Rastanak s Mekkom ne znači i rastanak sa Allahom!
Dok smo prije sabah-namaza završavali naš tavaf, moja supruga i ja poželjesmo da se malo zadržimo i obavimo još jedan namaz u haremu Mekke prije našeg povratka kući
Nismo uopće pomislili da ćemo klanjati dženazu za više od stotinu nesretno stradalih ljudi i vidjeti njihova prelijepa lica dok su iznošena van harema.
Bio je to oštar podsjetnik da se svi mi naposlijetku spremamo za susret s Allahom.
I dok sad putujemo kući, ne mogu da ne razmišljam o dubokom značenju ‘oprosnog’ tavafa. Mi napuštamo sveto utočište i Mekku, ali nikad ne napuštamo Allaha.
Mi se opraštamo s Kabom, ali ne i s Gospodarom Kabe.
Znate, jedna od blagodati naše vjere jeste da Allaha možemo dozivati bez obzira gdje se nalazili, ili u kakvom stanju bili.
Ne morate otići u Mekku da biste s Njim razgovarali.
Samo podginite ruke, natjerajte srce da bude prisutno i skrušeno, i počnite pričati.
Ne morate otići u Medinu da biste uputili selame i salavate na Muhammeda, s.a.v.s.
Dovoljno je da ih izgovorite tu gdje se sad nalazite i vaši salavati će stići na odredište.
Autor: Omar Suleiman
Za Akos.ba preveo i obradio: Nedim Botić
