Prikaz knjige ‘KRVAVI PRAZNICI – genocidi nad Bošnjacima i Albancima – sa osvrtom na Sandžak
O knjizi:
KRVAVI PRAZNICI –genocidi nad Bošnjacima (sa posebnim osvrtom na Sandžak)
Da bi jedan narod bio moralno, nacionalno i vjerski osviješćen, on treba poznavati svoju istoriju, onakvu kakva jeste, bez krivljenja činjenica, politizovanja i tendencije da se manipuliše njime. Viševjekovna borba Bošnjaka za egzistencijalni opstanak, pravo glasa i izbora su nerijetko opstruirani nacionalističkim ponašanjem grupa kojima su Bošnjaci bili trn u oku. Danas, nakon mnogo mučnog vremena za Bošnjake, dobar dio stanovništva nije upoznat sa stradanjima svojih predaka, rođaka, porodica, jer mu se nameće izmanipulisana istorija gdje se tlačitelji predstavljaju kao heroji i branioci časti.
Knjiga „Krvavi praznici“, Murata Mahmutovića je živopisan zbir istorijskih fakata koji se tiču Bošnjaka, još od vremena stvaranja Osmanlijskog carstva, pa sve do danas. Ova knjiga nudi širok spektar narativnih momenata ljudi koji su preživjeli raznorazna stradanja i tako pokazuje svoju vjerodostojnost u punom smislu te riječi.
Podsjećanja na genocide izvršene nad bošnjačkim življem, spiskovi imena poginulih boraca i ubijenih ljudi, žena, djece, nudi jedan težak osjećaj čitaocu, ali ga i podsjeća na ogromnu nepravdu učinjenu jednom narodu. Za razliku od mnogih postojećih, ova knjiga ne posjeduje nikakav politički ili subjektivni karakter u smislu podsticanja mržnje, produbljivanja jaza među etničkim grupama, veličanja nekog pojedinca i pridavanja lažnih zasluga onima koji ih ne zavrjeđuju.
„Krvavi praznici“ je hronologija istine protkana autobiografskim i biografskim doživljajima ljudi koji još uvijek nose žive rane zbog pretrpljenih gubitaka najbližih, torture čiji su dio bili, a ponajviše zbog toga što u većini slučajeva, pravda ni dan-danas nije zadovoljena. Cjelokupna poruka knjige je apel na sve nas da se genocidi nikada ne zaborave i nada da će osvješćenom narodu koji poznaje ove činjenice biti lakše boriti se za mir i suživot koji neće dozvoliti da se bošnjačko stradanje na ovim prostorima ikada ponovi.
Knjiga Murata Mahmutovića je pored emocionalnog, moralnog i istorijskog značaja, knjiga edukativnog karaktera. Nesumnjivo će se mlađa čitateljska publika iznenaditi nekim podacima navedenim u knjizi, ili se barem zapitati da li su to oni isti događaji koje su oni učili u školama.
Očistiti prozor saznanja o sebi, otvoriti ga i pogledati u širine pred nama, mehanizam je koji se samo kroz istinu može ispuniti i voditi u nove, srećnije pohode. Zadatak „Krvavih praznika“ je upravo taj i zato ova knjiga predstavlja riznicu tragičnog i poučnog blaga Bošnjaka. Za razliku od mnogih postojećih, ova knjiga ne posjeduje nikakav politički ili subjektivni karakter u smislu podsticanja mržnje, produbljivanja jaza među etničkim grupama, veličanja nekog pojedinca i pridavanja lažnih zasluga onima koji ih ne zavrjeđuju.
„Krvavi praznici“ je hronologija istine protkana autobiografskim i biografskim doživljajima ljudi koji još uvijek nose žive rane zbog pretrpljenih gubitaka najbližih, torture čiji su dio bili, a ponajviše zbog toga što u većini slučajeva, pravda ni dan-danas nije zadovoljena. Cjelokupna poruka knjige je apel na sve nas da se genocidi nikada ne zaborave i nada da će osvješćenom narodu koji poznaje ove činjenice biti lakše boriti se za mir i suživot koji neće dozvoliti da se bošnjačko stradanje na ovim prostorima ikada ponovi.
Knjiga Murata Mahmutovića je pored emocionalnog, moralnog i istorijskog značaja, knjiga edukativnog karaktera. Nesumnjivo će se mlađa čitateljska publika iznenaditi nekim podacima navedenim u knjizi, ili se barem zapitati da li su to oni isti događaji koje su oni učili u školama. Očistiti prozor saznanja o sebi, otvoriti ga i pogledati u širine pred nama, mehanizam je koji se samo kroz istinu može ispuniti i voditi u nove, srećnije pohode. Zadatak „Krvavih praznika“ je upravo taj i zato ova knjiga predstavlja riznicu tragičnog i poučnog blaga Bošnjaka.
Izdavač: El-Kelimeh, Novi Pazar
Lektori: Fehim Kajević, knjiž. Zuhra Koničanin, prof. Mahmut Suljović
Recenzenti: Prof. dr. Raif Hajdarpašić, Prof. dr. Admir Muratović Mr. Avdija Avdić
Str. 337 str. : ilustr. 25 cm
***
Zahvalan sam Izdavačkoj kući El-Kelimeh u Novom Pazaru i njenom direktoru Malik-ef Nuroviću što su mi pružili moralnu podršku i tehnički i materijalno pomogli da se objavi ova moja knjiga i dospije u ruke mnogih čitalaca.
Neka ih Allah, dž.š., nagradi velikim uspjesima u radu na prosvjećivanju bošnjačkog naroda.
Autor
Hroniku objavljujem povodom Sedamdesetogodišnjice četničkog genocida nad Bošnjacima Sandžaka u Drugom svjetskom ratu, a posvećujem je bošnjačkim žrtvama u svim krvoločnim ratovima i njihovim potomcima da se sjećaju svojih tragično stradalih predaka.
Murat Mahmutović
PREDGOVOR
Kad stigoše zlotvori Veselje se u tugu pretvori,
Te niko ništa ne prozbori.
Pjesma trenutno prestade,
Jer opšti metež nastade.
Zločinci kame isukaše Te nevine insane poklaše.
Praznik se krvlju oboji,
Jer nas dušman osvoji.
Autor
Prošlo je 70 godina od početka četverogodišnjeg perioda četničkog genocida nad Bošnjacima BiH i Sandžaka u Drugom svjetskom ratu, koji je na najsvirepiji način usmrtio desetine hiljada nevinih ljudi, žena i djece, a desetinama hiljada porodica spalio kuće i protjerao ih sa svojih ognjišta. Ti postupci profašističkog, četničkog pokreta uvijek su bili obavijeni velom tajni iz, nama Bošnjacima, nepoznatih razloga. Zanemarljivo mali broj zločinaca je procesuiran i kažnjen, ali se i oni danas rehabilituju. Hiljade najsurovijih dželata (zvijeri u ljudskom liku) ostali su nekažnjeni i na miru su proživjeli svoj vijek. Neke od njih sam lično poznavao i mnogo puta ih u životu sretao. Nekome je, ko zna iz kojih razloga, bilo u interesu da se ovi četnički zločini zataškaju i zaborave. Bošnjaci, plašeći se posljedica i represalija, nisu podnosili krivične prijave protiv ubica svojih članova porodice, iako su im mnogima bili poznati, nadajući se da će na taj način sa ostatkom porodice tu lakše preživljavati mukotrpni život, da će se zločinci na njih sažaliti i da se zločini više nikada neće ponoviti, ali su se u tome prevarili. Desetine hiljada četnika su emigrirale u Englesku, SAD, Kanadu, Argentinu, Tursku i druge zemlje, ili su se preselili u druge krajeve naše zemlje. Istina, mnogi zločinci (četnici) su poslije oslobođenja naše zemlje od okupatora 1945. godine procesuirani i bili kažnjeni od strane nove vlasti zbog svoje izdajničke uloge i saradnje sa okupatorom u borbi protiv NOP- a (partizana). Bezbrojni monstruozni četnički zločini nad Bošnjacima i drugim nesrpskim narodima, kao i nad Srbima, koji su bili protiv njihove fašisoidne, genocidne ideologije, ne mogu i ne smiju biti zaboravljeni, niti mogu biti amnestirani njihovi počinioci. Oni su zabilježeni i opisani u hiljadama dokumenata i knjiga, prikazani na hiljadama fotografija i snimljeni na stotinama dokumentarnih i igranih filmova, da svjedoče
0 njihovom sramnom činu. Sav taj materijal se nalazi po bibliotekama, arhivima i muzejima širom svijeta da “povampirenu” četničku ideologiju spriječi da rehabilituje izdajnički i zločinački pokret i da prekraja historiju po svojoj volji, da četnike prikazuje kao antifašiste, tj. borce protiv okupatora.
Pri kraju rata, novembra 1944. godine, mnogi četnici su iskoristili amnestiju Vrhovnog štaba NOB-a i prešli u partizane prikriveno se pridržavajući četničke ideologije. Ti nazovi partizani su počinili mnoga ubistva nevinih Bošnjaka pri oslobađanju naših krajeva. Ta ubistva su pripisana partizanima. Mnogi od tih novih partizana su postali oficiri “dobri” komunisti i zauzeli rukovodeća mjesta u JNA i novoj vlasti. I amnestija od 3. avgusta 1945. godine, koja se odnosila na sve kvislinge koji su emigrirali iz zemlje, da slobodno mogu da se vrate u zemlju, ukoliko u toku rata nisu počinili zločine, doprinijela je da se u novo socijalističko društvo infiltrira mnogo njegovih neprijatelja.
U novom socijalističkom društvu svi građani su bili ravnopravni, nije bilo diskriminacije i korupcije. Ukoliko je dolazilo do nepravdi pri ostvarivanju nekih prava od pojedinih predstavnika vlasti, građani su te nepravde mogli otkloniti žalbama višim organima vlasti, mnogo lakše nego danas u demokratskom društvu. U školstvu nije bilo diskriminacije, sva djeca su se mogla školovati pod jednakim uslovima, nije se postavljalo pitanje ideološke opredijeljenosti njihovih roditelja. Potomci svih vrsta neprijatelja novog socijalističkog društva su završavali više i visoke škole i zauzimali vrlo važne položaje i funkcije u najvišim organima vlasti i JNA i čekali pogodan momenat da razore Titovu Jugoslaviju i ostvare svoje nacionalističke ciljeve. To im je na kraju, poslije dužeg vremenskog perioda, uspjelo. Devedesetih godina XX vijeka izazvali su krvave ratove i počinili užasne zločine. Time su sve narode nekadašnje zajedničke države doveli u vrlo tešku situaciju, koju sada moraju savlađivati, neki brže a neki sporije, u zavisnosti od njihovih predstavnika kako ih i kuda vode: u EU ili u mračnu mitološku prošlost. Srpski nacionalisti su oduševljeno prihvatili Slobodana Miloševića, oportunističkog vođu kojeg je jedino interesirala vlast. U SRJ zločinački Miloševićev režim stvorio je nerješive probleme koji su doveli do NATO bombardovanja i komplikovanja kosovskog pitanja čije posljedice i danas svi trpimo i ne možemo da se vratimo u normalan život. Poslije pada Miloševićevog režima, 5. oktobra 2000. godine i dolaska DOS-a na vlast nadali smo se da će demokratske snage pobijediti reakcionarne elemente vlasti i stvoriti pravnu državu po evropskim standardima u kojoj ćemo svi bolje i srećnije živjeti. Ali do toga nije došlo, jer su se gubitničke, reakcionarne snage brzo oporavile, izvršivši atentat na predsjednika Zorana Đinđi- ća,12. marta 2003. godine i u prvo vrijeme usporile, a kasnije potpuno onemogućile razvoj demokratskog društva i vlasti koja bi nas uvela u EU. Sadašnja koaliciona vlast nesposobna je da riješi osnovne životne probleme svojih građana (obezbjeđivanje radnih mjesta, poboljšanje životnog standarda, iskorjenjivanje korupcije i kriminala), ali je zato sposobna da odlukama prekraja historiju i donosi Zakon o izjednačavanju partizana i četnika (2006. godine) i Zakon o rehabilitaciji kvislinga i četnika (5. decembra 2011. godine) kojima poništava tekovine NOB-a i vrijeđa stotine hiljada patriota, koji su u njoj učestvovali, a desetine hiljada i svoje živote za slobodu dali. Vrijeđa stotine narodnih heroja, najboljih sinova naše domovine, jer se njihovo herojstvo i zasluge pripisuju izdajnicima, koji su se borili na strani okupatora.
Za bošnjački narod ovi zakoni su neprihvatljivi, jer se njima rehabili- tuju četnici, koji su počinili zločine nad Bošnjacima. “Šokantnoje da su za Zakon o rehabilitaciji kvislinga i četnika glasali i poslanici iz Liste za evropski Sandžak, iako se time rehabilituju i oni koji su počinili zločine u Sandžaku nad Bošnjacima” – kaže Meho Omerović, poslanik SDPS-a.[1]
Bošnjački narod ne smije u vlasti imati ovakve svoje predstavnike, jer oni ne zastupaju interese svoga naroda, već postupaju po želji naredbodavaca radi svojih ličnih interesa. Za ovakve njihove postupke bošnjački narod nije ih ovlastio te će ih za takvo njihovo ponašanje svrstati tamo gdje im je mjesto. Žalosno je i sramno što se rehabilituju i veličaju zločinci i dželati, a zaboravljaju i negiraju žrtve bošnjačkog naroda. Desetine hiljada bošnjačkih žrtava su potpuno zaboravljene, ne zna im se ni groba, ni mramora. Nema njihovih spiskova u arhivima, niti ima ikakvih spomen-obilježja na mjestima gdje su stradali. Današnje vlasti (Srbije i Crne Gore) nisu se potrudile da pripreme obilježavanje Sedamdesetogodišnjice genocida nad Bošnjacima, ali su se potrudile da žrtvama nanesu uvredu rehabilitujući njihove dželate, pretvarajući ih u borce za oslobođenje zemlje od okupatora, heroje.Ta neopravdana satisfakcija donosi nezasluženu moralnu i materijalnu korist četnicima i njihovim “tićima četničićima” (Marko Vešović).
Slučajno ili namjerno pravoslavni nacionalisti su često vršili genocide i teške zločine nad Bošnjacima u toku vjerskih praznika, svojih ili islamskih, sigurno, da bi sebi pričinili veće zadovoljstvo, a žrtve zatekli nespremne za odbranu i nanijeli im veću bol. Navodim samo nekoliko takvih slučajeva, mada ih u historiji ima mnogo više:
– Istraga poturica u Crnoj Gori na Božić,1711. godine;[2]
– Zauzimanje Beograda na Bajram,12. decembra 1806. god.[3]
– Noću uoči Vidovdana, 27. juna 1858. godine sva crnogorska brdska plemena predvođena Miljanom Vukovim i Novicom Cerovićem napala su Gornji Kolašin i izvršila pokolj (ubijeno je oko 1.000 Bošnjaka i sve njihove kuće su opljačkane i popaljene);[4]
– Napad Bugara na 80 muhadžirskih porodica iz Hercegovine i Ko- lašina u Malešu na sami dan Bajrama, u aprilu 1890. godine;[5]
– Napad četnika na Petnjicu kod Berana na Mitrovdan, 8. novembra 1941. godine;[6]
– Napad četnika na Novi Pazar na Aranđelovdan, 21. novembra 1941. godine;[7]
– Genocid nad Bošnjacima Bihora na Božić, 7. januara 1943. godine;[8]
– Četnički zločin nad Bošnjacima Police (uzeli su iz kuća i na najsvirepiji način ubili i bacili u jamu osam Garčevića) na Mitrovdan, 8. novembra 1943. godine;[9]
– Napad četnika iz Đalovića klisure na planinu Moravac i pljačka 350 ovaca od bošnjačke porodice na Mitrovdan 8. novembra 1944. godine;[10]
– Otvaranje vatre srpsko-crnogorskih terorista sa hotela “Holiday Inn” i drugih okolnih zgrada na okupljene građane Sarajeva, 5. aprila 1992. godine, na prvi dan Bajrama;[11]
– Na Bajram, 5. aprila 1992. godine, četnici su u Bijeljini ubili preko 300 najuglednijih i najviđenijih Bošnjaka;[12]
– Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici počeo je uoči Petrovdana, 11. jula 1995. god. i trajao desetak dana, u njemu je stradalo po najnovijim podacima preko deset hiljada Bošnjaka;[13]
– Progon i ubijanje nesrpskog stanovništva (Albanaca, Bošnjaka, Turaka i Goranaca) iz Peći i cijeloga Kosova na Bajram, u martu 1999. godine.[14]
Sve ovo gore navedeno, kao i moje skromno poznavanje historije ovog vremenskog perioda, čiji sam savremenik, primorava me da na neki način reagujem na mnogobrojne historijske nepravde koje vrijeđaju moj narod. Jedini način na koji, u ovom vremenu i ovom dobu mojeg života, mogu reagovati protiv prekrajanja historije je da objavim hroniku “Krvavi praznici” (Genocidi nad Bošnjacima). Smatram da ona treba da obuhvati: kratak historijat Osmanlijskog carstva i Sandžaka; genezu Bošnjaka Sandžaka i hronologiju genocida nad njima do kraja XX vijeka, sa posebnim osvrtom na genocid nad Bošnjacima u Bjelo- poljskom kraju u Drugom svjetskom ratu (“Krvavi Božić”, 1943. godine), genocid nad Bošnjacima i Albancima devedesetih godina XX vijeka i položaj Bošnjaka u Sandžaku poslije 2000. godine u procesu tzv. demokratizacije.
Ovu hroniku sam napisao koristeći: brojnu literaturu čuvenih historičara, književnika i drugih značajnih ličnosti; mnoga historijska dokumenta i fotografije; kazivanja i sjećanja savremenika događaja i njihovih potomaka i na kraju koristeći i svoja sjećanja, jer sam preživio dva četnička pogroma, kao sedmogodišnje dijete 1943. i kao porodičan čovjek šezdesetčetverogodišnjak 1999. godine, te mi je nacionalistička, profašističko-četnička ideologija dobro poznata. Na osnovu naprijed navedenih podataka hronika je dobila ovo ime. Njom želim da obilježim sedamdesetogodišnjicu četničkog genocida nad Bošnjacima moga kraja, da oživim sjećanja na nevine žrtve, kako ih zaborav zauvjek ne bi prekrio, kako bi nastupajuće generacije bar nešto o njima znale i pamtile zla minula vremena i time kaznile zločince, koji u sebi nisu imali nimalo ljudskog dostojanstva kada su mogli da izvrše ovakve monstruozne zločine. Nadam se da će nove generacije svih naroda pravilno sagledati mračnu prošlost i zločinačke i ideologije, koje su nam svima nanijele mnoga zla i onemogućile normalan razvoj društva. Time će spriječiti da se prošlost ponavlja i stvoriti društvo demokratije i tolerancije u kojem će se cijeniti samo moralne osobine čovjeka i u kojem će svi građani biti ravnopravni bez obzira na nacionalnu, vjersku i političku pripadnost.
[1]N. Latković, Zakon o rehabilitaciji,“Blic”, 6.12.2011.
[2] Dr. Mustafa Memić, Bošnjaci (Muslimani) Crne Gore, Podgorica, 2003, str. 126.
[3] V. Terzić, Oslobođenje Beograda od Turaka 1806-1807. godine, Godišnjak Beograda, knj. IV, Beograd, 1957, 151.
[4] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, Sandžak porobljena zemlja,Zagreb, 2001, str. 155.
[5] S. Bandžović, Iseljavanje Bošnjaka u Tursku,Sarajevo, 2006, str. 171.
[6] Zumber Muratović, Sandžačkigazija Osman Rastoder,Sarajevo, 2002, str. 33.
[7] Safet Bandžović, Isto djelo, str. 456.
[8] Autorova porodica izbjegla je na Badnje veče preko Donjeg Vlaha u italijanski blok u Bijelom Polju, a njenu kuću četnici su opljačkali i zapalili na Božić, 7. januara 1943. godine.
[9] Zumber Muratović, Sandžački gazija Osman Rastoder,Sarajevo, 2002, str. 61.
[10] Isto djelo, str. 51.
[11] Murat Kahrović, Kako smo branili Sarajevo, Prva sandžačka brigada, Sarajevo, 2001, str. 43.
[12]Jusuf Trbić, Majstori mraka,Lukavac, 2007., str. 123.
[13]Genocid poznat širom svijeta i osuđen od strane svih moralnih ljudi i Međunarodnog suda u Hagu (autor).
[14] Autora i njegovu porodicu 26. marta 1999. godine (na Bajram) srpska vojska, para- vojne jedinice i policija protjerali su iz Peći, a kuću im opljačkali i zapalili.
LITERATURA
1. Adrović mr. Salija, Gornji Bihor, Berane, 2005. godine;
2. Avdić Hakija, Položaj muslimana u Sandžaku 1912-1941,Sarajevo, 1991. godine;
3. Avdić mr. Avdija, Mučni vakti nad Bistrikom dolinom,Kraljevo, 2011. godine;
4. Avdić mr. Avdija, Zavičajna litica,Assen, 2001. godine;
5. Avdić mr. Avdija, Zbornik historijskih radova (separata) objavlenih u novo- pazarskim zbornicima,Novi Pazar 1984-1991. godine;
6. Bandžović dr. Safet, Iseljavanje Bošnjaka u Tursku,Sarajevo 2006. godine;
7. Bandžović dr. Safet, Ratna tragedija muslimana 1941-1945,Novi Pazar, 1992. godine;
8. Bandžović dr. Safet, Uzroci muhadžirskog pokreta iz novopripojenih krajeva Crne Gore 1912-1914. godine;
9. Bojić Mehmedalija, Historija Bosne i Bošnjaka,Sarajevo 2001. godine;
10. Bošković Đ. Petko & Bogavac L. Tomislav, Bistričke škole,Cetinje, 1998. godine;
11. Brajović Petar- Đuro, Jugoslavija u drugom svjetskom ratu,Beograd, 1986. godine;
12. Bulatović Lj. Milan, Lozna kroz vremena,Bijelo Polje, 2008. godine;
13. Bulbulović N. Edhem, Turci i razvitak turske države,Sarajevo, 1939. godine;
14. Čekić Ibrahim, Gdjesunce ne grije,Sarajevo-Podgorica, 2008. godine;
15. Čekić Smail, Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu (dokumenta),Sarajevo, 1996. godine;
16. Čelebić Evlija, Putopis,Sarajevo, 1996. godine;
17. Čengić Hajrudin, Borba za opstanak Bošnjaka u Sandžaku 1919-1926,Sarajevo, 1990. godine;
18. Cohen J. Philip & Riesman David, Srpski tajni rat,1996. godine;
19. Crnišanin Ramiz, Ličnostiidogađanja,Novi Pazar, 2005. godine;
20. Crnišanin Ramiz, Sandžak između Srbije i Crne Gore,Novi Pazar, 2005. godine;
21. Crnovršanin Harun & Sadiković Nuro, Sandžak porobjena zemlja,Zagreb, 2001. godine;
22. Ćuković Mirko, Sandžak u NOB-u,Beograd, 1964. godine;
23. Dedijer Vladimir & Miletić Antun, Genocid nad Muslimanima,Sarajevo, 1990. godine;
24. Đilas Milovan & Gaće Nadežda, Bošnjak-Adil Zulfikarpašić,Zagreb, 1995. godine;
25. Đilas Milovan, Besudnazemlja,Beograd, 2005. godine;
26. Dupljak Rifat, MladiMuslimaniSandžaka,Novi Pazar, 2003. godine;
27. Džogović Alija, Bošnjaci Vitomirice,Peć, 2001.
28. Džuda Tim, Srbi (Istorija, mit i razaranje Jugslavije),Beograd, 2003. godine;
29. Filipović Muhamed, Bosna i Hercegovina,Sarajevo, 1997. godine;
30. Filipović Muhamed, Ko smo mi Bošnjaci,Sarajevo, 2007. godine;
31. Gruda Rizah, Nacionalno vijeće Bošnjaka Sandžaka,Novi Pazar, 2002. godine;
32. Grupa autora, Priručnileksikon,Zagreb, 1967. godine;
33. Gunić Vehid, Evropo, stidise, Sarajevo,1999. godine;
34. Hadžijahić Muhamed, Porijeklo bosanskih Muslimana,Sarajevo, 1990. godine;
35. Hajdarpašić dr. Raif, Begoviage ispahije,Sarajevo, 2009. godine;
36. Hajdarpašić dr. Raif, Hronika geneze Hajdarpašića (1532-2007),Sarajevo, 2008. godine;
37. Hajdarpašić dr. Raif, Prošlostkao budućnost,Sarajevo, 1999. godine;
38. Hajdarpašić dr. Raif, Sandžak 1912-1929,Sarajevo, 2003. godine;
39. Hajdarpašić dr. Raif, Trebinjska kapetanija u odbrani Hercegovine,Sarajevo, 1998. godine;
40. Hakov Džengiz, Istorija savremene Turske,Prizren, 2011. godine;
41. Hammer von Joseph, Historija Turskog (Osmanskog) carstav l-lll,Zagreb, 1979. godine;
42. Hasani Sinan, Kosovo-istine izablude,Zagreb, 1986. godine;
43. Hrabar Bogomir, Džemijet (organizaija Muslimana Makedonije, Kosova, Metohije iSandžaka 1919-1928),Beograd, 2003. godine;
44. Iković Bistrička Naza, Srebrena vodenica,Prizren, 2005. godine;
45. Imamović Mustafa, Historija Bošnjaka,Sarajevo, 1997. godine;
46. Inaldžik Halil, Osmansko carstvo,Beograd, 1974. godine;
47. Institut za istoriju u Sarajevu, Prilozi 34, Sarajevo, 2005.
48. Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, Naučni skup “Sandžak juče, danas isutra”,Novi Pazar, 21-23. novembar 2003. godine;
49. Joksimović Savo, U gerili,Beograd, 1965. godine;
50. Kahrović Murat, Kakos mo branilo Sarajevo-Prva sandžačka brigada,Sarajevo, 2001. godine;
51. Kajević Fehim, Adrović-Vrbički Safet & Gusinjac Vasvija, Progoni i politički procesi u Sandžaku,Podgorica, 1996. godine;
52. Kolenović Bajram Angelo, Krv Crne Gore,Las Vegas, Sarajevo, 2003. godine;
53. Komuna e Pejes, Istori e n’i viti vrasje e shkaterrimi, Peje, 2004. godine;
54. Lajšić D. Dragomir, Svi turski sultani,Beograd, 2009.
55. Lalić Mihailo, Hajka,Sarajevo, 1989. godine;
56. LutovacV. Milisav, BihoriKorita,Beograd, 1967. godine;
57. Mahmutović Murat & Džogović Fehim, Mahmutovići Bijelopoljskog kraja (traganja ikazivanja),Novi Pazar, 2007. godine;
58. Maleolm Noel, Kosovo-kratka povijest,Sarajevo, 2000. godine;
59. Markišić M. Ramo, Kamen je težak dok nije pomjeren sa svoga mjesta, Rožaje, 2008. godine;
60. Medojević Jovo, Muslimani u Bijelopljskom kraju,Podogorica, 2003. godine;
61. Memić dr. Mustafa, Bošnjaci (Muslimani) Crne Gore,Podgorica, 2003. godine;
62. Memić dr. Mustafa, Korijenizla inasilja,Sarajevo, 2000. godine;
63. Memić dr. Mustafa, Muslimani Sandžaka i Crne Gore,Sarajevo, 1996. godine;
64. Memić dr. Mustafa, Pojave prozelitizma u Plavsko-gusinjskom kraju 1913. i 1914. godine,Sarajevo, 2004. godine;
65. Memić dr. Mustafa, Poznati Bošnjaci Sandžaka i Crne Gore,Sarajevo, 1998. godine;
66. Monografija, Bijelo Polje,Beograd, 1987. godine;
67. Monografija, NoviPazariokolina,Beograd, 1969. godine;
68. Muhtar paša brigadir Ahmed, Osvajanje Carigrada,Sarajevo, 1905. godine;
69. Muratović Zumber, Sandžački gazija Osman Rastoder,Sarajevo, 2002. godine;
70. Mušović dr. Ejup, Etnički procesi i etničko strukturo stononištvo Novog Pazara,Beograd, 1979. godine;
71. Mušović dr. Ejup, Muslimani Crne Gore,Novi Pazar, 1997. godine;
72. Mušović dr. Ejup, Muslimansko stanovništvo Srbije od pada Despotovine 1459. injegovasudbina,Kraljevo, 1992. godine;
73. Mušović dr. Ejup, Tutin injegova okolina,Beograd, 1985. godine;
74. Nedeljković Mile, Krst ipolumesec,Beograd-Bijelo Polje, 1993. godine;
75. Ognjanović Dragoslav, Detinjstvo koje nije bilo,Beograd, 1974. godine;
76. Pavlović Jovan, Draža Mihajlović agent vermahta,Beograd, 1994. godine;
77. PopovićJ. Ljubomir, Rasovska buna,Bijelo Polje.
78. Purivatra Arif & Hadžajlić Muhamed, ABC Muslimana,Sarajevo, 1990. godine;
79. Radović Miodrag, Ljudske i materijalne žrtve Novog Pazara i Deževskog sreza u Drugom svjetskom ratu,Novi Pazar, 1943. godine;
80. Radović Miodrag, Tri oslobođenja Novog Pazara,Novi Pazar, 2003. godine;
81. Rakočević Batrić-Baćo, Staro Bijelo Polje (monografija),Bijelo Polje, 2006. godine;
82. Rastoder Šerbo, Kad su vakat kaljali insani, Šahoviće, 1924,Podgorica, 2011. godine;
83. Ristić Milovan, Stari vlah do oslobođenja od turaka,Beograd, 1963. godine;
84. Šabanović Bajram, Monitum,Podgorica, 2004. godine;
85. Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava, Prava i slobode u Sandžaku, Novi Pazar, 2009.
86. SavetTV serije, Stvaranje TitoveJugoslavije, “OtokarKeršovani”,Opatija, 1998. godine;
87. Seferović Mensur, Krst i polumjesec u Božurovom Dolu,Beograd, 1986. godine;
88. Seferović Mensur, Vojska zajedno ljeto,Sarajevo, 1999. godine;
89. Sijarić Ragip, Šahoviće, Prizren, 2004. godine;
90. Simpozijum Sretena Vuksanovića XIV, Prijepolje, 1992. godine.
91. Škrijelj dr. Redžep, Muhadžirska kriza i naseljavanje Bošnjaka u Makedoniji (1875-1901),Skoplje, 2006. godine;
92. Strugar Vlado, Jugoslavija od 1941-1945,Beograd, 1987. godine;
93. Trbić Jusuf, Majstori mraka, I i II,Lukavac, 2007. godine;
94. Turković Omer, PazarskiŠehidi,Novi Pazar, 2008. godine;
95. Udrurženje Bošnjaka porelom iz Sandžaka, Društveni i državno-pravni kontinuitet Sandžaka, Sarajevo, 1996. godine;
96. Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Elaboracija sjećanja na rat kao zaloga za budućnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. godine;
97. Vasić Miloš, Atentat na Zorana Đinđića,Beograd, 2005. godine;
98. Vešović Marko, Smrtje majstorizSrbije,Sarajevo, 1994. godine;
99. Vojnoistorijski institute, Drugisvetskirat, knj. III,Beograd, 1964. godine;
100. Zbornik radova sa naučnog skupa u Plavu, Identitet Bošnjaka-Muslimana, Beograd, 1995. godine;
101. Zbornik Sjenice, broj 14, Sjenica, 2003. godine;
102. Zirojević dr. Olga, Kroz Bihorsku narhiju 1571. godine,
U radu na ovoj hronici koristio sam mnoge časopise, dnevnu štampu i dokumenta.
SADRŽAJ
PREDGOVOR………………………………………………………………………….. 7
KRATAK OSVRT NA HISTORIJU OSMANLIJSKOG CARSTVA………………… 13
SANDŽAK KROZ HISTORIJU………………………………………………………. 25
Pojam i državnopravna pozicija Sandžaka…………………………………….. 25
Uticaj odluka Berlinskog kongresa na Sandžak………………………………. 26
Sandžak u balkanskim ratovima…………………………………………………. 28
Sandžak i Prvi svjetski rat…………………………………………………………. 30
Komitski pokret…………………………………………………………………….. 35
Jusuf Mehonjić……………………………………………………………………… 35
Srbin spašava Mehonjića…………………………………………………………. 38
Husein Bošković……………………………………………………………………. 41
Feriz Salković………………………………………………………………………… 43
Ostali čuveni komitaši…………………………………………………………….. 47
Junaštvo Maha Hadžovića (Mahmutovića)…………………………………… 48
KOMITSKI POKRET NA KOSOVU…………………………………………………. 52
Kosovski vilajet nakon Berlinskog kongresa………………………………….. 52
Stvaranje Kosovskog komiteta………………………………………………….. 56
Vođa komita na Kosovu………………………………………………………….. 58
Sandžak između dva svjetska rata………………………………………………. 64
Političke stranke Bošnjaka između dva svjetska rata………………………. 66
Sandžak u NOB-u ………………………………………………………………….. 68
Prvi naši narodni heroji……………………………………………………………. 69
Sandžak u Titovoj Jugoslaviji…………………………………………………….. 72
Povratak na zgarišta………………………………………………………………. 73
Zavičajna litica………………………………………………………………………. 73
Obnova zemlje……………………………………………………………………… 74
Sandžak za vrijeme Miloševićevog režima……………………………………. 76
BOŠNJACI SANDŽAKA……………………………………………………………… 81
Položaj Bošnjaka (Muslimana) u SFRJ………………………………………….. 84
Statistički podaci o broju stanovnika Sandžaka od 1865. do 2011. godine 88
Popisi stanovništva Sandžaka 1865. i 1892. godine………………………… 88
Stanovništvo u Sandžaku 1878 – 1879. godine………………………………. 89
Stanovništvo u Sandžaku 1911. godine ……………………………………….. 89
Stanovništvo u Sandžaku po popisu iz 1921. godine……… 89Stanovništvo
Sandžaka po popisu iz 1931. godine……………………………………………. 90
Površina opština i broj stanovnika u Novopazarskom Sandžaku (1991) 91
Popis stanovništva u Srbiji 2011. godine………………………………………. 93
Bošnjaci u dijaspori………………………………………………………………… 94
Svjetski bošnjački kongres: BiH matica svih Bošnjaka svijeta…………….. 95
Muftija o Svjetskom Bošnjačkom kongresu: SBKje nova stranica za Bošnjake 98
HRONIKA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA……………………………………. 101
Korijenigenocida …………………………………………………………………. 101
Evropski krstaški rat (1683-1699)……………………………………………… 104
Istraga poturica…………………………………………………………………… 106
Stradanje Bošnjaka (1737-1739)………………………………………………. 107
Stradanje Bošnjaka u Prvom srpskom ustanku…………………………….. 107
Protjerivanje “Turaka” (Bošnjaka) iz Srbije u periodu od 1830. do 1867. godine 111
Prvi pokolj Bošnjaka u Gornjem Kolašinu 1858. godine………………….. 113
Genocid nad Bošnjacima u ratovima 1876-1878. godine………………… 115
Genocid nad Bošnjacima od Berlinskog kongresa do 1911. godine . 115
Zločini srpske i crnogorske vojske u balkanskim ratovima………………. 116
Zločini crnogorske vojske u Bihoru i na Pešteri 1912. godine…………… 118
Teror crnogorskih vlasti u Beranskom srezu………………………………… 123
Stradanje Bošnjaka i Albanaca u Plavsko-gusinjskom kraju……………… 124
Zulum o kome se ćutalo…………………………………………………………. 127
Stradanje Bošnjaka Sandžaka poslije Prvog svjetskog rata……………… 128
Stradanja komitskihjataka………………………………………………………. 131
Teror u Rožajama………………………………………………………………… 133
Tragedija Šahovića……………………………………………………………….. 133
Istina o posljednjem Bošnjaku iz Papa……………………………………….. 134
ČETNIČKI GENOCID NAD BOŠNJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU 139
Historijat četničkog pokreta……………………………………………………. 139
Najozloglašeniji ideolozi četničkog pokreta………………………………… 140
Najpoznatiji četnici na području Sandžaka u toku Drugog svjetskog rata 146
Četnički zločini u Sandžaku u toku Drugog svjetskog rata……………….. 149
Napadi četnika na Novi Pazar………………………………………………….. 149
Četnički zločini po novopazarskim selima…………………………………… 152
Tutinski srez nije bio ugrožen od četnika……………………………………. 156
Odbrana Sjenice…………………………………………………………………… 157
Pokušaj četničkog prolaza kroz Sjenicu……………………………………… 157
Sprovođenje četničkog terora nad bošnjačkim stanovništvom Nove Varoši 158
Pogrom Bošnjaka u Bjelopoljskom srezu……………………………………. 159
Okupacija i uspostavljanje italijanske vlasti…………………………………. 159
Početakubijanja Bošnjaka………………………………………………………. 161
Pogibija Nazifa Bučana sa Bara……………………………………………….. 161
Pogibija Adila Haskovića………………………………………………………… 162
Pogibija adžo-Zaha Kovačevića……………………………………………….. 162
Pogibija sinova Saita Ćeranića sa Kvočke …………………………………… 162
Ubistvo Hasana Ramićevića……………………………………………………. 163
Likvidacija Redža-efendije Mahmutovića……………………………………. 163
Pogibija Šerifa i Azema Zoronjića……………………………………………… 163
Formiranje četničkih odreda…………………………………………………… 164
Uklanjanje bošnjačke straže sa Crvenjače…………………………………… 164
Likvidacija bošnjačke straže u Ušanovićima………………………………… 164
Krvavi Božić………………………………………………………………………… 166
Krvavo jutro u Koritima………………………………………………………….. 168
Heroina Emina Bučan……………………………………………………………. 170
Pokolj Bošnjaka na Stublu 1943. godine…………………………………….. 170
Pripreme za bježanje…………………………………………………………….. 174
Predbožićno jutro………………………………………………………………… 174
Napuštanje Radojeve Glave na Badnje veče……………………………….. 176
Kuće naše umjesto badnjaka planuše………………………………………… 177
Četnički pokolj u Kahvama (Bistrici)januara 1943.godine……………….. 180
Svjedoci pokolja…………………………………………………………………… 180
Kazivanje Šaban Fetahovića (1928), nastavnika biologije iz Novog
Pazara, Ulcinj 30. avgusta 2004. godine…………………………………….. 182
Bistričko siroče……………………………………………………………………. 184
Slučajni susret……………………………………………………………………… 185
Zločini četnika u Mojstiru……………………………………………………….. 185
Molila ih je da je ubiju……………………………………………………………. 186
Putuje Ibrima………………………………………………………………………. 187
Pogibija Rahmana Martinoviča na Sipanju januara 1943. godine ….188
Osvetnički pohod prognanih Bošnjaka u maju 1943. godine……………. 189
Četnički zločini nad Bošnjacima u Rasovu u maju 1943. godine……….. 190
Svjedokgenocida u Limskoj dolini…………………………………………….. 190
Krici užasa iz Dobre vode……………………………………………………….. 192
Ubijanje Bošnjaka iz hira………………………………………………………… 193
Djelimični spisak bošnjačkih žrtava u bistričkim selima…………………… 194
Četnički zločini u Pribojskom i Pljevaljskom srezu…………………………. 206
Četnički napad na Prijepolje……………………………………………………. 209
Četnički napadi i zločini u Beranskom srezu………………………………… 210
Likvidacija devet Garčevića…………………………………………………….. 212
Bezuspješni napadi četnika na Plav i Gusinje……………………………….. 213
Rožajski kraj uspješno branjen od četnika…………………………………… 214
Oslobođenje uz strah i trepet………………………………………………….. 215
Stravičan zločin u Trnavi kod Novog Pazara………………………………… 218
Novopazarci su oplakivali smrt Aćif-efendije………………………………. 220
Statistički podaci o bošnjačkim žrtvama u Drugom svjetskom ratu..221
GENOCIDI NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA U POSLJEDNJOJ DECENIJI XX VIJEKA 223
Agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima ………………………………….. 223
Učešće Sandžaklija u odbrani BiH…………………………………………….. 224
Genocid nad Bošnjacima u ratu u BiH………………………………………… 225
Zastrašivanje bošnjačkog stanovništva Sandžaka…………………………. 227
Plansko raseljavanje bošnjačkih intelektualaca iz Sandžaka…………….. 229
Likvidacija dr. Safeta Zejnilovića………………………………………………. 230
Ratni zločini u pribojskom selu Kukurovići…………………………………… 232
Masovne otmice, progoni i hapšenja Bošnjaka Sandžaka……………….. 233
Otmica u Štrpcima……………………………………………………………….. 234
Montirani sudsko-politički procesi nad Bošnjacima Sandžaka………….. 235
Kosovska tragedija……………………………………………………………….. 235
Spremala se tragedija……………………………………………………………. 241
NATO bombardovanje i pogrom stanovništva……………………………… 241
Albansko gostoprimstvo………………………………………………………… 244
Bijeg preko planine………………………………………………………………. 245
Rožajci su humano i organizovano primali izbjeglice……………………… 246
Povratak na zgarište u razrušenom gradu…………………………………… 247
Monstruozni zločini srpsko-crnogorskih četnika…………………………… 251
Primjer hrabrosti i humanosti………………………………………………….. 254
Svjedok masakra………………………………………………………………….. 256
Ubistvo humaniste Sulj Drešaja……………………………………………….. 256
Masovni ratni zločini u selima u blizini Peči…………………………………. 257
Mržnja bez razloga……………………………………………………………….. 260
PRILOG – TEKSTOVI IZ ŠTAMPE I KOMENTARI……………………………… 263
Protiv rehabilitacije Draže Mihailovića………………………………………. 263
Sudske i naučne istine……………………………………………………………. 264
Kapičić: Zbog Draže će mrzeti Srbiju………………………………………….. 266
Safeta Biševac: Kopaš Dražu iskopašAćifa………………………………….. 267
Podsjetnik Saveza antifašista Srbije o saradnji četničkog pokreta Draže Mihailovića sa okupatorima i o četničkim zločinima………………………………………………………………. 268
Zločini ………………………………………………………………………………. 269
Amerika je u Bosni trebalo da interveniše mnogo ranije…………………. 271
Krvoločno ubijanje……………………………………………………………….. 273
Moja utjeha………………………………………………………………………… 276
Lazar Manojlović: Hrabrost nije ubiti čovjeka, već spasiti ga…………… 276
U školi postoje dvije nacije – učenici i učitelji……………………………….. 277
Sjećanje na dan kada je zapaljeno 70 civila…………………………………. 278
Najmlađa žrtva imala je samo dva dana i nije uspjela dobiti ni ime.278
Safeta Biševac: SARAJEVSKA CRVENA LINIJA………………………………. 279
Okupacija Srebrenice…………………………………………………………….. 280
Dokaz genocida nad Bošnjacima Srebrenice……………………………….. 281
Da li je zločin u Srebrenici bio zločin uvjerenja?……………………………. 282
Tragom Pisma srpskom prijatelju u Bratuncu………………………………. 282
Srebrenica – rana koja ne zarasta……………………………………………… 287
Plačsrebreničkih majki…………………………………………………………… 288
I neboje zaplakalo………………………………………………………………… 291
Sarajevo: Predstavljena ‘Bosanska knjiga mrtvih’ s imenima 95.940 žrtava rata uBiH 295
“Kosovska knjiga pamćenja”…………………………………………………… 296
Umjesto kazni ordenje…………………………………………………………… 299
Nikad kraja otkrivanju zločina pripadnika VJ i MUP-a…………………….. 300
Krivična prijava zbogubistva 78Albanaca……………………………………. 300
POGOVOR………………………………………………………………………….. 301
RECENZIJE………………………………………………………………………….. 303
PRIKAZ I VREMENA I DOGAĐAJA………………………………………………. 303
KNJIGA O VAKTIMA MUČNIM…………………………………………………. 306
AUTOBIOGRAFIJA………………………………………………………………… 311
RJEČNIK STRANIH I MANJE POZNATIH RIJEČI……………………………… 315
INDEKS LIČNIH IMENA………………………………………………………….. 327
LITERATURA……………………………………………………………………….. 361
Cijena knjige 30KM
Prodajna mreža El-Kelimeha: Saradnici kod kojih se mogu naći izdanja El-Kelimeh:
Srbija
El-Kelimeh, Novi Pazar, +381 20 334 020, 064 16 222 84, 064 889 1780, kelimeh@gmail.com
BiH
Sarajevu: kupiknjigu@live.com
Visoko: 061 804 016, bhmisk@gmail.com
Kakanj: NTV Kakanj, 061 788 069, marketing@ntvic.ba
Travnik: Džamija Kalibunar, 061 763 884, sakac@hotmail.com
Srebrenik i okolina: 061 634 953
Tuzla: Knjižara IZ, 061 423 320, hrustan79@yahoo.com
Bihać: 061 770 170 fuad_baltic@live.com
Crna Gora
Ulcinj: +382 69 493 832, suad_ef@yahoo.com
Podgorica: +382 69 018 203
Rožaje: +382 69 518 056, skenderovic@mail.com
Makedonija
Skoplje: +389 77 632 187, +389 75 458 486, +389 70 652 906 dzevadhot@hotmail.com
Austrija
Beč: +43660 435 7348, plavi-pr@hotmail.com
Švicarska
Cirih: +41 79 640 1255, amko_ch@hotmail.com
Sengalen: +41 78 751 1691, +41 71 931 7023,
Arau: +41 76 603 1592, el_batar@hotmail.com
Njemačka
Manc: +49 17 676 477 777, e.ljajic@hotmail.de
USA
Australija
+61 412 190 997, sifet.omerovic@bigpond.com
+61 412 137 607, zijad_glamocic@hotmail.com
Akos.bA
