Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Šejtansko neprijateljstvo prema čovjeku: Šejtanska osobina

Šejtansko neprijateljstvo prema čovjeku: Šejtanska osobina

PRVO POGLAVLJE

Ko je ŠEJTAN?

Kad god nam u misli dođe ovo pitanje, ne nalazimo od­govora na njega, jer je šejtan biće koje je skriveno od nas, tako da nas ono vidi, a mi njega ne vidimo. On nam šapuće na uho i donosi nam zle misli, a da mi u isto vrijeme ne znamo ni gdje je on, niti šta on čini. Stoga nam se uvijek iznova nameće pitanje. “Ko je šejtan?”

Uzvišeni Allah nas je, zbog Svoje milosti prema našem razumu, obavijestio o tome ko je šejtan, kao i o njegovom ne­prijateljstvu prema čovjeku, njegovim počecima, ali i načinima suprotstavljanja i savladavanja toga neprijateljstva kao i dru­gih skrivenih i vidljivih sila na Zemlji. Uzvišeni Allah naređuje nam da od Njega tražimo zaštitu protiv šejtana i svega onoga što je zlo, jer je On Silni, čija snaga nadvladava i premašuje sva Njegova stvorenja, i vjernike i nevjernike, i pokorne i grešnike među njima. I bića koja imaju slobodu izbora moraju Mu se pokoravati, jer ništa u univerzumu ne izlazi iz okvira Njegove volje i htjenja. Stoga, Uzvišeni kaže: "I jedini On vlada ro­bovima Svojim; On je Mudri i Sveznajući.” (El-Hn am, 18)

Ni jedno biće u univerzumu ne izlazi iz okvira volje Uzviše­nog Allaha, ali ona bića kojima je On dao pravo izbora mogu izaći iz okira njegove zakonske volje i pravila u formi naredbe činjenja ili zabrane činjenja nečega. Ta bića izlaze iz okvira Božijeg puta na osnovu volje Uzvišenoga, jer ih je On stvorio takvi­ma da su u stanju da se pokoravaju, ali su u stanju i da čine grijehe. Da je Uzvišeni kojim slučajem htio da ih stvori prisiljene na pokornost, On bi to i učinio. To značenje nalazimo u riječima Uzvišenog: "Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da posta­nu vjernici? Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.” (Eš-Šu’ara, 3, 4)

Ovaj ajet upućen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kome je bol u duši zadavala činjenica da su postojali oni koji odbijaju vjerovanje. To ga je činilo tužnim, jer je znao da ih na drugom svijetu čeka sramna i vječna patnja. Poslanik, s.a.v.s., želio ih je spasiti od te patnje koja ih očekuje, jer je on milost svih svjeto­va. Uzvišeni Allah u prethodnom ajetu obavještava Poslanika, s.a.v.s., da su oni koji neće da vjeruju izašli iz okvira Allahove zakonske volje koja je nalagala da oni u Njega vjeruju i da slijede Njegov put, ali da nisu izašli iz okvira Njegove djelatne volje, jer je On htio da imaju slobodu izbora da vjeruju ili da ne vje­ruju, da se pokoravaju ili da čine grijehe, pa im je dao slobodu izbora da nešto čine ili ne čine. Ta sloboda izbora izvire iz volje Uzvišenog Allaha. Da je nema, ti ljudi ne bi imali slobodu izbo­ra da se pokoravaju ili pak ne pokoravaju. Dakle, nema ništa u univerzumu što izlazi iz okvira volje Uzvišenog Allaha.

Šejtanska osobina

Prije nego što krenemo dalje u obrazlaganju naše teme, moramo objasniti razliku između šejtanske osobine i samoga šejtana. Šejtan, u općem smislu, podrazumijeva svakoga ono­ga ko ljude udaljava od pokornosti Uzvišenom Allahu i istine i svakoga onoga ko zavodi i potiče ljude na zlo. Svi ti su šejtani. Potrebno je da znamo da postoje džini šejtani i ljudi šejtani, a ujedinjava ih jedna karakteristika, kao što ih ujedinjuje želja za širenjem grijeha i nereda na Zemlji. Džini šejtani jesu džini grešnici koji odvraćaju od istine i pozivaju na nevjerovanje. Ljudi šejtani imaju istu ulogu.

Izraz “šejtan” ovdje, dakle, obilježava određenu ulogu, a ne ukazuje poimenice na određenu osobu. Svako ko poziva na nevjerovanje, mnogoboštvo, griješenje jeste šejtan.

Iblis je pak džin šejtan koji je zauzimao visoki položaj. Čak se kazuje da je živio s melekima. Iblis je jedno od Allahovih stvorenja, koje se od meleka razlikuje po tome što ima slo­bodu izbora. Ali ni Iblis nije u stanju da ustane protiv Allahove odredbe, iako mu je data sloboda izbora. On je pak putem svoje slobode izbora u stanju da se pobuni protiv pokornosti određenoj Allahovoj odredbi. Stoga je Iblis svojevremeno izašao iz pokornosti Uzvišenog, a da se u isto vrijeme nije mogao suprotstaviti Allahovoj odredbi. Nepokornost Allahu desila se na osnovu volje Uzvišenog koja je nalagala da Iblis bude stvoren s mogućnošću slobode izbora, tako da bude u stanju da se pokorava, ali i da čini grijehe.

Ta volja Uzvišenoga daje mogućnost Iblisu i svakome grešniku da ne bude pokoran Uzvišenom Allahu, i to trebamo dobro razumjeti prije nego što započnemo govoriti o ljudima i šejtanima. Ne postoji ništa u univerzumu što može da se suprotstavi Allahovoj odredbi i naredbi. Međutim, Uzvišeni je stvorio bića koja Mu se neminovno pokoravaju, a to su meleki, i druga bića koja imaju slobodu izbora, tj. da Mu se na osnovu Njegove volje pokoravaju ili ne, a to su ljudi i džini. Volja Uzvišenoga nalagala je da stvori bića koja su u stanju da Mu se pokoravaju i da Mu budu nepokorna. Došlo je do grijeha na Zemlji, nakon čega su se pojavile mnoge priče o Iblisovom grijehu. Neki govore: “Kako će Iblis biti pozvan na odgovornost zato što je odbio da učini sedždu nekome drugome mimo Allaha? Allah je naredio Iblisu da učini sedž­du Ademu, a Iblis je odbio učiniti sedždu nekome drugome mimo Allaha?!” Onima koji šire ovakve priče, ateistima i nji­ma sličnim, odgovorit ćemo da nisu razumjeli smisao ibadeta. Ibadet se sastoji u pokoravanju stvorenja naredbama svoga Stvoritelja. Otuda, kada nam Uzvišeni kaže da klanjamo pet puta na dan, namaz će tada biti oblik ibadeta i pokornosti pre­ma Njemu. Činjenje svega onoga što nam je Uzvišeni naredio jeste ibadet i pokornost Njemu, dok neizvršavanje Njegovih naredbi predstavlja grijeh prema Njemu.

Mi nećemo raspravljati o tom ibadetu s Uzvišenim Allahom, nego ćemo Mu se pokoravati. Nećemo, primjera radi, postavljati pitanje zašto klanjamo pet puta, a ne klanjamo če­tiri, tri ili dva puta na dan. Nikada nećemo odbiti izvršenje Allahove naredbe, nego ćemo se pokoravati, čak i onda kada nemamo mudrost koja se iza toga krije ili njen uzrok. Razlog našeg odazivanja naredbama jeste činjenica da one dolaze od Naredbodavca, Uzvišenog Allaha.

Naš zadatak jeste da se uvjerimo da je neka naredba došla od Uzvišenog Allaha i da je mi izvršavamo, jer je tako rekao Uzvišeni Allah. Zadatak ljudskoga razuma jeste da spozna i uvjeri se da ovaj svijet ima svoga Gospodara, Koji ga je stvo­rio i dao mu egzistenciju, da je taj Gospodar stvorio i ljude i poredak na Zemlji u krajnje preciznoj i savršenoj formi. Taj poredak u univerzumu predstavlja nadnaravno djelo, koje je u stanju proizvesti samo Uzvišeni Stvoritelj.

Kada stignemo do ovoga zaključka, onda smo postigli početne stadije vjerovanja. Medutim, naši umovi su nepotpu­ni i oni su u stanju doći do toga zaključka, a nisu u mogućnosti zaključiti nešto više od toga. Ljudski razum nije u stanju spo­znati ko je taj Uzvišeni Stvoritelj. Kako se On zove? Šta od nas želi? Zašto nas je stvorio?

Stoga je Uzvišeni Allah ljudima slao poslanike sa zadatkom da im upotpune sva objašnjenja. Oni su u svojim misijama bi­vali potpomognuti nadnaravnim djelima s neba koja će narušiti zemaljske zakonitosti prevladavajući ljudske moći milionima puta. Sunce, mora, zvijezde jesu Allahova dž.š., stvorenja koja su podređena da služe čovjeku. Sunce izlazi svakoga dana na istoku i nije u stanju da bude neposlušno kazavši da danas neće izlaziti. Mora isparavaju, pa iz tog procesa nastaje kiša. Ni mora ni jedan jedini dan nisu bila nepokorna Uzvišenome i nisu u stanju kazati da njihove vode neće isparavati, niti su to u stanju spriječiti, i time uskratiti kišu. Dakle, uloga poslanika sastoji se u tome da obavijeste ljude da je Uzvišeni Allah stvo­rio sve što se nalazi na Zemlji i da je sve to njima potčinio tražeći od njih da Ga obožavaju i da čine ono što se od njih traži. Poslanici nam donose način obožavanja Uzvišnog Alla­ha. Uzvišeni ih pomaže i potvrđuje njihova poslanstva putem nadnaravnih djela za koja znamo da nadilaze ljudske moći. Tako ljudi bivaju u potpunosti uvjereni da su oni doista po­slanici. Radi postojanja tih nadnaravnih djela nikome od ljudi ili šejtana koji bi utvrdili da su poslanici i time druge dovodili u zabludu, ljudi ne bi vjerovali. Kada spoznamo ono što želi Uzvišeni Allah, onda je na nama da Ga poslušamo i da Mu se pokoravamo. Poslušnost i pokornost dolaze iz činjenice da su one rezultat naredbe Uzvišenog Allaha, Koji sve zna, a mi ne znamo. On zna šta je to dobro za univerzum koji je stvorio, dok ljudi zbog svoje kratke pameti čine zlo u uvjerenju da je ono dobro.

Allaha Uzvišenoga sa svim Njegovim osobinama savršen­stva moramo obožavati. Kada čovjek s nekim vodi polemiku, neophodno je i logično da je vodi s onim ko mu je u znanju ravan. Ljekar vodi raspravu s drugim ljekarom, inžinjer s dru­gim inžinjerom, ali ljekar ne vodi raspravu o medicini sa stolarom ili vodoinstalaterom. Ako želimo da rasprava ima svoju svrhu, onda se ona mora voditi između osoba čije je znanje o određenom pitanju slično. Ko je od nas ravan Allahu Uzviše­nome u Njegovome znanju i moći ili bilo kojoj spoznaji pa da raspravlja o onome što je On naredio ili zabranio?

Pročitaj­mo riječi Uzvišenoga: "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.” (Al-Ahzab, 36)

"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne iz­dvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti.”’ (El-Bekara, 285)

 

Odlomak iz knjige:

"ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU"
Autor: Muhammed M. Ša'ravi, Tvrdi uvez, 110 str.

Cijena: 10 KM

Knjigu možete naručiti na e-mail [email protected]

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top