Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Puče bruka preko Facebooka: ČIJA SU NAŠA DJECA?

Puče bruka preko Facebooka: ČIJA SU NAŠA DJECA?

Piše: Edin Memić

Najpopularnija socijalna mreža facebook (FB) već odavno je prestao/la biti načinom povezivanja ljudi iz cijelog Svijeta i postao je mjestom ispoljavanja svih vrsta osjećanja njegovih korisnika: sreće, tuge, bijesa, pameti,  gluposti itd., pod uslovom da posljednja dva termina uvrstimo u skupinu ljudskih osjećanja. Ukazivanje na njemu u svim halovima, na svim mjestima i u svim situacijama otišlo je do te mjere, kao što je primjetio jedan njegov korisnik sarkastično: „da se nije pojavio FB, ne bih znao kako izgleda unutrašnjost kupaonice mojih prijatelja“, aludirajući pri tome na fotografije iz tih kupaonica. Sam FB je dobra stvar, dobar izum, kao naprimjer i dinamit, sve dok ga koristite u „humane“ svrhe. On je danas najčitaniji medij, jer su i mediji sami, poštujući činjenicu koliko korisnika on okuplja, njegov prostor iskoristili za vlastitu promociju. Skoro da ne postoji portal, televizijska kuća, radio-stanica, dnevna novina, a da nemaju svoj profil i svoju publiku na FB.

Čija su naša djeca?

Zbog FB su počela pucati prijateljstva, potom ljubavne veze, a naposlijetku i sami brakovi. Kažem da je to zbog FB, a zapravo mislim na njegove korisnike. Jer, dinamit kojeg sam u upotrebnom smislu spomenuo na samom početku nije kriv kada ga bacite u svoju kuću, rizikujući tako gubitak najmilijih ili samo razaranje doma – krivi ste sami zato što s njim ne rukujete stručno, pravovremeno i pravonamjenski. Nekako smo do sada  gutali sve vijesti koje kao krajnji rezultat navode raspade porodice okrivljujući isključivo FB, dok se nije pojavila ona koja se tiče naše djece, odnosno nas samih. Riječ je o FB grupi koju je osnovao maloljetnik, a koja je imala (jer  je ugašena) za cilj da okupi golišave fotografije maloljetnih djevojčica iz osnovnih i srednjih škola, diljem regiona, a koje su one, uglavnom, već objavljivale na svojim FB profilima, ili ih u adolescentnom povjerenju slale svojim „ljubavima“, svojim „budućim“. I u tome je i uspjela. Grupu sa njenim sadržajem prihvatilo je preko 50.000 (???) identiteta, uglavnom muških, uglavnom maloljetničkih.

Tvoja te djeca trebaju!

Ulazeći u dječije razloge želje za dokazivanjem, samoisticanjem svoga (polu)golog tijela i njegovog prejavnog obznanjivanja ( a FB jeste prejavni medij) sociolozi i psiholozi kao ključni momenat ističu nesređene unutar porodične odnose, odnosno, gubitak komunikacije, one zdrave i bez šumova, na relaciji roditelj – dijete i obratno. U većini slučajeva roditelji nemaju komunikaciju sa svojom djecom zbog dva razloga koji su međusobno paradoksalni: nepovoljna ekonomska situacija koja kao takva izaziva brigu, strepnju i stalnu borbu za obezbjeđivanje osnovnih životnih potreba usljed koje roditelj nema vremena ni živaca da priča o „dječijim stvarima“, a druga je povoljna ekonomska situacija usljed koje se čovjek često gubi i zbog svoje prezauzetosti „nema vremena“ (jer vrijeme je novac) za svoju djecu. On onda nastoji da sve nematerijalne potrebe svoje djece zamijeni materijalnim dobrima. Time što će roditelj svojoj princezi (sada su u fokusu ženska djeca, premda se ovo odnosi jednako i na mušku) kupiti (naj)noviji smartphone (pametni telefon) time joj neće uzvratiti na sve njene potrebe koje ona ima prema i od svojih roditelja, a koje su prečesto nematerijalne prirode. Kontinuiran i savjetodavan razgovor s vlastitom djecom o svim temama uistinu nema alternativu. Jer samo on može spriječiti uzbuktalu želju za dokazivanjem i promocijom obznaženog tijela. S tim u vezi bošnjački adet, učenje Ja-sina u kući poslije akšam namaza od strane svih ukućana, počevši od oca, preko majke, naposlijetku i djece, ponovo se nameće kao siguran odgovor u ovim nesigurnim vremenima, ili u onom što jedan naš uvaženi akademik nazva „prašumom“, misleći na internet i njegove sadržaje.

Neka ti djeca otvore vrata dženneta

Džennet je skupa roba, mnogi su u zamjenu za nju dali svoj život, svoje vrijeme, svoj imetak. Djeca, jedan od najljepših darova kojima nas je darovao Allah dž.š. predstavljaju jedan od načina ulaska u džennet. Tako npr. ako se desi da nam ih uzme, za strpljivost pri tom teškom udarcu, Uzvišeni Allah je obećao kuću u džennetu, nazvanoj kuća zahvalnosti, za roba koji se strpio. Drugi hadisi govore da će malodobna umrla djeca otvoriti džennetska vrata svome ocu (i majci) uvodeći ih unutra. I neće to biti jedini način, o kojem odbijamo zbog težine i misliti na njeg, kojim će djeca biti uzrokom ulaska u džennet njihovih roditelja. Muhammed a.s. je obznanio svakom onom ko ima tri, ili dvije, a po drugoj predaji i jednu kćerku, pa ih odgoji u Islamu, da će ga Allah uvesti u džennet. Dodamo li tome hadis upozoravajućeg karaktera u kojim stoji da je svako od nas pastir i da će biti odgovoran (čitaj pitan) za svoje stado („čovjek je pastir u svojoj porodici i biće pitan za nju“ – stoji između ostalog u tom hadisu), kao i ajet iz sure Et-Tahrim: „O, vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od džehennemske vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje…“ onda će nam biti mnogo lakše da odvojimo više vremena za svoju porodicu, odnosno za svoju djecu, prvenstveno zbog njih. Ne učinimo li tako vrata poniženja na ovome svijetu otvorit će nam se sama, a od njihovog zatvaranja kasnije, neće biti neke fajde.

 

Edin Memić Student Fakulteta islamksih nauka u Sarajevu. Radi pri Medžlisu Islamske zajednice Travnik.

 

 
 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top