Ramiz iz Umoljana spojio tradiciju i ljubav prema rodnom kraju

Odjeven u tradicionalnu narodnu nošnju, Ramiz Fatić u svom objektu u Umoljanima, bosanskohercegovačkom selu na južnim padinama planine Bjelašnice, dočekuje turiste koji žele osjetiti bosansku tradiciju i gastronomiju.

Ovaj 70-godišnjak otišao je iz rodnog kraja kao dijete, prošao svijet, ali nikada nije zaboravio odakle je. Uvijek je postojala želja da se vrati.

“Mogao sam ostati u inostranstvu, ali nisam. Čovjek bez domovine je kao novorođenče bez majke”, kaže Fatić.

Posljednjih godina, s ponosom dočekuje putnike, prolaznike i namjernike, ugosti ih i obavezno progovori koju o umoljanskim običajima, životu i kraju.

– Zdrava hrana i dobro raspoloženje –

“Pedeset godina se bavim ugostiteljstvom. Imao sam obrt u Sarajevu, pravio sam dnevno i do 500 kilograma bureka. Sada ovdje dočekujem turiste iz svih dijelova svijeta. Svi odlaze zadovoljni, jer ih ugostimo sa zdravom hranom i dobro raspoloženi”, kazao je Fatić.

Specijalitet u njegovom objektu je burek od telećeg mesa.

“Dolaze mnogi Arapi na pitu. Kada treba da lete za Dubai, naruče i nose sa sobom”, ispričao je.

Umoljani su smješteni na nadmorskoj visini od 1.353 metara i jedno su od rijetkih planinskih sela gdje se i tokom oštre bjelašničke zime odvija život.

– Džamija nacionalni spomenik –

Ne ostaju svi stanovnici tu preko zime, jer se znalo dešavati da visina snijega bude i nekoliko metara.

Raj za oči i odmor za dušu, Umoljani, danas, prema riječima stanovnika, nisu ono planinsko selo kakvo pamte. Dio autentičnosti je izgubilo kada je u potpunosti spaljeno 1993. godine, za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

Džamija u Umoljanima, čiji datum izgradnje nije tačno utvrđen, jedina je sačuvana, a lokalno stanovništvo vjeruje kako je “spasio srpski vojnik koji je nije htio zapaliti”. Proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

Selo je obnovljeno, ali ne u prvobitnom obliku. To više nisu krovovi sa šindrom, kamene kuće i seoski put, nego moderne kuće od novog građevinskog materijala i asfaltom kroz selo. Imaju uličnu rasvjetu, a kuće su priključene na električnu energiju.

Do Umoljana se dolazi putem iz Sarajeva, preko olimpijskog centra Bjelašnica, kroz prelijepe šumske predjele i pejzaže kojima posebnu čar daje snježni prekrivač. Nesvakidašnji mir i spokoj osjeti se na samom ulazu u selo.

Do sredine ’80-ih godina u Umoljanima su ljudi živjeli i privređivali od stočarstva i poljoprivrede.

“U selu je prije nesretnog rata bilo 50 domaćina, bilo je stočarski kraj. Sada je tu zastupljen planinski seoski turizam. Ima samo sedam-osam domaćina koji su tu preko zime. Međutim, tokom ljeta selo je puno”, ispričao je Fatić.

Poručio je da je ovaj kraj vazdušna banja, jer se za 14 dana boravka “promijeni krvna slika”.

– Nekropola stećaka i legenda o imenu –

Na ulazu u selo je nekropola stećaka, Okamenjena aždaha i vijugavi Studeni potok.

Postoje dvije verzije priče o tome kako su Umoljani dobili ime.

Jedna kaže da su stočari Humljani iz Hercegovine dolazili ljeti na ispašu sa stokom i tu su neki od njih ostali.

Po drugoj je “aždaja izašla iz kanjona Rakitnice, koji je udaljen tri kilometra od sela i prošla kroz Studeni potok vijugajući s namjerom da pojede stanovništvo”. Kada je primijetilo stanovništvo, povuklo se na brdo Pošiljak i počelo moliti i umolili su da se aždaja okameni. Legenda kaže da se sada na tom mjestu može vidjeti oblik okamenjene nemani.

akos.ba