svoje uz poziv na Allahov put i svih blagodati ovog svijeta, ja bih odabrao svoju propast i ne bih napustio svoju dužnost da pozivam na Allahov, dž.š., put.“

Ebu Talib, dirnut ovim riječima, reče mu: „Što hoćeš propovijedaj. Ja te neću nikada napustiti i čuvaću te do zadnjeg daha od svih neprijatelja. Tvoj karakter mene zadivljuje.“

Primjer ove postojanosti načela ne treba nikada zaboraviti. Muhammed, a.s., bijaše potpuno predan svojoj misiji i za nju je bio spreman dati i žrtvovati sve što je imao, pa čak i svoj dragocijeni život.

Mladi čovjek, koji je sebi postavio za cilj da dosegne najviše duhovne visine, mora ustrajavati u svojim načelima, nepokolebljivo, čvrsto i odano. Ništa ga na svijetu ne bi trebalo smesti u njegovom plemenitom ustrajavanju, u njegovom velikom hodu ka vječnom spasu.

Ustrajnost u vrlinama čini čovjeka velikim i snažnim. Vrijednost njegova narasta do neslućenih razmjera. Svugdje se rastvaraju vrata do tada tajnovitih spoznaja.

Kad neko vrijeđa dobrog čovjeka i ismijava ga zbog njegovog uvjerenja, ne treba se pokolebati, nego treba hrabro, tiho, lijepim riječima iznijeti ovako svoju istinu: Nije lijepo, nije dostojno čovjeka, vrijeđati ljude zbog njihovog uvjerenja ili stava u životu. To čine samo netrpeljivi i samoljubivi egoisti. Brate moj, razmisli, pokušaj shvatiti drugog. Možda tu upravo leži prava istina!

Kad mumin vidi da siledžije napadaju, vrijeđaju ili ponižavaju nekog ko je slabiji od njih, on će odvažno stupiti u odbranu ugroženog. On neće dopustiti nasilju da trijumfuje nad pravdom i da ponižava ljudsko dostojanstvo. Taj plemeniti postupak je načelo karakternih ljudi, onih koji idu stazom dobra.

Često, u proljeće, kad sva priroda ozeleni, kad zamiriše cvijeće i behar, kad zasija Sunce i sva priroda zove na zrak, učenik mora sjediti uz radni stol i raditi svoju školsku zadaću. Sutre ga očekuje težak ispit. Čuje graju pod prozorom. Njegovi drugovi se igraju i zovu ga u bar na nekoliko trenutaka. I eto teške kušnje. Ali, karakteran učenik zna za načelo: treba ustrajati uz svoje principe. Princip je u tom trenutku – izvršena školska zadaća, spremljen odgovor za sutrašnji dan. Nespremnost nije karakteristika mumina. On obavezno treba biti dobar i primjeran đak. To je njegova dužnost.

I zaista takav učenik i pored zamamnog poziva ostaje uporno uz svoju knjigu. On je karakteran, odan svome zadatku i svojim načelima. U ovom trenutku njegov presudni boj je za njegovim stolom, uz njegovu knjigu. Dužnost prije svega. A poslije naučene lekcije, izrađene zadaće, on ide svojim drugovima u radost igre, ide u šetnju, raduje se Suncu i proljeću. O kako je radost tada veća i potpunija, kako se samo dublje doživljava! I pored kušnje učenik je ustrajao uz svoje principe. Sada se raduje dvostruko: pobjedi nad kušnjom i ljepoti prirode.

Ujutro kad mujezin poziva na jutarnji namaz, mumin će bez zastoja i oklijevanja, hitro skočiti na noge i početi uzimati abdest. Uz poziv:

Allah je najveći, Allah je najveći

Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha

Vjerujem da je Muhammed Božiji poslanik

…………………………………………………………..

Bolje je salat klanjati nego spavati….,

on žuri, da stane pred svog Stvoritelja. Zavjetuje se Allahu na vjernost islamskim načelima, moli Ga za pomoć u borbi za cvat svoje duše. Poslije namaza je radost u srcu, mir u duši, jer poziv na namaz nije odbijen. Ustrajalo se u načelu.

I u sitnim nastojanjima, u sitnim preprekama, treba ostajati vjeran svojim načelima, svojim dužnostima i strajavati u njihovoj primjeni u životu. Odanost idealima treba se razvijati od kolijevke do smrti. Ustrajnost treba biti nepokolebljiva i uporna.

Spomenimo Božije poslanike Ibrahima i Jakuba (mir neka je sa njima) kao primjer postojanosti i ustrajnosti uz svoje ideale. Oni ne samo da sami stoje kao nerazrušivi bedem u islamu, nego prihvaćene ideale zavjetuju i svojoj djeci kao sveti amanet. I na smrtnom času ne zaboravljaju ovaj zadatak:

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom svijetu će biti među dobrima. Kad mu je Gospodar, Stvoritelj njegov, rekao: „Budi poslušan“, on je odgovorio: „Ja sam poslušan Gospodaru, Stvoritelju svjetova!“

I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: „Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani!“

Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao, kad je sinove svoje upitao: „Kome ćete se, poslije mene klanjati?“

„Klanjaćemo se“, odgovorili su, „Bogu tvome, Bogu tvojih predaka – Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Allahu Jednome! I mi se samo Njemu pokoravamo.“

(Kur’an, 2:130-134)

Poslušaj sada kako Imranova žena plod svoje utrobe, već tada, predaje na službu Velikom cilju.

     Kad Imranova žena reče: „Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome, ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!“

(Kur’an, 3:35)

Autor: Munir Gavrankapetanović

Iz knjige: ”Snagom vjere do savršenstva duše”

Za Akos.ba priredio: Admir Iković