Selamom širimo ljubav
”Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto što ako budete radili, međusobno ćete se voljeti? Širite među sobom selam! ” (hadis bilježi Muslim)
Selam je univerzalni islamski pozdrav. Propisan je i ranijim vjerovjesnicima i njihovim narodima. Adem, a.s., je podučen selamu, te mu je rečeno da će to biti pozdrav njegovog potomstva.
Nazivanje i širenje selama je bila redovna praksa Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., sukladno naredbi Uzvišenog Allaha : ” Kad pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.” (En-Nisa, 86)
”A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim.” (En-Nur, 61)
U prilog 61. ajetu iz sure En-Nur ide i hadis koji bilježi Tirmizi, a u kojem se kaže da je Muhammed, a.s., rekao Enesu: ”Sinak moj, kada uniđeš svojoj čeljadi, nazovi selam , jer će taj selam biti blagoslov tebi i tvojoj kućnoj čeljadi.”
Selam je istovremeno i pozdrav i dova. Ukoliko nam neko na uobičajeno ”Esselamu ‘alejkum”, doda i ” ve rahmetullahi”, odgovorićemo mu sa tim dodatkom ili čak i potpunije: ”Ve ‘alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu”.
Selam naziva mlađi starijem, manja skupina većoj, onaj koji dolazi onima koji stoje ili sjede, i slično.
Kada uđemo u prostoriju u kojoj nema nikog od ljudi, onda ćemo reći: ”Esselamu ‘alejna ve ‘ala ‘ibadillahis-salihiin!” /Selam neka je na nas i na dobre Allahove robove/.
Ovo se prenosi u hadisu kojeg bilježi Buhari, a kaže se da su riječi Abdullaha ibn Omera, r.a.
Ako neko preko posrednika nekome pošalje selam , ovaj ga je dužan prenijeti. Također: ”Ako selam dobijemo preko nekog posrednika, ili putem pisma, dužni smo istog momenta na selam uzvratiti!” (En-Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha)
Selam označava opći mir i svekoliko dobro. On će biti također i pozdrav stanovnika Dženneta. Pored prakse da selam širimo i nazivamo stanovnicima Zemlje (onima koji su na dunjaluku), također je u tradiciji muslimana praksa da selame šaljemo i nazivamo onim muslimanima koji su od nas preselili na ahiret:
”Kada čovjek prođe pored kabura svoga brata kojeg je poznavao i nazove mu selam, ovaj mu selam uzvrati i prepozna ga. Ako, pak, prođe pored kabura nekog koga nije poznavao i selam mu nazove, ovaj mu samo selam uzvrati!” (hadis u svojim djelima spomenuo Ibnul-Kajjim el-Dževzi).
U drugim izvorima koji govore na ovu temu navodi se da će našim umrlima biti dostavljeni naši selami i naše dove koje činimo za njim.
Od nekolicine ashaba se prenosi da ih je Poslanik, s.a.v.s., podučavao da kada prolaze pored muslimanskog mezarja kažu: ”Esselamu ‘alejkum ehled-dijari minel-mu’miniine vel-muslimiin …”
”Od Nafia se prenosi da Ibn Omer nikada ne bi prošao pored nekog kabura, a da ne bi stao i poslao (nazvao) selam umrlom.” (El-Gazali, Ihja ulumud-din)
Ako bi nam selam nazvao nemusliman, odgovorićemo: ”Ve alejkum!”
I za kraj:
”O ljudi, širite selam, dijelite hranu, pomažite i pazite rodbinu, klanjajte i Allahu se molite kad drugi ljudi spavaju, ući ćete u Džennet spašeni.” (hadis bilježi Hakim, Ibn Madže i Tirmizi)
Za Akos.bA piše: Admir Iković