Propisi o Bajramu i Bajram namazu

Po pitanju bajrama i bajram-namaza ukratko ćemo spomenuti sljedeće propise:

1. Okupati se, namirisati i obući naj­ljepše odijelo

Džafer b. Muhammed prenosi od svoga djeda da je Allahov Poslanik, s. a. w. s, svakoga bajrama oblačio najljepše odijelo (jemenski ogrtač). Ovo prenose Šafija i Begawi. Hasan es-Sebt je rekao: “Allahov Poslanik nam je za bajrame naređivao da obučemo najljepše odijelo, da se namirišemo najljepšim mirisom i da zakoljemo (kao kurban) najvrijednije što imamo.” (Pre­nosi el-Hakim). U lancu prenosilaca ovoga hadisa nalazi se i Ishaq b. Berzeh, koga Ezdi smatra slabim a Ibn Hibban pouzdanim prenosiocem. Ibnu’l-Qajjim veli: “‘Allahov Poslanik bi na bajrame oblačio najljepše odijelo. Imao je poseban ogrtač kojeg je oblačio za bajrame i petkom.

2. Pojesti nešto prije klanjanja namaza ramazanskog bajrama

Sunnet je kod kurbanskog bajrama jelo ostaviti do iza bajram namaza, a oni koji kolju kurban pojesti meso od svoga kurbana. Od Burejde se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik ne bi ništa jeo prije namaza kurbanskog bajrama sve dok se ne bi vratio.” (Prenose Tir­mizi, Ibn Madže i Ahmed, sa dodatkom “pa bi jeo od svog kurbana”).

3. Izlazak na musallu – mjesto gdje se klanja bajram-namaz

Dozvoljeno je bajram namaze obaviti u džamiji, međutim obaviti ih na musalli izvan naseljenog mjesta je vrijednije ukoliko ništa ne spriječava obavljanje namaza npr. kiša i sl., jer je Allahov Poslanik bajram­ namaze klanjao na musalli. Samo je jednom zbog kiše obavio bajram-namaz u džamiji.Od Ebu Hurejre se prenosi da je jednom na bajram padala kiša pa su sa Vjerovjesnikom, a. s., klanjali bajram-namaz u džamiji. (Ebu Davud,  Ibn Madže i el-Hakim) U lancu prenosilaca ovoga hadisa ima nepoznata osoba tako da el-Hafiz u Telhisu kaže da je sened ovoga hadisa slab, dok Zehebi odbacuje ovaj hadis.

4. Izlazak žena i djece na musallu

Izlazak žena – bile one udate ili neuda te, stare ili mlade, ili u stanju mjesečnog ciklusa – i djece, prilikom klanjanja bajram-namaza na musalli, ustanovljeno je na osnovu hadisa od Ummu Atijje u kojem ona kaže: ‘Naređivano je neudatim ženama i onim u stanju mjesečnog ciklusa da izađu prilikom klanjanja bajram-namaza kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana. One žene u mjesečnom ciklusu izdvojile bi se na posebno mjesto musalle.”(Muttefekun’alejh) Od Ibn Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., izvodio svoje žene i kćeri prilikom klanjanja bajram-namaza. (Ibn Madže i Bejheqi) Također se od Ibn Ab­basa prenosi da je rekao: “lzašao sam sa Vjerovjesnikom, a. s., na ramazanski ili kurbanski bajram, klanjao je, zatim održao hutbu a onda je otišao ženama te ih posavjetovao, podsjetio i zapovijedio im da dadnu sadaku. ” (Buhari)

5. Otići na bajram-namaz jednim a vratiti se drugim putem

Većina islamskih učenjaka smatra da je lijepo na bajram-namaz otići jednim a vratiti se drugim putem; ovo se odnosi na imama i muktedije. Od Džabira, r. a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik bi na bajram-namaz otišao jednim a vratio se drugim putem.” (Buhari) Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik se ne bi vratio istim putem kojim bi otišao na bajram-namaz.”‘ (Ahmed, Muslim i Tirmizi) Također, dozvoljeno je otići i vratiti se istim putem. Ebu Dawud, el-­Hakim i Buhari u svom Tarihu navode da je Bekr b. Mubeššir izjavio: “Sa ashabima Allahovog Poslanika išao sam na ramazanski i kurbanski bajram na musallu medinskom dolinom Batn Bathan, pa kada bi sa Allahovim Poslanikom klanjali bajram-namaz vraćali bi se svojim kućama istim putem.” Ibnu´s-Sikkin kaže da je ispravan send ovoga hadisa.

6. Vrijeme klanjanja bajram-namaza

Vrijeme bajram-namaza je kada se sunce podigne koliko tri koplja u smjeru svoga kretanja po do zevala. Ahmed b. Ha­san el-Bena’ navodi hadis od Džundeba: -Vjerovjesnik, a. s., bi sa nama klanjao ramazanski bajram, a sunce bi odskočilo koliko dva koplja, a kurbanski bajram kada kada bi odskočilo za jedno koplje.Imam Šewkani kaže da je ovaj hadis nešto najbolje što se prenosi o određivanju vremena klanjanja bajram-namaza. U hadisu se navodi i da je lijepo obaviti kurban-bajramski namaz nešto prije a ramazanski-bajram namaz nešto kasnije. Ibn Qudame o ovome veli: ”Sunnet je nešto prije obaviti kurbanski bajram-namaz kako bi ostalo više vremena za klanje kurbana, dok je ramazanski bajram­-namaz sunnet klanjati kasnije kako bi ostalo više vremena za davanje sadekatu’l-fitra. I po ovom pitanju ne znam za nesuglasja.”

7. Ezan i ikamet bajramskog namaza

Ibnu’l-Qajjim kaže: -Kada bi Allahov Poslanik došao na musallu pristupio bi namazu, bez učenja ezana i ikameta i poziva na zajednički namaz. Dakle, sunnet je da se oni ne uče.” Od Ibn ‘Abba­sa i Džabira se prenosi da su rekli: “Nije učen ezan za ramazanski niti Kurban­ bajram-namaz.” (Muttefequn ‘alejh) Muslim prenosi od Ata’a da je rekao: “Obavijestio me je Džabir da se za ramazanski bajram-namaz, kada istupi imam, ne uči ezan niti ikamet, niti se tada poziva na namaz.” Od Sa’da b. ebi Weqasa se prenosi da je rekao: «Allahov Poslanik je klanjaao bajram-­namaz bez učenja ezana i ikameta. Održao bi stojeći dvije hutbe rastavljajući ih jednim sjedenjem.” (Bezzar)

8. Nafila prije i poslije bajram-namaza

Nije potvrdeno da bajram-namaz ima svoj sunnet prije ill poslije bajram-namaza, jer ni, Poslanik, a. s., a ni njegovi ashabi nisu ništa klanjali na musalli prije ili poslije bajram namaza. Ibn Abbas kaže: “Na dan bajrama Allahov Poslanik je došao na musallu i klanjao dva rekata, prije i poslije njih nije ništa klanjao.” Od Ibn Omera se prenosi da je izašao na bajram-namaz, a prije ili poslije nije ništa klanjao, te je spomenuo da je tako postupao Allahov Poslanik. Buhari spominje da je Ibn Abbas nije volio klanjati prije bajram-namaza. Što se tiče općenito nafile, Hafiz b. Ha­džer u Fethu kaže da zabrana nafile nije potvrđena nekim specifičnim dokazom, izuzev ako se ona klanja u vremenu kada je pokuđeno klanjati.

9. Kome je ispravan bajram-namaz

Bajram-namaz je ispravan muškarcima, ženama i djeci, bili oni putnici ili boravili u svom mjestu, klanjali džematile ili pojedinačno u kući, džamiji ili musalli. Ako osoba zakasni u džemat, klanjat će po sebi dva rekata. Buhari u poglavlju “Ko zakasni na bajram-namaz klanjat će po sebi dva rekata, to će učiniti i žene i oni koji su ostali u kućama – zbog Poslanikovih riječi: ’Ovo je blagdan sljedbenika islama’ – navodi predaju da je Enes b. Malik naredio svom štićeniku Ibn ebi ‘Utbetu da ode (na bajram-namaz) u džamiju, ovaj je sakupio svoju porodicu i sinove te (u kući) klanjao, onako kako klanjaju stanovnici Misira. Ikrime kaže: “Sudanci bi se okupili na bajram-namaz i klanjali bi za imamom dva rekata.” ‘Ata’ veli’ da ako osoba zakasni na bajram-namaz, klanjat će (po sebi) dva rekata.

10. Bajramska hutba

Održati kao i slušati hutbu poslije bajramskog-namaza je sunnet. Od Ebu Se’ida se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, a. s., kada bi izašao na na musallu radi klanjanja ramazanskog ili kurbanskog bajram-namaza, prvo s čime bi počeo je namaz , zatim bi se okrenuo i ustao prema ljudima, koji bi sjedili u svojim safovima, te ih savjetovao, oporučivao im i naređivao. Ukoliko je želio da jednu skupinu vojnika isturi kao izvidnicu; naredio bi i njima nešto i otišao.” Ebu Se’id dalje kaže: Ljudi su neprestano ovako postupali sve dok se nije pojavio Merwan, zapovijednik Medine, na bajram-namaz. I tada mi dođosmo na musallu, kad ono – minber – kojeg je napravio Kesir b. Salt. I kada zapovijednik htjede da se popne na minber prije namaza, ja ga povukoh za odjeću a on mene odgurnu, te se ipak ispe na minber i održa hutbu prije namaza. Poslije mu rekoh: ‘Allaha mi, vi promjeniste propis!’ On odgovori: ‘Ponestalo ti je znanja, o Ebu Se’ide!” Ono što znam, tako mi Allaha, bolje je od onoga što ne znam!’ – uzvratih mu. On potom reče: ‘Ljudi nisu s nama sjedili poslije namaza pa neka to čine makar prije namaza.” (Muttefequn ’alejh) Prenosi se od Abdullaha b. Sa’iba slijedeće. ‘Klanjao sam bajram-namaz s Allahovim Poslanikom, a. s., i kada je završio sa klanjanjem reče: ‘Mi ćemo držati hutbu, pa ko želi da ostane i sjedi da sasluša hutbu neka ostane, a ko želi da ide, neka ide.” (en-Nesa’i, Ebu Dawud i Ibn Madže)

Newewi kaže da su slabe predaje koje govore o tome da za bajram-namaz imam drži dvije hutbe koje se rastavljau kraćim sjedenjem. Ništa nije potvrđeno o ponavljanju hutbi.

Hutbu je lijepo početi sa zahvalom Allahu dž. š. jer nije zapamćeno od Poslanika, a. s., da je nekim drugim riječima počinjao hutbu. Ibnu l-Qajjim veli: “Allahov Poslanik, a. s., bi svaku hutbu počinjao zahvalom Al­lahu, dž.. š, i od njega nije upamćen ni jedan hadis da je bajramske hutbe počinjao tekbirom. Samo Ibn Madže u svom Sunenu pre­nosi od Sei’da, Poslanikovog mujezina, da je Vjerovjesnik, a. s. učio tekbir između dvije (džumanske) hutbe, a na bajramskim hutbama bi donosio više tekbira. Ovo ne znači da je on počinjao hutbe tekbirima. Učenjaci se razilaze po pitanju otpočinjanja bajramskih hutbi kao i hutbe prilikom dove za kišu (istisqa’). Jedni vele: treba donijeti dva tekbira; drugi kažu da se hutba prilikom dove za kišu otpočinje istigfarom; treći pak smatraju da bajramske hutbe treba početi sa hamdelom. Šejhu’l-islam Teqijjuddin zaključuje: ‘Sve je ovo ispravno, jer je Allahov Poslanik, a. s., rekao: ‘Svaki posao koji se ne započne sa zahvalom Allahu je krnjav.’ Allahov Poslanik je svaku hutbu počinjao sa zahvalom Allahu. Što se tiče mišljenja mnogih šerijatskih pravnika – da je Poslanik hutbu prlikom dove za kišu započinjao istigfarom a bajramske hutbe tekbirom – oni nemaju u tom pogledu dokaz u sunnetu Allahovog Poslanika, zapravo u sunnetu se prenosi suprotno: džumansku hutbu Poslanik je otpočinjao sa el-hamdulillah.

11. Kako postupiti ako se bajram-namaz ne klanja prvi dan Bajrama

Ebu ‘Umejr b. Enes kazuje od ensarije ashaba ‘Amumeta: ‘Bilo je oblačno i nismo primijetili mlađak mjeseca ševvala. Krajem toga dana dođe jedna skupina ljudi i potvrdi Allahovom Poslaniku da su oni jučer primijetili mlađak, pa je Poslanik naredio ljudima da se omrse toga dana i da sutradan izađu i klanjaju bajram-namaz.” (Ahmed, en-Nesa’i i Ibn Madže – sa ispravnim senedom) U ovom hadisu je dokaz za one koji kažu da ukoliko se desi da jedna skupina ljudi, zbog nekih razloga, propusti klanjati bajram-namaz prvoga dana bajrama oni će izaći i klanjati sutradan.

12. Igra, zabava, pjevanje i jedenje u bajramskim danima

Dozvoljena igra, umjerena zabava i lijepo pjevanje jesu islamska znamenja koje je Uzvišeni Allah propisao u bajamskim danima da bi se tijelo ojačalo a duša odmorila. Enes kaže: “Kada je Allahov Poslanik došao u Medini Medinlije su imali dva dana u kojima su održavali svoje igre, pa Poslanik reče: “Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim danima: ramazanskim i kurbanskim bajramom.” (en-Nesai i Ibn Hibban sa ispravnim senedom) ’Aiša r. a. je rekla: «Abesinci bi se Bajramom igrali kod Allahovog Poslanika a ja sam ih, oborivši glavu uz rame, posmatrala iznad njihovih ramena dok mi nije dosadilo pa bih otišla.” (Ahmed, Buhari i Muslim) Od ’Aiše se također prenosi slijedeće: “Ušao je Allahov Poslanik, a. s., a kod mene su bile dvije sluškinje koje su pjevale o Bu’asu. Poslanik je prilegao na postelju okrenuvši svoje lice. Zatim uđe Ebu Bekr i koreći me kaza: ‘Zar šejtanske frule kod Vjerovjesmika, a. s.!’ Poslanik se okrenu Ebu Bekru i reče: ‘Pusti ih!’ Kada osjetih da Poslanik ne obraća pažnju na njih, dala sam im znak da izađu. Također bi se Abesinci u u danima bajrama igrali i zabavljali sa kopljima i štitovimna, pa me je Vjerovjesnik upitao: ’Želiš da ih gledaš?’ ‘Da, želim’ – odgovorih. Onda me je postavio iza sebe, a ja sam naslonila svoj obraz uz njegov, te im reče: ‘Samo nastavite, o Benu Erfide!’ Kada mi je dosadilo, Poslanik mi se obrati:’Je li ti dosta, Aiša?’ Rekoh: ‘Jest.’ ‘E, onda idi,’ – reče. El-Hafiz u svom Fethu navodi od Ibn Suradža predajnim lancern od Ebi ez-Zinada, ovaj od ‘Urweta, a on od ’Aiše da je Allahov Poslanik rekao: “Neka znaju jevreji Medine da i mi u našoj vjeri imamo trenutke odmora. Ja sam poslat sa čistom nepatvorenom vjerom.” U Ahmedovoj i Muslimovoj zbirci hadisa nalazi se i hadis kojeg prenosi Nubejše: “Dani Kurban-bajrama su dani jela, pića i sjećanja na Allaha, dž. š.”

13. Čestitanje Bajrama

Od Džubejra b. Nufejra se prenosi da je rekao: “Ashabi Allahovog Poslanika, a. s., kada bu se sreli na dan Bajrama, jedni drugima bi čestitali riječima: “Tekabbel minna we minke – Neka Allah primi on nas i od vas!” Hafiz kaže da je sened ovoga hadisa dobar (hasen).

14. Učenje tekbira u bajramskim danima

Tekbir u danima bajrama je sunnet; o ramazanskom bajramu Allah, dž. š. kaže:”.­.. i da navršite postom toliko dana, i da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na pravu Stazu, i da budete zahvalni!” (el-­Beqare, 185) a o Kurban-bajramu: «I Allaha u danima određenim, spominjite vi! (el-Be­kare, 203) – “Tako ih je On potčinio vama da biste Allaha veličali zato što vas On uputi!” (el-Hadždžd, 37)

Kod Kurban-bajrama tekbiri se uče od sabaha dana ‘Arefata i tokom bajramskih dana, a to su: 11., 12. i 13. zu’l-hidždže. El-Ha­fiz u Fethu kaže: “O tome nije prenesen hadis od Allahovog Poslanika. Najispravnije je ono što se navodi od ashaba, a prema riječima Alije i Ibn Mes’uda, r. a., da se tekbiri uče od sabaha dana Arefata pa do ikindije zadnjeg dana Kurban bajrama. Ovo bilježi Ibnu’l-Munzir i drugi. Ovo su prihvatili Šafija, Ahmed, Ebu Jusuf i Muhammed, a to je mišljenje i Omera i Ibn Abbasa, r.a.

Tekbiri prilikom Kurban-bajrama nisu propisani samo u određenom vremenu, zapravo njih je lijepo učiti što više tokom tih dana. Buhari prenosi: “Omer, r. a., bi učio tekbire u svom šatoru i to bi čuli oni u džamiji pa bi ih i oni počeli učiti kao i svijet u čaršiji, sve dok se Mina ne bi zaorila tekbirima. Omerov sin je isto tako učio tekbire na Mini, iza namaza, u postelji, u šatoru, na sijelima i svim prolazima. Mejmuna je učila tekbire na Kurban-bajram a slijedile bi je ostale žene. Ibn Osman i Omer b. ‘Abdulaziz bi provodili noći Kurban-bajrama u džamiji sa drugim ljudima. Hafiz kaže: “Ove predaje potvrđuju da su se tekbiri učili za Kurban-bajram poslije namaza i u drugim situacijama. Razlike medu učenjacima se pomaljaju samo u tome u kojim se to situacijama oni uče i ko ih uči. Tako jedni kažu da se tekbiri uče samo poslije namaza; drugi kažu da se uče samo kod farz-namaza a ne i kod nafila; treći vele da ih uče samo muškarci, ne i žene, jedni vele da se oni uče samo kada se klanja džematile, ne i pojedinačno, uči ih samo imam, ne i muktedije; uči ih samo onaj ko je u stalnom mjestu boravka (muqim), ne i putnik (musafir); uče ih oni koji su u gradovima, ne i oni koji su na selu. Ono što je prenijeo Buharija obuhvata sve spomenute situacije, a predaje koje navodi to i podupiru.

Ima više formi tekbiri-tešrika, a najvjerodostojnija je ona koju ‘Abdur-rezaq ispra­vnim senedom prenosi od Selmana: ”Donosite tekbir riječima: ‘ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER KEBI­RA.’  Ibn Omer i Ibn Mes’ud su učili: “AL­LAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILA­HE ILLELLAH, WALLAHU EKBER, AL­LAHU EKBER, WE LILLAHI’L-HAMD (Allah je najveći, Allah je najveći. Nema drugog božanstva osim Allaha, Allah je najveći. Svaka hvala i pohvala Allahu pripada­ju!)”

(Iz knjige: Fiqhu’s-sunne, I, el-Feth lil’ilam el-‘arebi, Kairo, 1990, 277-285.)

Prijevod s arapskog jezika: Almir Fatić

islamskazajednica.ba