Salih Brkić: Novinar mora biti tamo gdje je najteže

Sa Salihom Brkićem, doajenom bh. novinarstva, razgovarali smo o njegovim prvim novinarskim koracima, prisjetili smo se priča koje je Salih pravio od Podrinja do Pakistana, te desetaka nagrada koje je dobio za svoj rad

Razgovarao Alem Dedić

“Šta da ja kažem mom prijatelju Senadu Efendiću iz Vlasenice? Sedmerica braće Efendića su ubijeni, svake godine Senad po jednog spušta u mezar. Samo jedan, osmi, ostao živ. Senad moj je kao moje dijete, svake godine po nekoliko svojih amidža i druge rodbine spušta u mezar. Šahinpašića nema osim jednog. Šta da kažem njima? Ili majci Ramićki, pet sinova su joj ubili. Ja ostajem bez riječi, šutim i sjedim. Šta sam mogao reći Šidi, preselila je nedavno, prvog dana Bajrama, i sebi neću dugo oprostiti jer joj nisam mogao doći na dženazu. Njoj su ubili muža, četiri sina i unuka. Ja sam napravio priču “Majka Šida sa čela kolone”. Ona je, rahmet joj duši, meni i mom kolegi poklonila, po narodnom običaju, pletene čarape. I dan-danas ih čuvam. To je meni poklonila rahmetli Šida Mehanović. Šida Mehanović! Treba ustati na noge kad se spomene to ime. Žena koja je sve izgubila”, kaže u intervjuu za Novo vrijeme Salih Brkić, doajen bh. novinarstva, odnedavno u penziji.

NV: Započnimo naš razgovor o Vašem djetinjstvu. Koja su Vam sjećanja iz djetinjstva posebno draga?

Rođen sam u Mostaru, to je moj grad, kao i Stolac, gdje je moja kuća. Prekoputa moje kuće postavljen je spomenik Maku Dizdaru, velikom prijatelju mog oca. I svako jutro kad ustanem gledam u njega. Kao da sad gledam kako njih dvojica sjede… Bio sam dijete. To su sjećanja na ljude koje voliš, bio sam dječak i sjećam se kad je Mak počeo pisati. Roditelji su mi bili veoma dobri ljudi, nastojali su nas odgojiti što bolje, dio rodbine mi je bio u Mostaru, tako da su to dva grada za koje sam najviše vezan, naravno i uz Srebrenicu. Moja majka je veoma voljela čitati i odatle moja ljubav prema čitanju, čak sam kao osnovac počeo i pisati.

NV: Je li to bio uvod u veliku novinarsku karijeru?

Da, kao srednjoškolac sam počeo pisati u mostarskoj “Slobodi”, pa u “Oslobođenju”, iako tad nisam imao ni osamnaest godina. Krio sam od urednika svoje godine, slao broj majčine lične karte kako ne bi znali da nemam osamnaest godina. Onda sam jednom morao doći na sastanak dopisnika i portir me je htio otjerati riječima: “Šta ćeš ti tu mali, sad će doći direktori i urednici. Bježi odavde!” Tad je naišao jedan dobar čovjek, Aziz Hadžihasanović, i pitao ko sam ja i u čemu je problem. Rekao sam mu da sam ja Salih Brkić. On me u čudu dugo gledao. To su bili moji počeci. Kasnije sam počeo studirati na Tehnološkom fakultetu u Tuzli, ali sam nastavio pisati za sarajevske “Večernje novine” i zagrebački “Vjesnik”. Kasnije je došao radio, poslije radija televizija. To su bili moji počeci. Ja sam došao u Tuzlu, studirao i pisao.

NV: Spomenuli ste Stolac. Neki ljudi su više, neki manje vezani za grad u kojem su proveli svoje djetinjstvo. Koliko ste Vi vezani za Stolac?

Vezan sam za Stolac. Nedavno sam bio u Stocu, pred kraj ramazana, Bajram sam dočekao u Mostaru. Ja Stolac očima pijem kao i Mostar, ali Stolac posebno, svaku ulicu kojom sam prolazio. Uvijek ga nosim u srcu. Rekoh, sad sam bio dolje i bilo mi je teško. U jednom dijelu ulice zastave Bosne i Hercegovine, a s druge strane zastave Hrvatske. Teško je gledati da je Sveti Ilija zaštitnik Župe Stolac i da je to Dan općine. Nikad nije bilo tako, mislim da je trebalo naći zajednički datum. Moj Stolac je i u ratu i poslije rata bio jedna velika pepeljara, sve što je bilo najvažnije spaljeno je. No, hvala Bogu, mnogo toga je obnovljeno.

NV: Hoće li Stolac biti ono što je nekad bio – Stolac iz Vašeg djetinjstva?

Nadam se da hoće. Obradovao me je iftar uz ramazan. Ima nekih obećanja. Teško je živjeti, jer u Stocu ništa ne radi, to je grad u kojem imate tačnu podjelu gdje ko sjedi po restoranima, kafićima. Ja se nadam da će određeni ljudi vidjeti kako stvari stoje.

NV: Otkud Vi u Tuzli?

Došao sam da studiram. Otac mi se u to vrijeme teško razbolio i ja sam tad počeo tražiti posao….

Opširnije na portalu NV: