SAD i genocid: Selektivno spašavanje naroda ili pravda na američki način
Da se grupa Islamska država nije približila američkoj vojsci u Erbilu, SAD ne bi intervenirao, a izbjegli jezidi bi vjerovatno i dalje jeli lišće.
Piše: Victoria Fontan
Hvala Vam, predsjedniče Obama, što ste spasili situaciju, a sve u svrhu sprečavanja genocida u Iračkom Kurdistanu. Hiljade jezida Kurda koji lutaju planinom Sinjar su čekale vašu neprocjenjivu pomoć u protekloj sedmici. Brojni ljudi su umrli od žeđi i iscrpljenosti zato što Vi niste na vrijeme reagovali, ali, što se kaže, bolje ikad nego nikad.
Kršćani iz Mosula, koji su sistematski bili meta nasilja i prije nego što je grupa Islamska država zauzela njihov grad, dugo su čekali pomoć Amerike, kao i stanovništvo Sirije i Darfura, kojima nikada nije dodijeljen ovaj privilegovani status, koji se dobija usljed neposrednog „genocida“. A da ne spominjemo Ruandu – to bi bio nizak udarac.
Zar nam svima nije bilo lakše kada su američke bespilotne letjelice i avioni lansirali svoje rakete zemlja-zrak na položaje grupe Islamska država, koja se približavala svetom utočištu Erbilu, ekonomski uspješnom novom Dubaiju, u kojem se nalaze deseci nevladinih organizacija, kompanija i, naravno, američka vojska?
Amerika ne spašava nikoga osim svoje vlastite interese u Kurdistanu.
Meni bi, zapravo, trebalo biti drago što su se ti zračni udari dogodili. Kada sam preselila sa svojom sedmogodišnjom kćerkom na kraj svijeta kako bih predavala mirovne studije na Univerzitetu u Duhoku, rečeno mi je da sačekam nekoliko dana dok se situacija ne poboljša, kao da grupa Islamska država nije ništa više od snježnog nanosa koju će moćna američka Vlada počistiti nakon snažne oluje. Sada se mogu preseliti i prisiliti mlade i lakovjerne Kurde da prihvate liberalne mirovne studije. Bespilotne letjelice su mi otvorile put da dođem i opravdam vaše zločine u ime mira i sigurnosti. Zahvalna sam, jer su zračni napadi značili da mogu zadržati svoj posao.
Opširnije na portalu Al Jazeeri: