Razlike i sličnosti između Erdogana i Merkelove
Po svemu sudeći tekuća 2016. godina ostat će upamćena u svijetu po izvođenju vojnog udara u Turskoj, koji je bio neuspješan i koji će zasigurno uticati na promjenu historijskog toka ne samo u Turskoj i regiji, nego i u svijetu. U tom dijelu svijeta geopolitička kretanja su, i bez vojnog puča, bila turbolentna a sa ovim događajem prilike se još više usložnjavaju.
Vojni udar izaziva brojna pitanja i dileme kako u samoj Turskoj , a posebno kod vanjskih posmatrača. U ovom trenutku bitno je da su sve parlamentarne stranke Turske bile jedinstvene u osudama događaja, kao što je bitno i to da su svi značajniji svjetski lideri i vlade osudile ovaj pokušaj, mada su to neki učinili oklijevajući i iščekujući ishod puča tj. nakon što je propao.
Te, nadrealne noći petak uvečer oko 21:00, kada je počeo vojni udar, sva svjetska javnost sa nestrpljenjem je pratila dešavanja, napad na državu i njene institucije. Pred Erdoganom i njegovoj vlasti bilo je pitanje biti ili ne biti! Jedni su navijali i slavili jer su već vidjeli njegov kraj, a drugi su tugovali iz više razloga. Ipak, bio je dovoljan samo jedan Erdoganov poziv narodu, u 00:01 minutu, posredstvom telefona, da izađu na ulice i da u naredna tri sahata puč bude slomljen! Nešto oko 03:30 minuta Erdogan stiže u Istanbul iz Marmarisa, gdje se odmarao, i na aerodromu održao press konferenciju, na kojoj saopštava da je puč propao i upire prstom, ko stoji iza. Dakle, do obraćanja Erdogana pučisti su bili ovladali skoro svim važnim polugama vlasti, institucijama i strateškim mjestima u Ankari i Istanbulu. Čak šta više objavili su oko 23:00 vijest kako su preuzeli upravljanje državom, da bi vratili demokratiju u Tursku! Onda na scenu u 00:01 minutu stupa Erdogan i narod zajednički u sinergiji i za tri sahata, skoro uspjeli puč, uspijevaju da pobijede! Poraz pučista, poslije uspjeha, je nešto što je zbunilo posmatrače, ali i one koji su ga režirali. Sve analize ukazuju da je zahvaljujući Erdoganu i narodu puč propao! Pučisti nisu računali na autoritet koji Erdogan uživa u narodu. Turci ga jednostavno vole. On im je vratio ponos i dostojanstvo i zahvaljujući njemu Turska je postala važan geopolitički faktor! Erdogan je uradio isuviše mnogo za turski narod i narod to cijeni. Spomenimo samo ekonomski bum zbog čega su Tursku prozvali evropski Japan, izgradnja infrastrukture širom zemlje, smanjenje inflacije, vraćen sav dug MMF…
Po ostvarenim rezultatima Redžep Tajip Erdogan ima komparativnu prednost u odnosu na bilo kojeg današnjeg svjetskog lidera! Zbog tih činjenica o Erdoganovim političkim ostvarenjima ne treba čuditi ljubav kojom mu uzvraća narod! Zato je puč propao i to je tajna Erdoganovog uspjeha.
Eh, sada dolazimo do kritičara i to onih pristrasnih i neobjektivnih, onih sa predrasudama i zlobom, onih koji ne mogu podnijeti Erdogana ali ni Tursku!
Njima Erdogan smeta i oni raznim lažima, spinovima, podmetanjima bezuspješno pokušavaju da ga profanišu. Kada ne mogu naći ništa onda kažu: Erdogan je autoritaran, on je diktator! Kada nemate argumenata da nekoga napadate argumentima, onda se usmjerite na njegovu ličnost. To je i u ovom slučaju. Reći za Erdogana da je autoritaran ili diktator je nešto što se može pomalo vezati za svaku ličnost odnosno političara! Svaki čovjek ima u sebi dio tih osobina i zato se kritičari mogu samo koprcati u tim pričama, ali ni tu nemaju potpuni uspjeh!
Erdogan je autoritaran i diktator taman koliko je to kancelarka Angela Merkel u Njemačkoj! Merkelova je uspješan lider i državnik i pokazala je svojim djelima da zna i umije biti pravedna i voditi ne samo Njemačku, nego i Evropsku uniju! I ona kao takva nekima smeta, pa je optužuju za razne gluposti! Upravo zbog apsolutističke vladavine i činjenice da je previše ima i da posjeduje preveliku moć! Ovo su samo neke optužbe na račun Merkelove i dolaze od zlonamjernih posmatrača, na isti način kao što se napada i Erdogan! Erdoganov doprinos razvoju Turske jednak je i ako ne i veći u odnosu na Merkelov doprinos Njemačkoj! Zašto se onda mnogo više napada Erdogan, nego Merkelova?
Erdogana možete voljeti ili ne voljeti ali on je preporodio Tursku, na regionalnom planu pomogao 3.000.000 izbjeglica iz Sirije. Turci ga vole, a pošteni i pravedni ljudi diljem svijeta ga poštuju zbog rezultata koje je ostvario tokom svog upravljanja Turskom. Ipak, napadi na Erdogana su mnogostruko veći od napada na Merkelovu, a zašto je to tako valjda je mnogima jasno?
Kojim slučajem da Erdogan živi u Americi, Rusiji, Francuskoj, Njemačkoj i tamo bi bio lider i narod bi ga volio! Istina bio bi manje napadan a više bi se cijenio njegov doprinos na međunarodnom planu.
Da se vratimo na puč i postavimo retoričko pitanje: da li bi ijedan lider u demokratskom svijetu uspio jednim pozivom izvesti ljude na ulice, kao što je to uradio Erdogan? Ali, da to bude u trenutku nakon što pučisti proglase da su preuzeli upravljanje državom, kao što je bio slučaj u Turskoj! Teško je dati odgovor na ovo pitanje. Erdogan je to uspio i na tome mu treba čestitati, jer je spasio demokratiju od vojne hunte.
Također, Erdoganu prigovaraju da je previše restriktivan prema pučistima, „paralelnoj strukturi“ i to mu prigovaraju neki koji su na pucanje petardi dizali uzbunu! U Turskoj je bombardovan parlament, pokušaj ubistva Predsjednika, napad na general štab, pa ima li nešto gore od ovoga? Zbog desetorostruko manjih napada neke države su proglašavale vanredno stanje i dizale uzbunu! Ovdje se radi o veleizdaji i neki se prave nevješti kao da ne razumiju o čemu se zapravo radi! Zamislite da je vojni puč izveden u Americi, Rusiji, Kini, Njemačkoj, pa niko se tamo ne smije ni usuditi da to uradi, a i kada bi uradio bio bi istog trenutka likvidiran.
Na kraju začuđujuće je kako svjetsko javno mnijenje ne reaguje, zapravo prešućuje opasne i zapaljive izjave koje zadnjih dana dolaze od neki lidera sa Zapada, a koje predstavljaju istinsku opasnost po ljudsku civilizaciju odnosno međunacionalne odnose. Ne zaboravimo mir u svijetu ovisi od pravde, a politika duplih aršina će ga samo ugroziti. Zato budimo pravedni bez obzira da li se radilo o nama ili nekom drugom Turku, Francuzu, Bosancu.
Piše: Mr. sci. Esmir Bašić
Akos.ba
