Savez logoraša u povodom Međunarodnog dana ljudskih prava: Nužno donošenja zakona o pravima žrtava torture
Iz Saveza logoraša u BiH navode da je od 1992. godine život žrtava ratnih zločina je trajno promijenjen.
“One nikada neće zaboraviti da su bile silovane, otete, opljačkane, zatočene i maltretirane. Međutim, osjećaj razočarenja u nemar društva i sistema je za njih mnogo bolniji. Žive na takvim socijalnim marginama gdje se jako teško može razlučiti da li njihov život pripada ljudskom ili životinjskom svijetu!?”, navode iz Saveza logoraša u BiH.
Učesnici koji će se obratiti javnosti su žrtve i svjedoci genocida, zaboravljeni i ignorisani od strane cjelokupnog sistema zagovaranja i zaštite ljudskih prava, kao i institucija koje su tokom postojanja izgubile iz vida svoj temeljni cilj – da zaštite preživjele i obespravljene žrtve zločina.
To su Z.B. – dječak koji se 15 godina preživio pokolj, u kojem su mu ubijena dva brata, sestra i majka. Njegova dva brata su imala 16 i 13, a sestra deset godina. Otac i najstariji brat dva dana prije strijeljanja odvedeni su u logor Trnopolje.
F.M. je dječak koji je sa sedam godina bio izveden na strijeljanje u Srebrenici, zajedno sa ocem. U grupi od nekoliko desetina ljudi, jedini je preživio strijeljanje.
Dž.K. je dječak koji je sa 16 godina preživio neviđena maltretiranja u logoru „Srednjoškolski centar“ u Prozoru. Bio je zatočen zajedno s ocem, a već prvi dan u logoru od posljedica maltretiranja slomljena mu je kičma.
“Da li zakonodavci znaju kako ovi ljudi danas žive? Da li će ikada izraziti opredjeljenje za ispravljanje nepravde koja im je nanesena zbog previše čekanja? Trebaju li žrtve da nam svaki dan mašu svojim krvavim košuljama? Želimo li biti upamćeni kao društvo koje je pokopalo te ljude dok su još uvijek bili u njima? Hoće li žrtve ostati samo izvor informacija i ništa više?”, navode iz Saveza logoraša u BiH.
Da bi se održao i ojačao demokratski sistem zakona i reda u BiH, navode, prava žrtva torture trebaju biti jednako i potpuno zaštićena kao prava svih ostalih pripadnika društva. Zakonodavci imaju građansku i moralnu dužnost da donesu zakon o pravima žrtava torture, kako bi se osiguralo da žrtve dostojanstveno žive, da ih država poštuje i da svi mi, kao pojedinci, pokazujemo veću osjetljivost prema njima.
“Svrhu postojanja ljudskog roda će očuvati samo ako donesu i časno provedu zakon o pravima žrtava torture, kojim će potisnuti decenije u kojima su žrtve primile najveće udarce nakon rata – u kojima su ratni zločinci uvažavani više od njih samih”, ocjena je Saveza logoraša u BiH.
Akos.ba
