Proputuj kroz život
Život bi trebao biti putovanje, a putovanje podrazumijeva uzbuđenost, radost, upoznavanje novog, drugačijeg, dinamiku, različite ljepote na putu, prepreke, ali one koje uspijemo prevazići i još odlučniji, sa većim žarom u srcu, nastaviti svoj put.
Za islambosna napisala Hana Harbić-Mušić
Život kao putovanje donosi uspone i padove, ali znamo da su oni samo neizostavni dio puta, dio koji nas oblikuje kako bismo stekli snage i vještine da taj put ne samo nastavimo, već da ga maksimalno iskoristimo, da uživamo u novim mjestima i novim iskustvima, da se radujemo novim, različitim ljudima koje srećemo na putu, ali da budemo svjesni da se sa nekima od njih moramo i rastati, jer i oni imaju svoj vlastiti put.
Život je putovanje na kojem, uglavnom, znamo kuda smo se zaputili i zašto. Ponekad skrenemo sa puta, ali se vratimo na ispravnu traku, svjesni smo odredišta ka kojem idemo, ali uživamo u svakom koraku do njega, jer putovanje prvenstveno treba da je užitak, zar ne?
Putovanje treba da nas oblikuje u bolje osobe, da nam proširi vidike, oslobodi nas vezivanja, da nas nauči da odbacimo predrasude, da upoznamo druge, drugačije, da poštujemo i prihvatamo različitosti, ali i da ne zaboravimo ko smo mi…
Da, život je putovanje, i ako ga živimo tako, blagoslovljeni smo. Pa ipak, većina nas ne putuje kroz život, već sumanuto trčimo, najčešće i ne znajući više šta nam je cilj! Trčimo za masom, živimo dan za danom, godinu za godinom, nesvjesni većine vremena koje smo zapravo proživjeli. Stalno smo u žurbi, stalno u panici, u mašini sa većinom drugih ljudi, u točku koji se sumanuto okreće, naizgled bez naše kontrole…
Stani! Zakoči! Zaustavi se dok nije kasno. Ne trči kroz život. Proputuj ga! Osjeti ga! Siđi sa točka na kojem se vrtiš, a koji sam pokrećeš. Iskorači iz začaranog kruga bezglavog jurcanja od jedne do druge obaveze. Siđi prije nego dođe kraj. A doći će, bilo da život shvataš kao putovanje ili trku ka cilju. Živi prije kraja. Živi svjesno! To je svrha. To je cilj!
akos.ba
