Pred važnom ste odlukom? Šta trebate znati o istihari
Neke odluke dugo nosimo u sebi. Razmatramo mogućnosti, razgovaramo s ljudima i pokušavamo zamisliti posljedice. Ipak, ono što danas izgleda dobro sutra može pokazati drugo lice. Istihara nas uči kako da u toj neizvjesnosti svoje namjere povjerimo Allahu.
Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ podučavao ashabe istihara-namazu kao što ih je podučavao suri iz Kur’ana.
Hadis bilježi Buhari.
Unutrašnji smisao istihare
U središtu istihare je priznanje: moje znanje je ograničeno, a Allah zna i ono što ne mogu predvidjeti.
Možemo znati platu koju neki posao nudi, ali ne i kako će utjecati na našu porodicu. Možemo poželjeti preseljenje, a ne znati šta nas tamo čeka. Zato molimo Allaha da nam odredi ono što je dobro za našu vjeru, život i konačni ishod.
Istihara traži i iskrenost prema vlastitim željama. Kada nešto silno želimo, lahko je dovu pretvoriti u traženje potvrde za unaprijed donesenu odluku. A riječi istihare uče nas da kažemo: ako je ovo dobro za mene, olakšaj mi ga; ako je loše, udalji ga od mene i mene od njega.
Posebno je važna ta druga molba. Tražimo da se udalji i štetna mogućnost i naša vezanost za nju. Zatim molimo za dobro, gdje god se nalazilo, i za srce koje će njime biti zadovoljno.
Kako se klanja?
Kada namjeravamo poduzeti nešto dozvoljeno, klanjamo dva rekata dobrovoljnog namaza, mimo farza, a zatim učimo istihara-dovu i navedemo svoju konkretnu namjeru.
Istihara se može odnositi na zaposlenje, brak, preseljenje ili kupovinu. Ne klanjamo je da odlučimo hoćemo li izvršiti obavezu ili učiniti nešto zabranjeno.
Istihara-dova
اللَّهُمَّ إِنِّي أَسْتَخِيرُكَ بِعِلْمِكَ، وَأَسْتَقْدِرُكَ بِقُدْرَتِكَ، وَأَسْأَلُكَ مِنْ فَضْلِكَ الْعَظِيمِ، فَإِنَّكَ تَقْدِرُ وَلَا أَقْدِرُ، وَتَعْلَمُ وَلَا أَعْلَمُ، وَأَنْتَ عَلَّامُ الْغُيُوبِ.
اللَّهُمَّ إِنْ كُنْتَ تَعْلَمُ أَنَّ هَذَا الْأَمْرَ خَيْرٌ لِي فِي دِينِي وَمَعَاشِي وَعَاقِبَةِ أَمْرِي، فَاقْدُرْهُ لِي وَيَسِّرْهُ لِي، ثُمَّ بَارِكْ لِي فِيهِ. وَإِنْ كُنْتَ تَعْلَمُ أَنَّ هَذَا الْأَمْرَ شَرٌّ لِي فِي دِينِي وَمَعَاشِي وَعَاقِبَةِ أَمْرِي، فَاصْرِفْهُ عَنِّي وَاصْرِفْنِي عَنْهُ، وَاقْدُرْ لِيَ الْخَيْرَ حَيْثُ كَانَ، ثُمَّ أَرْضِنِي بِهِ.
Značenje dove
„Allahu moj, ja tražim za sebe što je dobro, s Tvojim znanjem, i molim Te da mi daš Svojom moći i molim Te da mi daš od Tvoje velike blagodati! Ti, zaista, sve možeš, a ja ne mogu! Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si poznavalac tajni! Allahu moj, ako je ovaj posao koristan za mene, moju vjeru, život na Dunjaluku i Ahiretu, Ti mi ga odredi i olakšaj, a zatim mi daj bereket (blagoslov) u njemu. A ako je ovaj posao zlo za mene ili po mene, moju vjeru, život na Dunjaluku i Ahiretu, Ti ga od mene otkloni i udalji me od njega i odredi mi dobro, ma gdje i u čemu se ono nalazilo, a zatim mi daj da s njim budem zadovoljan!”
Trebamo li čekati san?
San nije uslov istihare. U predaji nema upute da nakon namaza moramo zaspati ili čekati poruku u snu. Ako ništa ne sanjamo, to ne znači da istihara nije valjana.
Nastavljamo prikupljati informacije, savjetovati se i donositi odgovornu odluku. Ne moramo svaki osjećaj, slučajnost ili prepreku proglašavati posebnim znakom.
Povjerenje i kada ishod zaboli
Istihara ne znači da će svaki naredni korak biti lahak. Njena svrha je traženje dobra i predavanje ishoda Allahu, uz korištenje razuma i mogućnosti koje nam je dao.
Možda će nam biti olakšano ono čemu smo se nadali. Možda ćemo morati odustati od nečega za šta smo se vezali. Tada se možemo prisjetiti završetka dove: molili smo i za dobro koje još ne poznajemo, i za zadovoljstvo njime.
U tome je dubina istihare: učiniti ono što možemo, priznati ono što ne znamo i povjeriti svoj put Allahu.
akos.ba
