Razočarani deminer: Neko mora odgovarati za smrt kolege
Više od 600 deminera smrtno je stradalo u BiH.
Bosna i Hercegovina i dalje visoko kotira u rangu najkritičnijih zemalja, kada je riječ o površini zahvaćenoj minsko-eksplozivnim sredstvima, ali i direktnoj ugroženosti stanovnika, čija brojka premašuje 500 hiljada. Posljednja nesreća u kojoj je smrtno stradao deminer, a dvojica njegovih kolega ranjena, dogodila se prije devet dana, u Općini Osmaci na sjeveroistoku zemlje.
“U životu nisam pio tablete, vjerujte. Od 26. do danas, kutiju bensedina sam popio”, tvrdi Radomir Purković, vođa deminerskog tima i počinje priču o nesreći, u kojoj je prije devet dana poginuo njegov kolega.
Tvrdi da je pokušao da pomogne unesrećenom, međutim, pomoći nije bilo.
“Tek nakon nekih sat, sat i pol sam shvatio da sam ranjen, možda je bilo i 15 minuta, jer ne znam… U tom trenutku vrijeme brzo leti. Medicinar mi je pružio prvu pomoć. Svoj tim, koji je radio na tom lokalitetu obezbijedio sam, izvukao na sigurnu površinu i dalje sam postupio prema pravilima, prema SOP-u“, kazao je on.
Neko mora odgovarati
Na previjanje ide dva puta dnevno. Rana će, kaže, zacijeliti, ali slike ostaju. Gubitak kolege ne može prežaliti.
“Ako je neko spreman… Ja sam spreman da odgovaram. Ukoliko sam ja kriv. Stojim iza tih riječi spreman sam da dam sve moguće argumente, dokaze da neko odgovara za to. Za ovo neko mora odgovarati“, ističe Purković.
Rizik i neizvjesnost njihova je svakodnevica, kaže.
Demineri se često susreću s problemom uklanjanja oznaka sa minskog polja, što dodatno usložnjava situaciju.
“Obilježena minska polja i dalje se mogu naći pored prometnih cesta. U posljednjih 20 godina od posljedica minsko-eksplozivnih naprava u Bosni i Herecgovini je stradalo više od 1700 osoba“, izvijestila je Al Jazeerina reporterka Lana Jašarspahić-Knežević.
Više od 600 deminera smrtno je stradalo u BiH. U proces pronalaženja mina uključeni su i psi, posebno istrenirani za tu svrhu.
Mina je 2,5 godine star belgijski ovčar. U vlasništvu je nevladine organizacije Stop minama s Pala. Trenutno prolazi novi, obavezni trening nakon zimske pauze.
“Trening se provodi na taj način da se miris eksploziva ili TNT-a spaja s mirisom loptice. I onda se pas uči pravolinijskoj pretrazi minskog polja, da bi detektovao prve naznake mine. Kada pas detektuje miris eksploziva ili mine, on sjeda i daje do znanja vodiču, da se tu nalazi mina“, kazao je trener Amer Skenderagić.
Jedan pas u prosjeku može pregledati dnevno i do 1.600 kvadratnih metara.
Prema općem izvještaju Centra za uklanjanje mina iz prošle godine, i dalje je direktno ugroženo više od 500 hiljada stanovnika.
“Svaka opština koja ima i jednu zaostalu minu ili kilomtar sumnjive površine ugrožena je i može se desiti, nažalost, minska nesreća. Ali, najviše su to, uglavnom, ovaj dio središnje Bosne, zone na potezu Doboj- Maglaj-Pterovo-Usora. Onda dio Bosanske Posavine Orašje-Odžak. Dio tzv. Bosanske Krajine- Velika Kladuša”, zaključio je Goran Ždrale, glasnogovornik Centra za uklanjanje mina.
Trenutna veličina sumnjive površine, kada je riječ o opasnosti od mina, iznosi 1.145 kilometara ili 2,3 posto u odnosu na ukupnu površinu BiH, gdje se, prema procjenama, nalazi blizu 84 hiljade mina i drugih eksplozivnih sredstava.
Izvor: Al Jazeera
