Rezultati naučnih istraživanja o opasnostima držanja psa u kući
Neki prozapadnjački orijentisani ljudi u muslimanskim zemljama tvrde kako bi svi trebali biti puni ljubavi i saosjećanja prema svim živim bićima i prigovaraju islamu zbog njegova opreza u vezi ove blage životinje, tj. psa „čovjekovog najboljeg prijatelja“.
Radi ovakvih, navest ćemo jedan duži citat iz članka čiji je autor njemački znanstvenik dr. Gerard Finstimer, koji je u njemačkom časpopisu „Kosinos“ obrazlagao opasnosti po ljudsko zdravlje koje nastaju uslijed držanja pasa u kući ili, čak, dolaskom u kontakt s njima.
On kaže: „Povećanje interesa od strane velikog broja ljudi za držanje pasa kao ljubimaca ponukalo nas je da javnosti skrenemo pažnju na opasnosti koje sa time dolaze, osobito zato što se pse – ljubimce grli i ljubi, dopušta im se da ližu ruke djeci i starijima, i što je još gore, da ližu tanjire i šerpe iz kojih ljudi jedu. Pored toga što nije higijenski i što je primitivno, to je odraz lošeg odgoja i ukusa. No mi se ovdje nećemo baviti tim aspektima, već ćemo pedagozima i ljudima od ukusa prepustiti da o tome kažu svoje mišljenje. U ovom članku ćemo radije prezentirati neka naučna mišljenja.
Sa medicinskog aspekta, koji je ovdje za nas primaran, ne treba ignorisati opasnosti koje prijete ljudskom zdravlju, a koje dolaze od držanja pasa i igranja sa njima. Mnogi su ljudi preskupo platili svoje neznanje, jer je pseća trakavica (ehinokokus) uzročnik hroničnih zaraza koje ponekad rezultiraju i smrću. Od ove bolesti oboljevaju ljudi, stoka i svinje, ali se jedino kod pasa, vukova i rjeđe kod mačaka može sresti u visokom stadiju. Ove vrste trakavice se razlikuju od drugih po tome što su sićušne i nevidljive i zato su tek nedavno otkrivene.
Sa zoološkog stajališta, razvojni proces ovih glista posjeduje neke jedinstvene karakteristike. Jedna glista razvije po više glava koje se šire i formiraju druge i različite vrste rana i čireva. Ove glave se nalaze jedino u psećim raljama. Kada se čovjek zarazi ehinokokusom, on je podložan raznim vrstama upala pluća, mišića, slezene, bubrega i mozga i javlja se u mnogo različitih oblika da specijalisti sve donedavno nisu bili u stanju uspostaviti dijagnozu. U svakom slučaju, kad god se pojavi ovakva upala, ona je velika opasnost po zdravlje i život pacijenta. Još gore je to da, unatoč našem poznavanju njegovog života, razvoja i porijekla, nismo u stanju proizvesti lijek.
Svoj život i zdravlje čovjek može zaštititi držeći se dalje od pasa. Ne bi ih trebao grliti i dopuštati prilaz djeci. Psima ne bi trebali dopuštati da djeci ližu ruke ili da se približavaju mjestima gdje se djeca igraju. Nažalost, psima se dopušta da posvuda zalaze, osobito tamo gdje se djeca igraju, a zdjele iz kojih oni jedu se bacaju svuda po kući.“(v. Reviju Nuru’l-islam, rebi’uth-thani, sv. 2, prevedeno iz Kosinosa)
Nakon svega ovoga jasno nam je zašto je Resulullah, a.s., zabranio da se družimo sa psima i zašto je upozoravao da se vodi računa da ne ližu posuđe, i da ih se ne drži bez potrebe. Kako to da se učenje jednog nepismenog Arabljanina, Muhammeda, a.s., podudarilo sa najnovijim dostignućima nauke i moderne medicine? Zbilja, ne možemo reći ništa do navesti ajet iz Kur’ana Mudroga: „On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.“(En-Nedžn, 3-4)
Izvor: „Halal i haram u islamu“- Jusuf El-Qaradawi
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić
