Razlozi zašto bi djeca trebala čitati knjige: Književni likovi kao životni uzori 

Ranije smo u tekstu naveli četiri razloga, a u ovom donosimo još šest motiva za više čitanja, piše portal Klokanica.

1. Zato što je Jules Verne najbolji turistički vodič (ČITAJUĆI PUTUJEMO)

Srednjovjekovna Engleska, suvremena Indija, revolucionarno doba Južne Amerike, Mars godine 3244., rudarski gradić u Australiji, 18. stoljeće, dno okeana… čitanje nam omogućuje da otputujemo bilo gdje i bilo kada. Budući da putovanje kroz vrijeme nije moguće, a putovanja duž prostora kugle zemaljske su poprilično skupa, čitanje je jedan od načina kako možemo doživjeti različita mjesta i uživjeti se u život prošlih vremena. Što sve može biti izrazito poučno!

2. Kako bi se naučilo da je kumis ukiseljeno kobilje mlijeko (UČENJE)

Dok čitamo iz zadovoljstva, razne se informacija bez ikakvog napora uglave u trajnome pamćenju. Ni kapi znoja nismo prolili, a punimo se znanjem kao enciklopedija! Gdje djeca i mladi mogu naučiti što je kibuc, što lepra, a što znači osupnut, ako ne tokom čitanja iz razonode.

3. Književni likovi mogu biti uzor

Likovi iz knjiga mogu biti uzori. Dijete koje je naučeno čitati, kao primjer poželjnih osobina može odabrati nekog knjiškog junaka, može se poistovjeti s njime/njome i  poželjeti ga/je u određenoj mjeri imitirati. Trenutno dominantnim skupinama uzora – nogometašima i zvijezdama – ne bi škodilo malo književne konkurencije.

4. Zato što je Kishon duhovitiji od američkih sitcomova (RAZVOJ (INTELIGENTNOG) HUMORA)

Knjige često pružaju jednu dobru, zdravu satiru, inteligentno ismijavanje života, ljudskog ponašanja, ljudske gluposti, zabluda, itd. Taj duhoviti cinizam čitatelju pomaže da si postavi  neka pitanja o društvu u kojem živi, kao i o sebi samome, te da se uzdigne iznad apsurdnosti svoga vremena. Genijalan primjer toga je Carevo novo ruho Hansa Christiana Andersena koje tematizira univerzalnu apsurdnost – vjerovanje ljudi u laž koju govori autoritet, iako je istina očigledna. U ovome primjeru laž je da car ima predivnu novu odjeću, a istina je da je car gol; iako svi vide njegovo nago tijelo, dive se njegovoj odjeći i postaju uvjereni da je car doista obučen. Svi osim jednog dječaka koji je viknuo: “Car je gol!” Ovakvi domišljati književni primjeri svakako pozitivno djeluju na razvoj duhovitosti kod djece i mladih.

5. Zato što nas zanima ko je ubio Rogera Ackroyda (ZNATIŽELJA)

Svaki odlomak, svaka stranica novo je iščekivanje razvoja događaja. Naravno, ima i dosadnih, nečitljivih knjiga, no dobre knjige čitatelja uvlače u napetost koja se dodatno stimulira time što knjigu najčešće ne možmo pročitati u jednome danu, nego moramo rascjepkati čitanje na nekoliko dana i time odlagati zadovoljavanje znatiželje. Ukoliko dijete zavoli čitanje, bit će nagrađeno onim osjećajem kada se knjiga jednostavno ne može ispustiti iz ruku… i postajat će sve ovisnije o tom opojnom osjećaju zbog kojeg se zaboravlja na vrijeme.

6. Kako bismo suosjećali sa Sadako (RAZMIJEVANJE DRUGIH)

Knjige nam, kao rijetko koji medij, omogućuju da se privremeno nastanimo u tijelu i duši druge osobe. Vidimo stvari njezinim očima, osjećamo njezine probleme, potreseni smo tragičnim događajima iz njezina života i radujemo se njezinom uspjehu. Promjena perspektive i uživljavanje u tuđi identitet doprinose razvoju empatije i sposobnosti razumijevanja drugih ljudi.

7. Kako jednoga dana ne bismo plaćali psihijatra (RAZMUMIJEVANJE SEBE)

”Pri pravilnom korištenju”, čitanje je metoda samoterapije. Kroz knjigu ne zavirujemo samo u fiktivne svjetove, već i u sebe, ona nas potiče na promišljanje o nama samima, čime postojeće probleme ne guramo pod tepih naše podsvijesti nego ih iznosima na svijetlo kako bismo ih sagledali i o njima razmislili, što je zdravije od ignoriranja.

6. Kako bismo uočili da treba prihvatiti ružno pače, a ne čekati da postane labud (KRITIČKO MIŠLJENJE)

Djecu treba naučiti da prema pročitanome budu sumnjičavi te da problematiziraju događanja i osobine likova. Bajka o ružnome pačetu jedan je primjer koji može poslužiti kao poticaj za kritičko promišljanje. Kao ružno pače, nije bio prihvaćen u svojoj okolini, odbacili su ga i rugali mu se; kada je postao labud, svi su se divili njegovoj ljepoti. Ova bajka može biti poticaj za razgovor s djetetom o  vanjskom izgledu, o načinu na koji prosuđujemo ljude i o kriterijima na temelju kojih ih prihvaćamo ili odbacujemo. Roditelji trebaju potaknuti kritičko mišljenje i pokazati djetetu kako da kritički misli, a kasnije će ono nastaviti samo.

Akos.ba