Razmišljanje o Allahovom stvaranju i blagodatima je jedan od najboljih ibadeta

Razmišljanje je jedno od najboljih djela srca, ono je ključ znanja, spoznaje i razumijevanja. Uzvišeni Allah naredio je razmišljanje na mnogim mjestima u Kur’anu i pohvalio one koji razmišljaju, objavivši: ”Za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!”’ (Ali Imran, 191.)

Vjernik je zauzet poukama i razmišljanjem, a licemjer pohlepom i nadom

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najljepši primjer i u ibadetu koji se zove razmišljanje. Kada bi noću ustajao da klanja noćni namaz, gledao bi u nebo i učio Kur’an prije nego bi počeo klanjati namaz.

Naime, Buharija i Muslim bilježe predaju od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojoj je rekao: ”Ostao sam kod svoje tetke Mejmune (supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), da vidim kako izgleda noćni namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kad je nastupila noć, on je prvo razgovarao sa svojom porodicom izvjesno vrijeme, zatim je zaspao, a kad je nastupila zadnja trećina noći, ustao je, pogledao u nebo i proučio ajet: ”U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene.” (Ali Imran, 190.)  Zatim je abdestio i klanjao jedanaest rekata noćnog namaza, a onda je došao Bilal i proučio ezan za sabah-namaz nakon kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata sabahskih sunneta, zatim je izašao i klanjao (predvodio) sabah-namaz.”

U drugoj predaji navodi se da je Ubejd ibn Umejr, radijallahu anhu, pitao Aišu, radijallahu anha, o nečemu najčudnijem što je vidjela kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekla: ”Jedne noći mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘O Aiša, ostavi me da obožavam svog Gospodara večeras.’ Rekla sam: “Tako mi Allaha, ja volim tvoju blizinu, ali volim i ono što tebe čini sretnim.”

Zatim je ustao, abdestio i stao da klanja namaz i toliko je plakao da mu se krilo natopilo suzama, a kada je sjeo (učeči et-tehijjatu), nastavio je plakati toliko da mu se brada natopila suzama, čak i mjesto gdje je klanjao. Zatim je došao Bilal da uči ezan za sabah, pa kad je vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uplakanog, rekao je: ‘Allahov Poslaniče, plačeš, a Allah ti oprostio sve grijehe?!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Zar da ne budem zahvalni Allahov rob. Noćas mi je objavljen ajet: ”U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene”, teško onome ko ga bude učio, a ne bude razmišljao o njemu.”’ (Ibn Hibban)

Komentirajući ajet: ”Reci: ‘Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!’” (Junus, 101.), Ibnul-Dževzi je u svojoj knjizi Et-Tebsire, rekao: ”Braćo moja, ono što se podrazumijeva pod gledanjem onoga što je na nebesima i na Zemlji nije promatrati to okom, nego razmišljati o moći Uzvišenog Stvoritelja.”

Hasan el-Basri, govorio je: ”Misao je ogledalo koje ti pokazuje tvoja dobra i loša djela. Onaj čiji govor nije mudrost, to je prazna priča, onaj čija šutnja nije razmišljanje, to je nemar i odsutnost duha, a onaj čije posmatranje nije radi uzimanja pouke, to je igra i zabava.”

Imam Šafija, rekao je: ”Četiri su vrline, od kojih je prva mudrost, čija je suština razmišljanje, druga je čednost, čija je suština savladavanje požude, treća je snaga, čija je suština savladavanje srdžbe, a četvrta je pravda, koja se temelji na usklađenosti snaga duše.”

Hafiz Ebu Nu’ajm prenosi u svom djelu Hiljetul-evlija da je Šekik ibn Ibrahim, rekao: ”Vjernik je zauzet s dvije osobine, a licemjer je također zauzet s dvije osobine. Vjernik je zauzet uzimanjem pouka i razmišljanjem, a licemjer je zauzet pohlepom i nadom.”

Plodovi razmišljanja

Razmišljanje o Allahovim ajetima i znakovima u svemiru i u samom sebi, efikasno je sredstvo i uzrok povećanja imana, kao što se navodi u ajetu: ”A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izaći.” (Er-Rum, 8.) Ova polja razmišljanja su vrlo važna za svakog muslimana, jer je razmišljanje glavnica njegovog imetka koja donosi neopisivo veliku dobit i zaradu.

Poseban plod razmišljanja je znanje, i ako se znanje nastani u srcu, stanje srca se mijenja na bolje, a ako se stanje srca mijenja na bolje, mijenja se djelovanje i ostalih organa. Znanje proizvodi stanje straha u srcu i osjećaja nedostatka u pogledu Allahovog prava, a to dovodi do povećanja dobrih djela, jer srce naređuje ostalim organima da djeluju. Na taj način se čovjek duhovno i moralno uzdiže i poboljšava se njegovo stanje kao rezultat razmišljanja.

Zatim, razmišljanjem o Allahovim nebrojenim blagodatima postiže se i povećava ljubav prema Allahu, jer je duša potaknuta da voli onoga koji je dobar prema njoj.

Razmišljanje je također sredstvo za razumijevanje vjere i vjerskih propisa, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kome Allah želi dobro, poduči ga razumijevanju vjere.”

Osim razmišljanja o veličanstvenom Allahovom stvaranju, o kosmosu, o samom sebi, razmišljanje o stvarima Ahireta je jako važno za svakog muslimana i muslimanku. Budući da mi nismo vidjeli Ahiret niti živjeli na njemu, niti na dunajluku imamo išta od džennetskih plodova, niti bilo šta od džehennemskih strahota i patnji, ali imamo tekstove Objave, Kur’ana i Sunneta, koji nam vrlo precizno opisuju kakvo će stanje biti na Sudnjem danu.

Ovi opisi i detalji su iz milosti Allahove prema nama da bismo imali o čemu razmišljati, jer što više znamo o detaljima koji su vezani za Ahiret, za Sudnji dan, time se naši umovi i naša srca više pokreću razmišljajući o ovim detaljima i prizorima.

Spominje se da je mudri Lukman dugo sjedio sâm i govorio bi: ”Dužina samoće je bolja za razmišljanje, a dužina razmišljanja je dokaz puta u Džennet.”

Bišr el-Hafi, govorio je: ”Da ljudi razmišljaju o Allahovoj uzvišenosti i svemoći, ne bi Mu bili nepokorni.”

Jedanput je Ebu Šurejh Abid hodao ulicom, a onda je sjeo i, pokrivši lice odjećom, počeo plakati. Upitan je: ”Šta te tjera da plačeš?” Rekao je: ”Razmišljao sam o prolasku moga života, o nedostatku dobrih djela i približavanju moje smrti.”

Uzvišeni Allah spomenuo je razmišljanje u Kur’anu zajedno sa spominjanjem primjera i blagodati, kao i onoga što vidimo u ovom svemiru od Njegove svemoći. Jedan od ajeta u kojem se naređuje razmišljanje ili se hvale oni koji razmišljaju ili se ističe da je Allah stvorio određene stvari radi onih koji razmišljaju, jeste i ovaj: ”Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.” (El-Bekara, 266.)

Srce ovog čovjeka vezano je za voćnjak jer je to ogromna bašča, a ne mali posjed, jer je puna stabala palmi i vinove loze, jer su to stabla čiji plodovi su korisni, vrijedni i skupocjeni, jer se voda ne vadi iz bunara da bi se bašča navodnjavala, već kroz nju teku rijeke, jer je ostario, a kad čovjek ostari, onda mu treba nešto što će mu obezbijediti imetak i opskrbu, a da se previše ne umori, i jer su mu djeca nejaka, pa se boji da će umrijeti dok su su djeca u takvom stanju, a nemaju druge opskrbe osim ove bašče.

Stepen njegove privrženosti i vezanosti za ovu bašču je iznimno velik, pa kakav bi onda bio njegov osjećaj, razočaranje i frustracija ako bi bašču pogodila vatrena oluja koja bi sve spržila?

Razmisli, čovječe, zašto je Allah naveo ovaj primjer u Kur’anu i šta on zapravo znači?

Islamski učenjaci ističu da je ovaj primjer poput primjera čovjeka koji čini mnoga dobra djela, udjeljuje mnogo sadaku, pomaže slabe i siromašne, i druga dobra djela, ali sve to čini da bi se pokazao pred ljudima, da bi bio viđen, pohvaljen i spominjan u društvu kao dobročinitelj. On će na Sudnjem danu, kad osjeti i doživi njegove strahote, biti potreban svakog dobrog djela, i on će ugledati svoja dobra djela koja je činio na ovome svijetu, ali će pred sobom ugledati i džehennemsku vatru kako gnjevno huči, sunce će se spustiti iznad njegove glave koliko je pedalj i on će se kupati u znoju, a iznad Džehennema će vidjeti postavljenu Sirat ćupriju koju neće moći preći osim uz pomoć dobrih djela, a zatim će Allah njegova dobra djela, jer nisu bila iskrena, u prah pretvoriti u trenutku kad su mu ona najpotrebnija, pa zamisli kakvo će tada biti njegovo poniženje i razočaranje?!

Dva rekata namaza s razmišljanjem, bolja su od klanjanja cijele noći bez prisutnosti srca

Prve generacije muslimana davali su prednost razmišljanju o Allahovom stvaranju, o dunjaluku i njegovoj prolaznosti, o Ahiretu i Sudnjem danu, nad noćnim namazom. Koliko su bili posvećeni razmišljanju svjedoči i predaja u kojoj se spominje da je Abdullah ibn Mubarek vidio Sehl ibn Adija kako je utonuo u razmišljanje, pa mu je rekao: ”Dokle si stigao?” Odgovorio je: ”Do Sirat ćuprije.”

Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: ”Dva rekata namaza s razmišljanjem, bolja su od klanjanja cijele noći bez prisutnosti srca.”

Omer bin Abdul-Aziz, govorio je: ”Razmišljanje o blagodatima Uzvišenog Allaha je jedan od najboljih ibadeta.”

Hasan el-Basri pisao je halifi Omeru ibn Abdul-Azizu: ”Znaj da razmišljanje (kontemplacija) poziva na dobro i da se po njemu djeluje, a kajanje zbog zla i grijeha poziva da ga se napusti.”

Stoga, stalno razmišljajmo o savršenstvu Allahovog stvaranja, o dunjaluku i suštini našeg života na ovome svijetu, o smrti, kaburu, Ahiretu i susretu sa Allahom na Sudnjem danu, jer takvo razmišljanje vodi do Allahovog zadovoljstva, rasprostranjenosti grudi i smirenosti srca, ono rađa strah od Allaha, povećava naše znanje i mudrost i oživljava srca.(saff.ba)

akos.ba