Šejtan provjerava šta se nalazi u srcu čovjeka i time ga kuša

Piše: Abdulvaris Muris Ribo

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. Naredio si nam da istrajemo na Pravom putu, a zauzvrat si nam obećao veliku nagradu. Svjedočim da nema boga osim Tebe, Ti si pravedan i jedini stvarni Vladar! I svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Tvoj rob i poslanik. Poslao si ga kao milost svjetovima i očiti dokaz Svojim stvorenjima. Tvoj blagoslov neka je na njega, njegovu porodicu i ashabe koji su njega i njegov sunnet slijedili i sve one koji njih slijede sve do Dana sudnjeg.

O ljudi, bojte se Allaha i znajte da vam Allah, dž.š., svima naređuje da istrajete na Pravom putu. Uzvišeni Allah kaže: ”…zato istrajte u klanjanju Njemu i od Njega oprosta tražite!”(Fussilet, 6.)

”Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”(Fussilet, 30.)

Ustrajavanje je pojam koji podrazumijeva dosljedno i iskreno ispunjavanje svih obaveza koje su preuzeli u ugovoru koji su sklopili sa Allahom. Istrajnost postoji u djelima, riječima i namjerama, i zato ta riječ nosi mnoštvo značenja. Od Ebu Amra, Sufjana ibn Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da se rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi o islamu nešto o čemu neću morati nikoga pitati osim tebe.” Poslanik, alejhis-selam, reče: “Reci, vjerujem u Allaha, a zatim ustraj u tome…” Hadis bilježi Muslim.

Bez skretanja, desno ili lijevo

Istikamet je istrajavanje na Pravom putu, bez skretanja desno ili lijevo, bez pridodavanja vjeri onoga što nije od nje, bez odbacivanja od vjere onoga što joj pripada, bez nepotrebne žestine, ali i bez nemarnosti spram vjere. Šejtan provjerava šta se nalazi u srcu čovjeka i time ga kuša: ako osjeti da je sklon zanemarivanju vjere i lijenosti u obavljanju vjerskih obreda, on ga podstiče na ljenčarenje i nemar, sve dok ne počne ostavljati farzove i činiti harame, i neprestano ga na to podstiče sve dok ne prekine vezu sa vjerom, a potom ga ostavlja u dolini propasti.

Kada šejtan vidi da je čovjek čvrst u vjeri i da ga od nje ne može odvratiti, on ga podstiče da što više čini ibadete, dok ne počne pretjerivati i zastranjivati, i stalno mu govori kako su njegovi postupci ispravni i savjetuje mu: ”Budi dosljedniji, kloni se nemarnih, ne budi od onih koji noću spavaju dok pobožni ibadete”, i tako ga neprestano podstiče sve dok ga na odvede sa umjerenog islamskog puta.

Tako je šejtan postupio s haridžijama čiji je ibadet bio takav da su sljedbenici umjerenog islamskog puta svoj namaz, post i učenje Kur’ana, u poređenju s njihovim, smatrali neznatnim i malim, a oni su iz vjere izlazili kao što brza strijela izlazi iz luka, kao što je to, u predajama koje su do nas stigle vjerodostojnim putem, opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Obje krajnosti su prezrene i pokuđene: i nemar prema vjeri kao i pretjerivanje u ibadetima, i daleko su od Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta i njegovog puta, jer prvi su sunnet zamijenili novotarijom letargije i nemara, a drugi novotarijom pretjerivanja u činjenju ibadeta i praktikovanju vjere. Neki od naših dobrih prethodnika rekli su: ”Uzvišeni Allah nije nijedan farz propisao a da se šejtan u to nije upleo: ili je radio na zapostavljanju tog farza, ili pak, na pretjerivanju pri njegovom obavljanju i nije važno kojoj od te dvije krajnosti će se ko prikloniti, zanemarivanju ili pretjerivanju. Svako dobro je u trudu na umjerenom islamskom putu i slijeđenju Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta, a svako zlo je u udaljavanju od sunneta, zapostavljanju vjere, ili pak, pretjerivanju u vjeri.

Prazne riječi koje ne prate djela

Ima muslimana koji govore: ”Vjerujemo u Allaha”, a to su samo puke izgovorene riječi, jer ne slijede umjereni islamski put, i za njih Uzvišeni Allah kaže: ”Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha’ – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna…” (El-Ankebut, 10)

Ova vrsta ljudi pada pri prvom naletu sitnog iskušenja, zalutaju pri prvoj sumnji ili strasti. Također, ovo je obilježje onih koji govore ono što ne rade, njihova vjera sastoji se od slijeđenja vlastitih prohtjeva, od islama prihvataju samo ono što se slaže sa njihovim prohtjevima, ne znaju za dobro i ne odvraćaju od zla i ne žive u skladu sa svojim riječima: ”Mi vjerujemo u Allaha”, niti se pridržavaju onoga što neizostavno ide sa tim riječima – dove Allahu da istraju na Pravom putu, činjenja ibadeta, ostavljanja harama, iskrenog odnosa spram Allaha koji je jedini dostojan da Mu se iskreno vjera ispovijeda i dobročinstva prema drugim ljudima. Nažalost, te njihove riječi prelaze preko njihovih jezika a da ne ostavljaju nikakav trag na njihovo ponašanje i ne popravljaju ih. Spas od Džehennema nalazi se samo u dvije stvari koje su nerazdvojne jedna od druge: izgovoru tih riječi i istrajavanju na njima i značenjima koja one nose.

Uzvišeni Allah kaže: ”Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.”(El-Ahkaf, 13-14.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Reci, vjerujem u Allaha, a zatim ustraj u tome….”(Hadis bilježi imam Muslim.)

Da ima koristi od samih riječi, bile bi od koristi i munaficima koji stalno ponavljaju riječi: ”Mi vjerujemo”, međutim, Uzvišeni Allah za njih kaže da su nevjernici: ”Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.”(El-Bekare, 9.)

Čovjek je stvorenje koje griješi i sklon je griješenju, ali, Allah je dobar i plemenit, pa nam ostavlja mogućnost da tražimo oprosta i mi time ispravljamo svoje manjkavosti u istikami. Kaže Uzvišeni Allah: ”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato istrajte u iskrenom klanjanju Njemu i od Njega oprosta tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju.”’ (Fussilet, 6.)

Iz ajeta se razumije da je potpuna istikama nemoguća. Imam Ahmed i Ibn Madže bilježe hadis koji je kod šejha El-Albanija sahih, a koji prenosi Sevban, r.a., od Poslanika, s.a.v.s.: ”Ustrajte i znajte da ne možete sve obuhvatiti. Znajte da je vaše najbolje djelo namaz, a abdest redovno uzima i čuva samo mu’min (pravi vjernik).”

Čuvaj Allahovu vjeru, pa će i On tebe čuvati

U dva Sahiha zabilježen je hadis Ebu Hurejre, r.a., od Poslanika, s.a.v.s.: ”Neka vaš cilj bude istrajavanje na Pravom putu i nastojte da što bliže taj cilj pogodite…” Pravo i potpuno ustrajavanje na Pravom putu je u riječima, djelima i namjerama. To je kao kada neko baca koplje na metu i stalno je pogađa, ili pak, pogađa blizu centra mete. Od čovjeka se traži ustrajnost na Pravom putu, a ako nije u mogućnosti da u potpunosti ustraje, onda treba da se trudi da bude što ustrajniji u slijeđenju pravog puta. Hvala Allahu koji nas ne obavezuje preko naših mogućnosti i koji nam propisuje ono čime možemo nadoknaditi svoje nedostatke.

Kako je divan srednji put na kome nema krajnosti ni kakvom pogledu. Koračanje tim putem čovjeka ne čini poniženim, niti od njega traži da pretjeruje u praktikovanju vjere, tako da nafile stavi na stepen farzova, a pokuđeno na stepen harama. Isto tako, istikama ne znači zabraniti sebi lijepe stvari koje Uzvišeni Allah dopušta.

Enes, r.a., pripovijeda da su tri čovjeka došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, i kod njegovih žena (majki vjernika) raspitivali se o njegovim ibadetima. Dobivši od njih odgovor, učinilo im se kao da nije dovoljno ono što oni rade, te rekoše: ”Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme? Njemu su oprošteni svi njegovi grijesi, prošli i budući. Jedan od njih reče: ‘Što se mene tiče, ja ću od sada cijele noći provoditi u ibadetu’, drugi reče: ‘A ja ću od sada svaki dan postiti, i nikako neću mrsiti’, a treći reče: ‘A ja ću se kloniti žena i nikako se više neću ženiti.’ Zatim im je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i rekao: ‘Vi ste oni što su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja sam pobožniji i strahopoštovanja većeg od vas, ali ja postim i mrsim, klanjam, spavam i živim bračnim životom. Ko se udalji od mog sunneta (načina života), on ne pripada meni.”’(Muttefekun alejhi.)

Uzvišeni Allah kaže:

”Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv.” (Fussilet, 30-32.)

Za ustrajavanje na Pravom putu potrebna je velika strpljivost, trud, samokontrola, pridržavanje Allahovih propisa, slijeđenje onoga što Allah objavljuje i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:  ”Allah navodi primjer Pravog puta. Sa strana tog puta su dva zida, na njima su otvorena vrata, a na vratima obješeni zastori. Na ulazu na taj put ima jedan što poziva govoreći: ‘O ljudi, svi uđite na Put i nemojte s njega skretati!’ Ima i jedan koji zove iznad Puta, pa kada čovjek htjedne da otvori neka od tih vrata, on mu rekne: ‘Teško tebi, ne otvaraj ih jer – ako ih otvoriš, kroz njih ćeš proći. Taj put je islam. Ona dva zida su Allahove granice (hudud). Ona otvorena vrata su Allahove zabrane (meharim). Onaj što zove na ulazu Puta je Allahov Kitab, a onaj što zove iznad Puta je Allahov vaiz u srcu svakog muslimana.”

Čuvaj Allahovu vjeru pa će Allah čuvati tebe! Ne prelazi Njegove granice i ne čini ono što On zabranjuje, jer ćeš – ako to učiniš – u očitu zabludu otići i na velikom gubitku biti. Neka ti Allahova Knjiga bude nerazdvojini saputnik, a sunnet Njegovog Poslanika glavno obilježje na tom putu. Čuvaj svoje organe od harama pa ćeš naslade džennetske zadobiti!(saff.ba)

akos.ba