Putevi sreće: Vjerovanje i činjenje dobrih djela

Da bismo postigli sreću u životu moramo ići putevima koji vode prema sreći, jer nadati se sreći, a ne ići putevima koji njoj vode, isto je kao što i željeti lađom po suhom ploviti. Pa, krenimo stazama sretnih

Vjerovanje i činjenje dobrih djela

Vjera je glavni uvjet svestrane i potpune sreće. Ona je poput broja jedan, a sve ostalo je nula i tek uz broj jedan ima vrijednost. Hiljadu nula bez jedinice je samo nula, nema vrijednost. Allah je Jedan, vjera može biti samo jedna. Nema više bogova, pa ni više vjera. Govoreći o ovome, treba razlikovati pojam vjera, od pojma religija. Dok je vjera iskrena pokornost Jednom Bogu, religija je tvorevina ljudske mašte. Vjera je jedna, a religija može biti više. Vjera je energija koja pokreće čovjeka svemu što je pozitivno i dobro. Sa vjerom čovjek ima vrijednost, a bez nje je mrtvac. Vjerom čovjek osmišljava i osvjetljava puteve sreće. Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, Allaha se bojte i vjerujte sa Poslanikom Njegovim. On će vam dvostruku milost svoju dati i dat će vam Svjetlo pomoći kojeg ćete ići i oprostit će vam, a Allah prašta i samilostan je.“

Vjernik, za razliku od nevjernika, kada radi dobro djelo radi ga s bismillom – u ime Allaha, radi Njegovog zadovoljstva i nadajući se nagradi Njegovoj; u tome vidi zadovoljstvo svoje. Nevjernik, radeći dobro djelo, ima na umu neki dunjalučki cilj i očekuje pohvale, a ukoliko to izostane pada u očaj i postaje nesretan.

Vjerovanje u kader – sudbinu

Muhammed, a.s., je rekao: „Čovjek neće istinski vjerovati dok ne povjeruje da sve što se događa, bilo dobro ili zlo, biva Allahovom voljom i određenjem, i dok ne bude znao da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo nije ga moglo zadesiti.“ Nakon ove istine, pitamo se da li vjernik može kukati, proklinjati i biti nesretan. Suštinski je bitno znati da se ne trebamo brinuti ni sekirati za ono što je u Allahovim rukama. Nećemo biti pitani za procese koji se dešavaju u nama samima, na Zemlji i u Svemiru, jedino ćemo odgovarati za svoje namjere i djela. Prava i istinska sreća je da sa ovog prolaznog svijeta preselimo u vječni svijet sa imanom. Musliman je dužan da bude zadovoljan Allahovom odredbom. Dobro koje nas zadesi od Allaha je, a zlo od nas samih, što potvrđuju i Allahove, dž.š., riječi:„Sreća koja te zadesi je od Allaha, a nesreća koja te zadesi, sam si je zaslužio. Mi smo te kao poslanika poslali svim ljudima, a Allah je dovoljan svjedok.“

Allahovi zakoni su nepromjenjivi, i ukoliko se u njih ne uklapamo i po njima ne postupamo sami sebi škodimo. Zato, uključimo se u taj Božanski zakon kadera i živimo sretno bez brige.

Izvor: „Putevi sreće“ – hfz. Husejn Čajlaković

Za Akos. ba priredila: Adela Kukić