Psihološki profil: Mazohista iz nehata

A šta je s njim? Pitaju se cure/žene, kad sretnu dobrog insana. Ono, kao, “đe muško pri muškom stvoru?”. Fin je on, aman, ahlakli. Aliii, fali mu “ono nešto”.

Ne smrdi dovoljno na sebičnost i bezobzirnost. Ah, da, to mu je ime i prezime: Bolimebriga Kadbisavsvijetcrko.

Da je curi da nađe momka koji će ju poštovati, voljeti, znati naći kompromis, biti romantičan, biti nesebičan, biti nježan, “tu” kad treba, … Ehhh, kako bi ona s njim imala lijep islamski brak!

“Eno jednog, baš je takav!”, rekoh jednoj od djevojaka. Sumorno je odmahnula rukom: “Nemam leptiriće…”

“Vidi, ovaj je pametan, odgovoran, obrazovan, a što je najvažnije, ide na svaki vakat u džamiju, uči vjeru, voli Kur’an…” “Jest’ sve to, znam ja, raspitala sam se. Ali, nekako… šta ja znaaaammmm… nekako mi je mlakonja…

“Ako vam dođe čovjek lijepe vjere i ahlaka, oženite ga!” (Tirmizi).

“Možda ima neki takav da je malo privlačniji.”

“Šta je privlačno?”

“Ono, kad te pogleda, da se smrzneš… i da dobiješ temperaturu. I sve ture po redu koje postoje…”

Nađe ona takvog. Prve sedmice je ubio duh, a sljedeće kruh u njoj. Avaj, kako je bila blesava! Naumpade joj i onaj “mlakonja”, i onaj “sramonja”. Da je, bar, bila pametna, ili slušala!

Da je hoće bar nekad upitati kako je. Ili, treba li joj nešto. Ne bi ona trebala, samo da ne otjera njegova pitanja zahtjevima za malo vode i hljeba…

Šta bi mu falilo da je nekad umilno pogleda? Da je ikako pogleda? Da je, kad su u gostima (a više nisu nikad u gostima, jer se nejmu s njom ne mili…) upita da li je spremna da krenu kući? On se samo obrecne: “Ustaj!” Bude je stid, ima osjećaj da i pudlica ima viši rang od nje.

Imala je temperaturu prošli mjesec… ni upitao je nije treba li joj kakav lijek. Kad mu je rekla da bi bilo lijepo da je upita, on joj je rekao: “Šta hoo’š, limun?!” Mogla bi i limun, ali neće da mu bude na trošku…

Nekoliko godina duginih boja bez mejkapa na licu, i rješenje o razvodu braka. On se izvukao, jer je bio zarobljen sa glupačom.

Pročistila se ona čistom havom, malo prodisala, malo se rahat vode napila, i odlučila da se nakon testnog odlaganja i probavanja, uda za “mlakonju”.

Nigdje ona više nije prispjela! Kad se pojave negdje, svi ga gledaju kao primjer finoće. A ona gleda onog komšiju, kraj kojega je žena tačno da joj se pozavidi… isti njen bivši! Ufff, šta to priča!? Ali… možda je i sramota, no ipak, mora priznati, djeluje kao lav! Samo reži i slini. Zvjer od čo’eka! A ne ovaj njen jado… sav se on oko nje obavio, pa hoćeš li sokić, pa hoćeš li cmokić… Hajd’, otkači više, neeeću ništa! Šta me stalno daviš, ako mi nešto treba, reći ću ti! Isto puzvica! Isto hobotnica! Samo bleji u nju onim svojim janjećim pogledom… Neće više nikad jesti janjetinu! Imala bi osjećaj da je i iz utrobe gleda ovaj… uffff! Šta joj bi da se za njega uda? Nije ružan, možda je čak i lijep, ali ona bi da reži. Kakvo je muško koje ne reži? Maca mala… A ona hoće da ONA bude mala i da bude maca, i da bude u sjeni tigra. Dosadan je. Kad se izdere na njega, on je pita šta je pogriješio. Koji papak! Ma daaaj, budi muško, izderi se, otresi me, nešto.. samo budi!

Obukla ona haljinu, a on joj se smješka, govori da je lijepa. Isto da bi za nešto rekao da nije! Unaprijed sto godina zna da će joj reći da je najljepša. Šta će se onda i dotjerivat! nema smisla…

Ne, njeni hormoni to nisu mogli podnijeti! Otišla je jednog dana, i nije joj žao…

***

Sjedi žena na klupi, ispred Centra za socijalni rad, gužva maramicu nervozno, drhti od hladnoće, uplašeno pogleda, ponekad, u nadi da napokon dolazi nadležni gospodin. Ta “Sigurna kuća” je baš sigurna! Nema je ni u aplikacijama za android. Došla je čim je izašla sa psihijatrije. Pukla k’o daska, slomljena joj duša, čak i antidepresivi joj se smiju u lice. Voljeni ju je uništio i duhovno i fizički. Neka je, sama je to tražila! Nije mogla podnijeti dobrog čovjeka. Džaba, i sad kad pomisli, po treći put bi se vratila svom prvom mužu. Ne zna šta je to u njemu, ali… eto, nekako… nešto. Da hoće samo malo biti pažljiviji, samo malo manje sebičan, samo na sekundu dnevno da je primijeti, bar nekad pogleda… Jahhhh…

***

Ima nešto u ženama. Nešto čudno. Jednom, kad sam pročitala objašnjenje dr. Mustafe Mahmuda, u knjizi “Dijalog s prijateljem nemuslimanom”, po pitanju dozvole udarca u islamu, ostala sam zgrožena. Kao, ja sam kritična masa 😀 I kao, šta će Mustafa… Euzubillah! Uglavnom, doktor je, parafraziram, naveo da je to dozvola samo u krajnjoj nuždi, onako kako ne ozljeđuje, i da je u tome uzeta u obzir prirodna sklonost žene ka grubljim muškarcima. To jest, napisao je da je to “kazna” kojom se ne kažnjava, nego se, kao fol kažnjava, ali je u biti stimulans ženama koje su po prirodi mazohistički nastrojene 😀 😀 😀 Halali mi, Mustafa, jer tada sam se ljutila. Sada se smijem, jer nerado priznajem da si znao o čemu pričaš. Iako, ne slažem se da se kaznom nagrađuje, jer onda to više nije kazna. No, možda i na to “nadođem”… Uostalom, nisam kockica da se slažem! Bar ne bitna u mozaiku znanja…

Da, ima žena koje se “pale” na grubijane. Šta’š im, sinne, hajd’ im zamjeri, a gorivo skupo.

PITANJE: Zašto muškarci, koji su potpuno normalni, potpuno regularni, potpuno “tako treba”, pristaju na etiketu “mlakonje”? Zašto pristaju na to da “nisu privlačni”? Taman i da nisu ovima iz Mustafine teorije, zar će zbog toga postati suprotnost hadisu koji opisuje one koje ne treba odbiti kada prose?

Sve na svijetu ima svoj “istok” i “zapad”. Ovi muškarci pomalo liče na spomenutu frajericu koja ne bi da voli, ali voli “zvijeri”. Samo što za njih nema sigurnih kuća. I nema savjetovališta. Zar da nekom priča da je “papak”?? Jeste, svjestan je da on samo slijedi Sunnet, ali… u društvu bi ga ismijali. Mislili bi da mu fali nešto drugo. Nešto što zabludjeli muškarci misle da je “muškost”, a kad tamo… radi se o mužjaštvu tipa “zvEr”.

Kad će neko osnovati Klub normalnih, prije nego ih nestane i iz knjiga??

Dobri ljudi, onaj ko se povodi za “dobar i budala – dva brata”, je zlobni kompleksaš, koji baš kao i šejtan, ne može podnijeti da drugi budu ono što on nije. Dobri. I neiskompleksirani. Držite se vi i dalje najboljeg uzora, i ponosite se snagom duha koja vam to omogućava. To je “biti muško”. Ne brinite za kriterije mazohistica. Snaći će se one. Na svijetu vazda ima neko ko dobro ponižava.

Autor: Ammara Šabić Langić

ammara.voxxyz.com