Priča iz Skopja: Čaršijski zvuci koji nestaju

Zanatlije u Staroj skopskoj čaršiji protive se planu vlasti da unificiraju izgled vjekovima starih radnji
Piše: Daniel Evrosimoski
SKOPLJE – Sve su rjeđi zvuci čekića, makaza ili četkica u Staroj skopskoj čaršiji. Ovdje i dalje ujutro miriše na svježu kafu, burek i simit – pogaču, a popodne na tradicionalnu hranu i ćevape. Ali zveckanje zanatskog alata, koje je cijeli milenij bilo prepoznatljiva muzika ovog mjesta, polako se gubi.
Neki kažu da je to najveća čaršija na Balkanu, a drugi, pak, da je jedna od najvećih u svijetu. Puna je priče i dogodovština – i lijepih i tužnih. Njeno pravo blago se krije u tijesnim i krivim uličicama, u živopisnom izgledu dućana, starim džamijama, crkvama, hanovima i muzejima.
Opširnije na portalu Al Jazeere: