Povećanje produktivnosti: Lekcija 1 – Privilegija postojanja
Ako tražimo način kako povećati svoju produktivnost, za početak moramo prepoznati, cijeniti i biti zahvalni na činjenici da smo živi (jedna posjeta mezarju će nam pokazati kolika je to privilegija).
Svako od nas treba iskočiti iz svakodnevnog života, možda čak i iz naših uloga u naporima koje ulažemo za ovu vjeru i razmisliti o stvarnosti našeg postojanja i kako se naš život može brzo završiti.
Svi smo mi zauzeti, ali ipak niko od nas ne zna kada će se vratiti Allahu tebareke ve te’ala i početi svoj obračun. Braćo i sestre, ovo je čvrst podsjetnik za sve nas da naše putovanje ka povećanju produktivnosti mora početi od zahvalnosti na blagodati života. Ako se budemo redovno podsjećali na ovu činjenicu, shvatit ćemo da možemo postići mnogo više.
Zašto je to tako? Kada razmislimo o činjenici da smo živi, a zatim pogledamo šta želimo postići u životu, shvatit ćemo da možemo učiniti aktivne napore kako bi promijenili određene stvari. Ove promjene se odnose na stvari kojih smo svjesni, ali ne činimo nikakav poseban napor kako bi ih promijenili, jer smo u pozadini našeg uma sigurni da ćemo doživjeti poznu starost. Možda ćemo se sjetiti smrti, ali kada se zamislimo u tom trenutku vidimo sebe sa sijedom kosom, djecom pa čak i unucima. Međutim, da li imamo ikakvu garanciju za takvo nešto?
Dakako, niko od 6 milijardi ljudi na ovoj planeti nema tu garanciju. Dakle, srž poboljšanja, postizanja svojih ambicija i korištenja svog vremena leži u sadašnjosti i svjesnosti da nam je budućnost nepoznata.
Razmislimo malo o ashabima, radijallahu anhum – oni su postigli veoma mnogo sa veoma malo resursa. Zašto? Među osnovnim razlozima za to jeste njihov način razmišljanja koji je najbolje opisao poznati vođa muslimana Ibn-Omer.
Ibn-Omer je govorio: “Kada omrkneš, nemoj očekivati jutro, a kada osvaneš, nemoj očekivati večer! Uzmi od svoga zdravlja za svoju bolest, i od svoga života za svoju smrt!”
(El-Buhari)
Stoga, naše putovanje prema povećanju produktivnosti trebamo početi prisjećajući se da je sadašnjost jedino što imamo zajamčeno dok slijedeći sat ili dan nije zajamčen za nas.
Ako to uspijemo uraditi vidjet ćemo inšallah da će naša produktivnost eksponencijalno porasti. Kada živimo za danas to će neminovno pročistiti naše namjere a čiste namjere će uzrokovati neobičan fenomen, nešto što se zove bereket.
To je čudna stvar koja se ne može opisati, vidjeti ili čuti, ali kada je imamo svjesni smo njenog prisustva. Kada nam Allah tebareke ve te’ala podari bereket u našem vremenu i nagradi našu čistu namjeru ovim bereketom, shvatit ćemo da možemo postići mnogo više.
U savremenom svijetu daveta, pronaći ćemo razne projekte širom svijeta, sastanke koji se održavaju sa ljudima doslovno iz svakog kutka zemlje. Sve to dovodi do pojave jedne nama nemjerljive snage. Ta snaga dolazi iz bereketa ljudi koji se okupljaju sa iskrenim namjerama i slijede put koji vodi u Džennet.
Dakle, današnja pouka je da na svaki dan trebamo gledati kao posljednji i ne uzimati ništa zdravo za gotovo. Trebamo staviti stvari u perspektivu, naše projekte, odnose i namjere, nakon čega ćemo vidjeti povećanje naše produktivnosti. Ovaj članak je inspirisan smrću dragog brata (Feroz Ganie) kojeg nikada nisam upoznao, s kojim nikada nisam razgovarao, kojeg nikada nisam vidio a ipak je dotaknuo moje srce, jer me je njegov život i rad koji je nastojao izvršiti (podići zastavu tevhida u Južnoj Africi) zaista inspirirao. Molim vas da se u vašim dovama sjetite našeg brata Feroza. Molim Allaha tebareke ve te’ala da primi njegova velika djela koja je uradio za AlKauthar u Južnoj Africi, i da mu podari Džennet Firdeus.
Nastavit će se…
Autor: Azim Kidwai
