Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Propisi o nečistoći: Koje životinje, tvari, predmeti, tečnosti su ne čiste u islamu?

Propisi o nečistoći: Koje životinje, tvari, predmeti, tečnosti su ne čiste u islamu?

NEČISTOĆA – NEDŽASET

Nedžaset je prljavština koje se musliman mora čuvati i prati dijelove koji su nečisti. Svevišnji je kazao: “I haljine svoje očistite" El- Muddessir, 4.  “Doista Allah voli one koji se mnogo kaju, i voli one koji se mnogo čiste." El-Bekara, 222.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Čistoća predstavlja polovinu vjerovanja.” Nečistoća zahtijeva određene studije, a navest ćemo ih kroz više tačaka.

VRSTE NEČISTOĆE[2]

1.  Strvina

To je svaka životinja koja je umrla prirodnom smrću, tj. koja nije zaklana prema šerijatskim propisima. U ovo spada i ono što se odsiječe ili otpadne od životinje dok je živa. Dokaz za to jeste hadis: Ebu Vakid el-Lejsi veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ono što se odsiječe ili otpadne od životinje koja je još živa, smatrat će se kao mrljina.” (Bilježe Ebu Davud i Et-Tirmizi, koji ocjenjuje hadis kao hasen i dodaje: "Ovog su stava i ostali učenjaci.")

Izuzimamo iz ovoga:

a)   mrtvu ribu i skakavce, jer su čisti. Dokaz za to jeste hadis:

Ibn Omer, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dozvoljene su nam dvije vrste strvina i dvije vrste krvi: dvije strvine su riba i skakavci, a dvije krvi su: jetra i slezena." (Bilježe ga: Ahmed, Eš-Šafi, Ibn Madža, EI-Bejheki i Ed-Darekutni. Hadis je slab, ali imam Ahmed kaže da je to vjerodostojno predanje od Ibn Omera, a to su potvrdili i Ebu Zur'a i Ebu Hatim.)

Ovakvo se predanje smatra kao da su to Poslanikove, s.a.v.s., riječi, jer se riječi ashaba: “Dozvoljeno nam je to i to” ili: “Zabranjeno nam je to i to” uzimaju kao da im je to Poslanik, s.a.v.s., naredio, odnosno zabranio. Već smo spomenuli Poslanikove, s.a.v.s., riječi: “Morska je voda čista, a ono što ugine u moru dozvoljeno je jesti”;

b)     mrtve životinje koje nemaju toplu krv, kao što su mrav, pčela i slični insekti, jer su čisti, i ako se desi da upadnu u nešto i uginu, to se neće smatrati nečistim. Ibn Munzir veli: “Ne znam da je iko rekao da navedeno nije čisto, osim što se prenosi jedno mišljenje Eš-Šafija. Zvanični stav njegovog mezheba jeste taj da su čak i ovakve stvari nečiste, ali da ne smeta ako upadnu u neku tekućinu, pod uvjetom da se ona ne izmijeni.”;

e) životinjsku kost, rogove, papke, vunu, perje i kožu. Sve što spada u to smatra se čistim, jer je u osnovi sve nabrojano čisto, a nema dokaza koji ukazuje na njihovu nečistoću. Ez-Zuhri je kazao: “Što se tiče slonovih kostiju i sl., vidio sam prve generacije učenjaka kako se češljaju kostima i premazuju se njima, i nisu u tome vidjeli nikakvu smetnju." (Bilježi ga El-Buhari.)

Ibn Abbas, r.a., veli: “Mejmuninoj sluškinji udijeljena je ovca kao sadaka, pa je uginula. Potom je naišao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: ‘Mogli ste uzeti njenu kožu i uštaviti je, pa se tako njome okoristiti.’ Na to prisutni odgovoriše: ‘Ali ona je mrtva!’ ‘Samo je njeno meso zabranjeno’, odgovori Poslanik, s.a.v.s. (Prenose ga autori El-Kutubus-sitte, samo što Ibn Madža tvrdi da je sadaka udijeljena na ime Mejmune.)

Također ni El-El-Buhari ni Muslim nisu spomenuli štavljenje. Ibn Abbas, r.a., proučio je ajet:. “Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi…’” (El-En'am, 1 45.)
 
Potom je rekao: “Zabranjeno je ono što se jede, a to je meso. Međutim, koža, kožna posuda, zubi, kosti, dlaka, kosa, sve je to dozvoljeno koris­titi.” (Bilježe ga: Ibn Munzir i Ebu Hatim.)
 
Isto je tako čisto i mlijeko strvine, jer su ashabi prilikom osvajanja Iraka i okolnih područja jeli sir koji su pravili medžusije, a proizvodi se od mlijeka, i porcd toga što se njihove žrtve smatraju kao i strvine. Prenosi se da je Selman el-Farisi, r.a., upitan o sirevima, mastima i krznima, te je odgovorio: “Halal je ono što je Allah dozvolio u Svojoj knjizi, a haram je ono što je On zabranio u Svojoj knjizi. Stvari o kojima nije dao sud jesu stvari koje je dozvolio.” Poznato je da je bio pitan o siru medžusija, jer je Selman bio zamjenik Omera ibn el-Hattaba u Medainu.

 

2.   Krv

Svejedno je bila to prolivena krv, poput one koja istječe prilikom klanja, ili to bila menstrualna krv. Ipak, male količine ne prave zapreku, jer Ibn Džurejdž o ajetu: “…ili krvi koja istječe”[3]kaže: “To je krv koja teče, međutim, ona koja je u venama ne smeta.”[4] Ebu Midžlez upitan je o tragovima krvi na mjestu gdje je ovca preklana (grljkanu) i o sukrvici koja se ukaže na površini vode prilikom kuhanja, na što je odgovorio da to ne smeta, jer je zabranjena krv ona koja istječe.[5]Aiša, r.a., veli: “Jeli smo meso, kao i mjehuriće krvi koja bi se skupila po vrhu lonca.” Hasan je kazao: “Ljudi klanjaju, iako neki imaju rane.”[6 ] Postoji vjerodostojno predanje o tome da je Omer, r.a., klanjao, a iz njegove rane navirala je krv.

Hafiz ibn Hadžer u svome djelu El-Fethveli: “Ebu Hurejra, r.a., nije smatrao diskutabilnim ako bi u namazu potekla kap ili dvije.” Što se tiče krvi buha, bubuljica i raznih čireva, također, ne smeta, zbog spomenutih dokaza. Ebu Midžlez bio je upitan o gnoju, ako isteče na tijelo ili odjeću, na što je odgovorio da to uopće ne smeta, jer je krv problematična, a ne gnoj. Ibn Tejmijja rekao je: “Odjeća se mora oprati od gnoja i sukrvice.” Još je dodao: “Nema dokaza da je to nečisto.’’ U svakom slučaju najbolje je to očistiti onoliko koliko se može.

3.   Svinjsko meso 

Svevišnji je kazao: “Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano.’”[7]

Naime, sve navedeno pogano je, i ljudska ga priroda ne prihvata. Čestica “to” u ajetu odnosi se na sve tri spomenute stvari. Što se tiče svinjske dlake, preovladavajuće je mišljenje da je obućar može koristiti.

4/5/6. Ono što čovjek povrati, urin i izmet

Učenjaci su se složili da su ove stvari nečiste. Iz toga su izuzeli situ­aciju ako se radi o lakšem povraćanju, a također i mokraću dojenčeta koje se još nije počelo hraniti nečim drugim. U tom slučaju, to mjesto dovolj­no je samo poprskati vodom. Dokaz za to jeste hadis Ummu Kajs, r.a., koja je svoga sina, koji se hranio isključivo majčinim mlijekom, donijela Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., te se pomokrio u njegovom naručju. Po­slanik, s.a.v.s., poprskao je svoju odjeću vodom i nije je prao.[8]

Alija, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Mokraću muškog djeteta dovoljno je poprskati vodom, dok se mokraća ženskog djeteta mora oprati.”

Katada veli: “Ovo se misli na dojenče koje se hrani samo majčinim mlijekom, jer se u protivnom mora prati.”[9] Prskanje pomaže samo ako se dijete hrani isključivo mlijekom. Međutim, ako počne uzimati i drugu hranu, (odjeća) se mora prati bez razlike (bilo muško ili žensko). Možda je dovoljno samo vodom poprskati mjesto mokraće zato što ljudi puno vole nositi djecu, što povlači za sobom i da se ta djeca pomokre, a poteškoću bi izazvali uvjetovanjem pranja, te je iz tog razloga dovoljno samo prskanje.

7.  Vedija

To je bijela gusta tekućina koja izlazi poslije mokraće, i učenjaci su saglasni da je ta tekućina nečista. Aiša, r.a., veli: “Vedija izlazi nakon mokraće. U tom slučaju, spolni organ i testise treba oprati, a potom se abdestiti. Kupanje nije obavezno." Bilježi ga Ibn Munzir. Ibn Abbas, r.a., veli: “Postoji menija, vedija i mezija. Poslije menije mora se okupati, a poslije vedije i mezije mora se temeljito oprati.”[10]

 

8.   Mezija (sluz)

To je bijela sluzava (ljepljiva) tekućina koja izađe prilikom razmišljanja

O  spolnom općenju ili prilikom predigre sa ženom. Dešava se da čovjek i ne primijeti da ta tekućina iziđe. Pojavljuje se i kod muškarca i kod žene, samo što je kod žene češća. Učenjaci su saglasni da je takva tekućina nečista. Ako dotakne tijelo, obaveza je kupanje, a ako dotakne odjeću, dovoljno je polijevanje vodom, jer se od ove nečistoće teško sačuvati, pošto se vrlo često dešava momcima, i preče je u ovom slučaju iznaći olakšicu nego u slučaju kad se radi o mokraći muškog djeteta.

Alija, r.a., veli: “Često sam imao meziju, pa sam naredio nekom čovjeku da pita Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome. Stidio sam ga se jer je njegova kćerka bila udata za mene. Čovjek ga je upitao, a Poslanik, a.s., odgovorio mu je: ‘Uzmi abdest i operi svoj spolni ud.’”[11]

Sehl ibn Hunejf, r.a., pripovijeda: “Prilikom izlaska mezije, osjećao sam jaku bol, a često bih se i kupao zbog nje. Spomenuo sam to Poslaniku, s.a.v.s., te mi on reče: ‘Kad ti se to desi, dovoljno ti je da uzmeš abdest.’ Zatim sam ga upitao o odjeći na koju dospije mezija, na što mi on odgovori: ‘Dovoljno ti je da zagrabiš u šaku vode i popršćeš njome dio odjeće na kojem vidiš tragove mezije.”

(Bilježi ga Ebu Davud, .Ibn Madža i Et-Tirrnizi, koji veli: "Hadis je hasen-sahih, i u njegovom se nizu prenosilaca naIazi Muhammed ibn lshak, koji je slab kad koristi riječ ‘od’ (an), jer je mudellis (to je osoba koja prekriva svoga nepovjerljivog šejha od koga je čuo had is i navede slično poznato ime kako bi neko pomislio da je taj drutgi stvarni prenosilac. U takvim situacijama koristi riječicu "an" (od), a ne "čuo sam", "pričao mi je" i sl. (Prim. prev.)), a ovdje se jasno izrazio da je čuo hadis.")

 

Bilježi ga i El-Esrem, r.a., a njegova verzija glasi: “Prilikom izlaska mezije, osjećao sam jake bolove, te sam došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i spomenuo mu to, a on mi odgovori: ‘Dovoljno je da zagrabiš u šaku vode i proliješ je po tom mjestu.”’

9.   Sperma (meni)

Neki učenjaci smatraju da je sperma nečista, ali je očito da je čista. Spermu je pohvalno oprati ako je vlažna, a sastrugati ako je suha. Aiša, r.a., veli: “Spermu sam strugala s odjeće Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ako je bila suha, a ispirala sam je ako je bila vlažna.”” (Bilježe ga Ed-Darekutni, Ebu Avana i El-Bezzar.)

Ibn Abbas, r.a., kaže: ‘‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je o spermi, ako se nađe na odjeći, te je on odgovorio: ‘Ona je poput hrakotine i pljuvačke! Obriši je krpom i dovoljno će biti." (Bilježe ga Ed-Darekutni, El-Bejheki i Et-Tahavi. O ovom hadisu postoje neke nesuglasice.)

 

10.   Mokraća i izmet životinja čije je meso zabranjeno jesti

Obje vrste su nečiste, a dokaz za to jeste hadis: Ibn Mesud, r.a., veli: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., otišao je obaviti veliku nuždu, a meni je naredio da mu donesem tri kamenčića. Našao sam dva, a treći nisam mogao. Uzeo sam zato balegu i donio mu je. On uze dva kamenčića, a balegu baci, govoreći: ‘Ovo je ridžs – nečisto!”’[12] Mala količina ne škodi, jer se teško u potpunosti sačuvati od toga. El-Velid ibn Muslim veli: “Rekao sam El-Evzaiju: ‘A šta je s mokraćom životinja čije je meso zabranjeno, kao što je mazga, magarac i konj?’ ‘Ljudi su izlazili iz staja, a bili su mokri od urina, ali se ipak nisu zbog toga kupali niti odjeću prali. Što se tiče mokraće životinja čije je meso dozvoljeno, Malik, Ahmed i grupa šafija smatraju da je čista. Ibn Tejmijja je kazao: “Niko od ashaba nije smatrao da je njihova mokraća nečista, što z.nači da je mišljenje o nečistoći njihove mokraće izmišljeno i nemaju uporište za to u stavovima ashaba.” Enes, r.a., veli: “Došli su neki ljudi u Medinu iz ple­mena Ukl ili Urejna, te su raširili neku stomačnu bolest. Poslanik, s.a.v.s., naredio im je da budu uz. deve i da piju njihovo mlijeko i urin.” (Bilježe ga Ahmed, El-Buhari i Muslim.)

Ovaj hadis dokazuje nam da je mokraća deva čista, a analogijom do­kazujemo da je mokraća svih drugih životinja čije je meso dozvoljeno jesti čista. Ibn Munzir veli: “Onaj ko tvrdi da je ovaj propis bio specifičan samo za ova dva plemena griješi, jer takva tvrdnja iziskuje dokaz.” Dalje dodaje: ‘To što su učenjaci dozvolili prodaju ovčijeg đubreta na pijacama, i što se, bez ikakvih prigovora, mokraća deva koristila u liječenju, jeste dokaz da se to smatra čistim.” Eš-Ševkani kaže: “Očito je da su mokraća i đubre životinja čije je meso dozvoljeno jesti čisti. Dokaz za to jeste pravilo da je svaka materija dozvoljena i čista dok se ne dokaže suprotno (el-berae el-aslijje). Tvrdnja da je njihova mokraća nečista jeste propis koji se kosi s navedenim pravilom. Prema tome, to se mišljenje ne prihvata dok se ne navede dokaz koji će ga poduprijeti, a mi ga do sada nismo našli.”

11.  El-džellala (životinja koja jede prljavitinu)

Spomenuto je da je zabranjeno jahati takvu životinju, jesti njeno meso i piti njeno mlijeko. Ibn Abbas, r.a., veli: ‘‘Allahov je Poslanik, s.a.v.s., zabranio piti mlijeko životinje koja se hrani prljavštinom.”[13]Omer ibn Šuajb prenosi od svoga oca da mu je djed rekao: ‘‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je meso domaćih magaraca, a također je zabranio jahanje ili jedenje mesa životinja koje jedu prljavštinu.” (Bilježe ga Ahmed, En-Nesai i Ebu Davud.)

Takvom životinjom smatra se ona koja jede prljavštinu, a to mogu biti: deve, krave, ovce, kokoši, guske i sl., te se zbog toga miris njenog mesa promijeni. Međutim, ako se zatvori i izoluje daleko od izmeta i prljavštine neko vrijeme, te se bude hranila čistom hranom, tako da se meso pročisti, te joj termin ‘el- džellala’ ne bude dolikovao, u tom slučaju njeno je meso dozvoljeno, jer uzrok zabrane više ne postoji.

12.  Alkohol

Alkohol je nečist, prema mišljenju većine učenjaka, a kao dokaz za to uzimaju ajet: “Vino i kocka i strelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo" (El-Maida, 90.)

Neki učenjaci pak smatraju da je alkohol čist, tvrdeći da je nave­dena nečistoća u ajetu ustvari apstraktna nečistoća, jer je termin “ridžs” (nečistoća) informacija o alkoholu i onome što slijedi poslije njega, a alko­hol ni u kom slučaju nije opisan kao stvarna nečistoća. Svevišnji je kazao: “Pa budite što dalje od kumira poganih!”[14]

Kumiri su nečisti u apstraktnom smislu, i ako ih čovjek dotakne, neće postati nečist. U ajetu se kaže da je to šejtanski posao, koji ubacuje neprijateljstvo i mržnju, te odvraća od spominjanja Allaha i od namaza.

Pisac djela Subulus-selam kaže: “Ispravno mišljenje jeste ono u kojem se kaže da je svaka materija u osnovi čista, i da zabrana ne podrazumijeva nečistoću. Hašiš je zabranjen, ali je čist. Što se tiče nečistoće, ona podrazumijeva zabranu! Znači, svaka prljava materija, ona je i zabranjena, ali ne i obratno, jer ako kažemo da je nešto prljavo, to znači da je u svakom slučaju njegovo doticanje zabranjeno. Prema tome, ako kažemo da je neka materija nečista, automatski smo kazali i da je zabranjena! Međutim, ako kažemo da je zabranjena, nismo kazali i da je nečista. Naprimjer, zabranjeno je oblačiti svilu i zlato (muškarcima), a oni su, na osnovu konsenzusa, šerijatski čisti. Ako ovo shvatimo, onda činjenica da je alkohol zabranjen, na što nam ukazuju navedeni dokazi, ne znači da je i nečist. Da bismo to tvrdili, moramo imati dokaz za to, u protivnom on ostaje na svojoj utvrđenoj osnovi, a to je čistoća. Svako ko tvrdi suprotno mora donijeti i dokaz.”

13.  Pas

On je nečist, i posuda iz koje je lokao mora se oprati sedam puta, a prvi put prašinom. Dokaz za to jeste hadis: Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad nekom od vas pas loče iz posude, očistit će je tako što će je oprati sedam puta, a prvi put prašinom." (Bilježe ga Muslim, Ahmed, Ebu Davud i El-Bejheki.)

Ako bi jeo iz posude u kojoj je čvrsta hrana, treba baciti taj i okolni dio, a preostali dio hrane može se iskoristiti, jer ostaje na utvrđenoj osnovi (čistoća). Što se tiče pseće dlake, preovladavajuće je mišljenje da je ona čista jer nema dokaza o njenoj nečistoći.

Uklanjanje nečistoće s tijela i odjeće

Odjeća i tijelo, ako dođu u dodir s vidljivom nečistoćom, kao što je krv, moraju se oprati vodom dok je ne nestane. Tragovi koje je teško odstraniti, koji ostanu i nakon pranja, ne smetaju. Međutim, ako je nečistoća nevidljiva, kao naprimjer urin, dovoljno ju je oprati samo jednom.

Esma bint Ebu Bekr, r.a., prenosi da je neka žena došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: ‘‘Ako se nekima od nas krv mjesečnog pranja nađe na odjeći, šta da uradi s njom?” Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Sastrugat će je, potom će je istrljati vodom, isprati je, a onda može klanjati u njoj.” (Bilježe ga El-Buhari i Muslim.)

Ako slučajno kod žene nečistoća dospije na donji dio odjeće, zemlja će je očistiti. Dokaz za to jeste predanje: Neka je žena rekla Ummi Selemi, r.a.: “Kod mene je odjeća duga, a prođem preko nečistih mjesta.” Na to joj ona odgovori: ‘‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Očistit će je ono preko čega će poslije preći (zemlja).”’

Uklanjanje nečistoće sa zemlje

Ako se nečistoća nađe na zemlji, očistit ćemo je polijevanjem vode na to mjesto. Dokaz za to jeste hadis: Ebu Hurejre, r.a., koji je rekao: “Neki je beduin ustao i urinirao u džamiji, te su ljudi skočili da ga uhvate, a Allahov im Poslanik, s.a.v.s., reče: “Pustite ga (da završi), a potom na to mjesto prospite posudu vode. Poslani ste da olakšavate, a ne da otežavate!”[15]

Zemlja se također čisti i isušivanjem njene površine i onoga što je čvrsto spojeno s njom, kao što je zemlja ili neka građevina. Ebu Kilaba veli: “Sušenjem se zemlja čisti.” Aiša, r.a., rekla je: “Zemlja se čisti isušivanjem.”[16]   To je način čišćenja ako je nečistoća u tečnom stanju. Međutim, ako je nečistoća u čvrstom stanju, onda se uvjetuje da se ta nečistoća ukloni.

 

 

Uklanjanje nečistoće iz masla i sličnih tvari

Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o mišu koji upadne u maslo, odgovorio: “Izbacite miša i maslo koje je bilo okolo njega, a što ostane (u posudi) jedite.”[17]

Hafiz je rekao: “Ibn Abdulberr tvrdi da se svaka čvrsta materija, u kojoj se nađe strvina, da bi se očistila, mora se izbaciti i ono što je okolo nje bilo, pod uvjetom da njeni udovi nisu doticali i ostale dijelove te materije. Što se tiče tečnosti (ako se u njoj nađe strvina), učenjaci su se razišli o njenoj čistoći. Većina učenjaka smatra da cijela tečnost postaje nečista ako dođe u dodir s nečistoćom. Drugi su se usprotivili tom mišljenju, a među njima su i Ez-Zuhri i El-Evzai. (Njihov stav jeste da se svaka tečnost smatra kao i voda. Dakle, nije nečista sve dok se ne promijeni (boja, okus ili miris), a sve dok se ne promijeni, ostaje čista. To je mišljenje i Ibn Abbasa, Ibn Mesuda i EI-Buharija. Ovo je mišljenje ispravno.)

 

Način čišćenja kože strvine

Koža strvine štavljenjem čisti se u svakom pogledu. Dokaz za to jeste hadis: Ibn Abbas, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kad se koža uštavi, postaje čista.”[18]

Način uklanjanja nečistoće s ogledala i drugih predmeta

Ogledalo, nož, sablju, nokte, kosti, staklo, ofarbane i polirane posude čistimo potiranjem, sve dok se nečistoća ne ukloni. Ashabi, r.a., klanjali su s opasanim sabljama, a zasigurno je na njima nekad bilo krvi. Oni bi te sablje obrisali, i to su smatrali dovoljnim.

Način uklanjanja nečistoće s obuće

Obuću ili mestve, ako se uprljaju, očistit ćemo trljanjem o zemlju sve dok ne nestane tragova nečistoće. Dokaz za to jeste hadis: Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘‘Ako neko u obući stane u nečistoću, prašina će je otkloniti.”[19] U drugom se predanju kaže: ‘‘Ako neko u mestvama stane na nečistoću, prašinom će ih očistiti.”

Ebu Seid, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kad neko dođe u džamiju, neka dobro obrati pažnju na svoju obuću. Ako na njoj vidi nečistoću, neka je obriše o zemlju, a onda neka u toj obući klanja.” (Bilježe ga Ahmet i Ebu Davud.)

Potiranje može poslužiti, jer obuća počesto dolazi u dodir s nečistoćom, te je zbog olakšice dovoljno samo potrati o tvrdu materiju (zemlju). Isti je slučaj i s čišćenjem nakon velike nužde, jer se i tada možemo očistiti potiranjem tvrdom materijom (kamenčićima), samo što je olakšica preča kad je u pitanju obuća.

Važni i korisni zaključci

1.    Ako na konopac za rublje (štrik) okačimo nečisto rublje, te ga sunce i vjetar osuše, nema smetnje da se nakon toga i čisto rublje okači na to mjesto.

2.   Ako na čovjeka nešto padne, a ne bude znao da li je to kiša ili urin, nije dužan pitati šta je. Čak ako i upita, upitani nije dužan odgovoriti, sve i da zna da je nečistoća u pitanju, niti je čovjek dužan to mjesto oprati.

3.  Ako čovjeku noga ili donji dio odjeće po noći padne u nešto vlažno, a ne zna šta je to, nije dužan to provjeravati i mirisati kako bi znao šta je to. Dokaz za to jeste predanje u kojem se kaže da je Omer, r.a., šetao, te mu je na glavu pala neka tečnost. Bio je sa svojim drugom, koji reče: “O vlasniče tečnosti, je li ova voda čista ili nečista?” Na to Omer odgovori: “O vlasniče tečnosti, nemoj nam reći!”, a zatim je nastavio sa šetnjom.

4.    Ako se čovjek zaprlja zemljom idući putem, ne mora se prati. Kumejl ibn Zijad veli: “Vidio sam Aliju, r.a., kako je (idući putem) zagazio u blato, a potom je ušao u džamiju i klanjao ne opravši noge.”

5.    Ako čovjek nakon klanjanog namaza primijeti na odjeći ili tijelu tragove nečistoće za koje nije znao, ili je znao, ali je to zaboravio, ili nije zaboravio, ali nije ni mogao to otkloniti, njegov je namaz ispravan i ne mora ga ponavljati. Dokaz za to jeste ajet: “Nije grijeh ako u tome pogriješite." El-Ahzab, 5.

Ovo je fetva mnogih ashaba i tabiina.

6.  Onaj ko ne zna locirati nečisto mjesto na odjeći mora je kompletnu oprati, jer je to jedini način na koji će biti siguran da je odjeća čista. To spada u utemeljeno pravilo: “Ono bez čega se ne može ispuniti naredba također spada u naredbu.”

7.    Ako čovjek posumnja da li mu jc odjeća čista ili prljava, izabrat će jednu, te će klanjati u njoj samo jedan namaz, kao što je slučaj s istraživanjem pravca kible, bez obzira da li ima više ili manje čiste odjeće.

 


 [1]  Nečistoća može biti fizička, kao što je urin i krv koja teče, ili apstraktna, kao što je džunupluk.

[3]El-En’am, 145.

[4]Bilježi ga Ibn Munzir.

[5]Bilježe ga Abd ibn Humejd i Ebu eš-Šejh.

[6 ]Bilježi ga El-Buhari.

[7]EI-En'am, 145.

[8]Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.

[9] Ovo predanje bilježi Ahmed, čija je ovo i verzija, a također ga prenose i autori Sunena,osim En-Nesaija. Hafiz Ibn Hadžer u VA-Fethhuveli: “Niz je prenosilaca vjerodostojan.”

[10]Bilježe ga El-Esrem i El-Bejheki, čija verzija glasi: “…a poslije vedije i mezije treba oprati spolni ud i oko njega, a potom se abdestiti kao :ta namaz.”

[11] Bilježe ga El-Buhari i drugi.

[12] Bilježe ga El-Buhari, Ibn Madža i Ibn Huzejma koji dodaje: " … ovo je ridžs – nečisto! To je magareći izmet!"

[13]            Bilježi ga Ebu Davud.

[14]El-Hadždž, 30.

[15]  Bilježe ga autori EI-Kutubus-sitte,osim Muslima.

[16]Ovo predanje bilježi Ibn Ebu Šejba.

[17]Bilježi ga El-Buhari.

[18] Bilježe ga EI-Buhari i Muslim.

[19]Bilježi ga Ebu Davud.

 

***

Preuzeto iz knjige "FIKHUS – SUNNE" Es-Sejjid Sabik, 1. tom, od 38 do 52 stranice.

***

"FIKHUS – SUNNE" Es-Sejjid Sabik, 5 tomova, tvrdi uvez, 2675 str. 24 cm

Izdavač: Bookline

Prijevod djela: Fahrudin Smajlović, Muharem Hrvačić            

Urednik: Haris Grabus     

Redaktura prijevoda:  Dr. Šefik Kurdić, Hfz. Dževad Hrvačić          

Lektor: Dr. Ismail Palić             

Korektori: Dr. Zuhdija Hasanović, Fatima Zimić              

Stručni konsultant: Dr. Sulejman Topoljak             

Tehničko uređenje: Muharem Hrvačić         

Dizajn korice: Suhejb Džemaili           

Štampa:  „Bemust“, Sarajevo 2008.       

 

Više o kompeltu:

‘Fikhus-sunne’ Sejjida Sabika enciklopedija fikha na bosanskom jeziku

Komplet možete naručiti na e-mail  [email protected]

– jednokratno plaćanje 160KM

– plaćanje u 4 mjesečne rate 200KM

Akos.bA

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top
PHP Code Snippets Powered By : XYZScripts.com