Potvora na Aišu r.a.: Pouka do Sudnjega dana (II dio)

U prvom dijelu priče o potvori Aiše r.a., vidjeli smo na koji način su munafici počeli da sire priču o navodnoj Aišinoj r.a., preljubi. Također, vidjeli smo kako je taj događaj teško pao Poslaniku s.a.w.s. i njegovoj suprugi Aiši r.a. U slijedećem tekstu donosimo vam nastavak priče o potvori Aiše r.a.

Ljudi u Medini se podijeliše u tri grupe. Jedna grupa, onih najiskrenijih je također patila, kao i njihov drug. Drugi su počeli nasjedati na ove gnusne laži, te nisu znali kako da postupe. Treći, oni najgori- licemjeri, uživali su i radovali se. Od njih je sve i krenulo. Poslanikova tuga i nesreća je u isto vrijeme bila njihova sreća i radost. Eto takvi su to ljudi: žive od tuđeg nesreće.

„Poslanik s.a.w.s., mi jedan dan dođe u moju sobu. Sa mnom su bili moji roditelji i jedna ensarijka. Mnogo sam plakala, a i ensarijaka je lila suze. On sjede pored mene, zahvali se Allahu i reče: „O Aiša! Do tebe je došla vijest o kojoj ljudi pričaju. Ako si uradila ono za što te optužuju, boj se Allaha i pokaj Mu se! On prima pokajanje od svojih robova. Kako je on to izgovarao, suze su mi potekle još jače, tako da nisam ništa osjećala. Čekala sam da moji roditelji nešto odgovore Poslaniku s.a.w.s., ali su oni ćutali.“

„Tako mi Allaha, smatrala sam sebe mnogo manjom od toga da Poslaniku s.a.w.s., siđe objava o mome slučaju. Priželjkivala sam da Poslanik s.a.w.s., usnije san u kojem će vidjeti moju nevinost, ili će saznati na neki drugi način. Međutim, desilo se da me Allah spomene u svojoj knjizi, u ajetu koji će se učiti na namazu do Sudnjega dana.“ Eto koliko je skromna naša majka Aiša r.a. bila. Pomišljala je da će Allah otkriti istinu putem Poslanikovog sna ili na neki drugi način. Ni na kraj pameti joj nije bilo da će je Uzvišeni pomenuti u svojoj Knjizi, da će joj pomen uzdignuti i da će njen događaj u ajet staviti, da ga ljudi vječno pominju. 

„Kada sam vidjela da moji roditelji neće ništa kazati, rekla sam im: „Zar nećete odgovoriti Allahovom Poslaniku“? Oni rekoše: „Tako nam Allaha, ne znamo šta da kažemo!“

Aiša r.a., nastavlja: „Tako mi Allaha, ne znam da je u jednu kuću u Medini ušlo ovakvo iskušenje kakvo je ušlo u kuću porodice Ebu Bekr.“

Poznato je da su velika iskušenja trpili svi poslanici. Kroz historiju se jasno vidi da su iskušenja dolazila shodno imanu kojeg određena osoba ima u tom trenutku. Aiša r.a., je bila predmet napada sa svih strana. Čista i čedna žena da bude optužena za potvoru, uistinu je to veliko iskušenje. Naša majka, Aiša r.a., je bila jakog imana, imala je duboko uvjerenje u sve što je Poslanik a.s. donosio. Zato su ovim događajem podignuti njeni stepeni kod Allaha. Tako vjernik gleda na sva iskušenja.

Kada je Poslanik s.a.w.s., kazao: „O Aiša! Do tebe je došla vijesti o kojoj ljudi pričaju. Ako si uradila ono za što te optužuju, boj se Allaha i pokaj Mu se! On prima pokajanje od svojih robova.“- kada sam vidjela da moji roditelji neće ništa reći, ja sam kazala: „Tako mi Allaha, neću činiti tewbu, za ono što ljudi govore. Da potvrdim ono za što me optužuju ljudi, a Allah je svjedok da je to laž, vi biste mi povjerovali. A ako negiram ono za što sam optužena, ne biste mi povjerovali“. Tada sam pokušala da se sjetim imena Jakuba a.s., ali neuspjeh, pa rekoh: „Kao što je kazao Jusufov otac (Jakub a.s.): “a lijepi sabur, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.“- (Sura Jusuf, 18. ajet)

Kao što već spomenusmo, ovakva iskušenja dolaze samo onim najiskrenijim robovima. Ovakvi događaji prave istinske heroje, bili oni muškarci ili žene. Kada osoba prolazi kroz ovakav period, velika je vjerovatnoća da će iz njega izaći jača i spremnije osoba.

Aiša nastavlja: ‘’Tako mi Allaha, nakon tih mojih riječi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustao sa svoga mjesta niti je iko iz kuće izašao. Legao je na istom mestu. Ja sam znala da sam nevina, i nisam se bojala. Znala sam da Allah nije nepravedan i da će pokazati da sam čista od onoga što su govorili o meni. Pogledala sam u Poslanika s.a.w.s. Iako je bila zima, veliki grašci znoja slijevali su se niz njegovo lice i ja sam znala da mu silazi Objava. Nakon što se smirio, nasmijao se i prvo što je rekao bilo je: ‘’Raduj se Aiša, Allah Uzvišeni te oslobodio.’’

Aiša r.a., je bila čista od potvore i bila je sasvim sigurna da će doći trenutak kada će se pojaviti istina. Nije posustajala u ubjeđenju da će joj Allah poslati spas. To što je plakala i bila tužna je bio razultat njenih emocija i činjenice da su joj se i najbliži na neki način udaljili. Mjesec dana je trajala ta nesreća. I onda, došao je i taj trenutak. Aiša r.a., je mogla odahnuti. Mogla je ponosno podići svoju glavu.
„Onda je Poslanik s.a.w.s., otišao i održao govor ljudima u mesdžidu. Proučio im je ajete koje je Allah spustio“- nastavlja Aiša r.a. Prenosi se da je Aišina majka, Ummu Ruman, kazala: „Kćeri moja, idi i zahvali Poslaniku s.a.w.s! Aiša je kazala: „Ne majko, tako mi Allaha, samo Gospodaru pripada zahvala.“ Poslanik se na to nasmijao.

Pogledajmo ajete koji su došli kako bi oslobodili Aišu, našu majku! Ovi ajeti su pokazali istinu, a uništili laž! Ovi ajeti će se ponavljati i učiti do Sudnjeg dana!

“Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.
Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: “Ovo je očita potvora!”
Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci.
A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovome i na onome svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili
kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.
Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: “Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!’
Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici”
(Sura En Nur, 11- 17)

Allah je istina, voli istinu i sigurno da će je ostvariti. Ako si nevin/a, moraš biti sasvim uvjeren/a da će te Allah odbraniti i zaštititi. Čak i ako pomisliš da je nemoguće da će se stvari odvijati u tvoju korist, ne gubi nadu! Sigurno da postoji mudrost zbog čega je to tako. Mi ne vidimo šta je dobro za nas a šta ne. Aiša r.a., je sigurno bila razočarana kada je uvidjela da je potvora ostavila traga i na njene najdraže. Nikada ne dozvoli da neki tvoj postupak ili govor izazove nešto zbog čega će te ljudi optužiti! Allahov Poslanik s.a.w.s., jedne prilike je prolazio sa svojom hanumom Safijom, pored dva časna ashaba. Bio je mrak, pa je Poslanik s.a.w.s., uzviknuo: „Ovo je moja supruga Safija!“ Znao je Poslanik a.s. da je sumnja jako opasna i želio je da je maskimalno potisne i udalji. I mi se moramo navikavati na ovakve postupke. Ukoliko se neka pojava može protumačiti na nekoliko načina, budite sigurni da se neće protumačiti samo onako kako vi to želite. Zato pokušajte dati sve od sebe da otklonite svaku sumnju, tako što će te obznaniti postupak koji može da dovede do pogrešnog razumijevanja! Obznanite i pojasnite šta ste željeli reći ili uraditi! Da ljudi slijede Poslanikov a.s. primjer „Ovo je moja supruga Safija“, prekinuli bi mnoge optužbe i sumnje.

Navedimo primjer! Ukoliko neko putuje, a kući ostavlja svoju suprugu, pa zaduži brata od svoje supruge da s vremena na vrijeme posjeti svoju sestru. U takvoj situaciji, komšiji može da bude sumnjivo da mladi čovjek ulazi u kuću, dok je vlasnik kuće odsutan. Dakle, šejtan neće mirovati i dat će sve od sebe da optužiš nedužnu ženu da joj je neko dolazio u kuću. Da se to ne bi desilo, čovjek mora da obavijesti komšiluk da je on na putovanju, a da će njegovu suprugu ponekada obići njen brat. Takvih i sličnih slučajeva ima jako puno, te je potrebno blagovremeno reagovati, kako se ne bi pojavila fitna.
Događaj potvore je bio jedna velika opomena medinskom društvu. Potvora i razne optužbe mogu biti pogubne, te uništiti čovjekov život. Zbog jedne izgovorene riječi, čovjek može biti bačen u dženennem. To posebno dolazi do izražaja u današnje vrijeme kada su dostupne internet komunikacije i portali. Sve to olakšava zlobnicima da prenose vijesti koje nisu tačne. Islam čak spriječava da čovjek loše misli o nekome drugome, bez jasnog dokaza. I u tome je jedinstven, bez premca.

Naša majka, Aiša r.a., je čista i nevina na ono čime su je optuživali. Njenu čistoću je potvrdio časni Kur`an, i to nam je dovoljno. Oni koji je optužuju i dan danas, negiraju riječi Kur`ana i sigurno će proći kao i oni koji su potvorili Aišu r.a., za vrijeme Muhammeda s.a.w.s.
Izvor: nabulsi.com
Prevod i obrada: Akos.ba