Sam svedi svoj račun

            Nema nijednog važnijeg posla a da on nema svoju računicu kojom se kontrolira njegov početak i njegov kraj, njegov dobitak i njegov gubitak, osim čovjekovog života koji teče na nejasan način, da mu se ne zna ni uspon ni pad.

            Da li neko od nas razmišlja o tome da li da uzme registar u koji će bilježiti ono što radi ili ono što ostavlja od dobra ili zla, da s vremena na vrijeme zna svoj saldo dobrog i lošeg te da zna kad je u dobiti, a kad u gubitku?

            Kada bismo mi djelovali nasumice i radili samo ono što nam se dopada, bez razmišljanja o onome što slijedi ili bez kontrolora, bilo bi nam dopušteno da iz nemarnosti i nehaja rasipamo svoj život, kao što nerazumni rasipa svoj imetak, te da zaboravimo prošlost i njena iskustva i kročimo u budućnost, ne bojeći se greške ili grijeha!

            Pa kako sve to, kad Uzvišeni ima čuvare koji bilježe i najsitnije detalje u našem životu:

            ”I knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. ‘Teško nama’ – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravde učiniti.” (El-Kehf, 49)

            Nismo li mi onda dužni pratiti ovu evidenciju koja se samo nas tiče?

            Zar ne trebamo biti stalno svjesni koliko činimo lijepoga, a koliko lošega?

            Zaista, ovakav odnos neznalica prema životu, onih koji ne vode računa šta je bilo i šta će biti, ili zadovoljavanje letimičnim pogledom u procjeni nekih posupaka ili zastrašujućih pojava jeste loš predznak.

            Takav postupak časni Kur’an ubraja u odlike životinja, a po njima se poznaju munafici, koji nemaju razboritosti, niti čvrstog uvjerenja:

            ”Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, niti se kaju niti se opamećuju.” (Et-Tevbe, 126)

            Islamski pedagozi slažu se u tome da je nužno da svaki čovjek preispita sebe u skladu s prirodom islama, s porukom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj kaže:

            ”Preispitajte sebe prije nego što vas drugi budu preispitivali, i vagajte svoja djela prije nego što vam ih drugi budu vagali”. (Tirmizi) A njegove su i riječi: ”Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima i radi za život poslije smrti, a slab je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i uzda u Allaha.” (El-Munziri)

            Ibnul-Mukaffea smatra da bi bilo dobro da čovjek registrira sve postupke koje čini tako što će desnu stranicu odrediti za dobro, a lijevo za loše djelo.

            Karnegi smatra potrebnim uočavanje samo loših djela, jer čovjeka zanima da otkloni ono što je loše pri njemu i izbjegne u budućnosti ono što je radio u prošlosti. On kaže: ”U jednoj ladici mog stola stoji registar na kojem piše: ‘Gluposti koje sam počinio’. Ja smatram ovu knjigu dovoljnim registrom za greške u koje sam pao. Neke sam od tih grešaka diktirao drugima, a zbog nekih sam se stidio, pa sam ih sam pisao. A da sam bio do kraja iskren sa samim sobom, zasigurno bi moj sto bio pretrpan sličnim fasciklama ispunjenim mojim greškama i glupostima. Kad uzmem taj registar i ponovim svoje kritike koje sam sebi uputio, osjećam da sam snažan da se suočim s najokrutnijim i najtežim problemima uz pomoć iskustva prošlosti kojasam bilježio. Običavao sam prenositi ljudima loš ishod svojih sučeljavanja s problemima, ali nakon što sam postao stariji i mudriji, shvatio sam da sam jedino ja odgovoran za ono zlo koje me je zadesilo.”

            Dok je Napoleon bio u progonstvu na otoku Sveta Helena, rekao je sljedeće: ”Niko nije odgovoran za moj poraz. Ja sam, zaista, sebi bio najveći neprijatelj!”

Izvor: ”Obnovi svoj život”

Autor: Muhammed el-Gazali

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić